Na kraju školske godine jedino o čemu djeca razmišljaju su tipične stvari koje se rade na raspustu: plivanje, ljetni kampovi i sladoledi. Učitelj(ic)e bi, ali i roditelji, međutim, voljeli da se tu ponekad nađe i čitanje. Škole i savjetnici/e nude liste knjiga, s nadom da će ih bar neke udaljiti od video igrica i potaknuti na čitanje. Međutim, većina će djece ignorisati njihove prijedloge i čitati vrlo malo tokom ljeta. Kako će onda roditelji privoljeti djecu da uzmu knjigu ovog ljeta?
Ne bismo trebali počinjati na neki tipični, prirodni, način: ponuditi im, recimo, nagradu za pročitanu knjigu. Tako ih možete navesti da počnu čitati, ali je to samo kratkoročno rješenje, jer istraživanja pokazuju da će im čitanje biti manje drago onog trenutka kada im prestanemo davati nagradu. Poruka iza nagrade je: “Znao sam. Čitanje nije zabavno. Zato me plaćaju.” Ista stvar je kada im zadamo zadaću svaki dan. Da je čitanje zabavno (kao što naši roditelji tvrde), ne bi trebalo određivati broj pročitanih stranica za jedan dan. U tom smislu, nećete čuti nijednog roditelja da kaže “Da si se ljuljala na toj ljuljačci bar 20 minuta svaki dan, i nemoj da bi se prestala ljuljati!” Međutim, ukoliko ih ne nagrađujemo niti ih prisiljavamo, kako će sami odlučiti čitati?
Jedna od mogućnosti jeste učiniti dom mjestom gdje bi se čitanje pokazalo kao najprivlačnija aktivnost u trenucima besposlice: počnite ostavljati knjige na mjestima na kojima je najvjerovatnije da će se dijete dosađivati. Ostavite korpu sa knjigama u autu. Predložite starijoj djeci da instaliraju ebook reader na mobitelima i svaki put kada zaglavite u saobraćaju pa nemaju šta raditi, imat će knjigu koju mogu čitati.
Da, knjižare su divna mjesta i da, knjige mogu biti genijalan poklon, ali je bitno da u tim vašim korpama bude raznolikog sadržaja. Nema te metode koja će vam pomoći da odredite koja će knjiga zapasti za oko vašem djetetu, tako da ćete morati nešto i potrošiti kako biste postigli tu raznolikost. Česte posjete knjižarama ne samo da će vaše korpe napuniti knjigama koje ćete kupiti po nižim cijenama, nego će vam pružiti i utočište u vrućim ljetnim danima. Posjećivanje takvih mjesta može pomoći djeci da počnu čitati. Ako vaše dijete ne želi ići, recite mu da vi morate ići, te da vam najbolje odgovara baš u vrijeme kad ste krenuli negdje s njim.
Sasvim je normalno da krivimo digitalne spravice što naša djeca nemaju želje za čitanjem i oduzimaju im toliko vremena. Međutim, uvođenje restrikcija na vrijeme provedeno pred televizorom ili mobitelom neće nam puno pomoći. Dijete koje ne voli čitati neće uzeti knjigu zbog zabrane; otići će voziti bicikl ili potražiti prijatelj(ic)e. Takva ograničenja imaju smisla u vrijeme i na mjestu tako da dijete nema drugu opciju nego da čita. Tako je uredu ograničiti im upotrebu mobitela u autu. U krevetu im, recimo, nećemo dozvoliti korištenje digitalnih uređaja, ali ćemo se, ukoliko vidimo da čitaju knjigu, praviti da to nismo vidjeli.
Potrebno je da djetetu damo do znanja šta sa sobom nosi proces čitanja. Ukoliko je do sada čitalo samo lektiru, vjerovatno će biti sklono razmišljanju da je čitanje put od početka do kraja ‘klasične’ knjige, od korica do korica i da je jedina razlika između čitanja lektire i čitanja iz razonode ta što poslije ne moramo pisati esej o knjizi koju smo pročitali/e. Međutim, oni koji čitaju znaju da se čitati može sve: od putopisa do biografija, eseja, stripova ili mangi; može se čitati napreskok, zaviriti na kraj knjige, ubrzati preko dosadnih dijelova ili prestati sa čitanjem kada želimo čitati nešto drugo. Ukoliko vaše dijete to ne zna, morate mu to reći.
Čitanje obogaćuje fond riječi, pomaže nam da bolje pišemo i bolje razumijemo svijet oko sebe. Bilo bi previše da očekujemo od djece da ovo imaju na umu, ali mi sami možemo napraviti male prilagodbe u svojim domovima kako bismo se pobrinuli da im čitanje bude privlačna opcija u nekom trenutku.
Autor: Daniel Willingham
Prevela: Merima Dervišić
Originalni tekst:
http://www.theatlantic.com/education/archive/2014/07/how-to-kick-start-summer-reading/373737/
