Srednjoškolci i srednjoškolke nisu popravljale postojeće zakone, nego su radile na izradi novih, a to su: Zakon o postizanju samoodrživosti bh. trgovine, Zakon o legalizaciji marihuane, Zakon o ulozi žena u vojsci, Zakon o implementiranju savjetodavnog tijela u svrhu efikasnijeg ispunjenja uvjeta za ulazak u EU i NATO, Zakon o državnom financiranju političkih stranaka te Zakon o reviziji Dejtonskog sporazuma.
Zakon o reviziji Dejtonskog sporazuma predlagali su: Alexandar Matić (Narandžasta[1]), Sofija Miljatović (Smeđa), Selma Isić (Bordo), Osman Ibrahimović (Ljubičasta), Armin Marić (Žuta), Anastasija Jović (Ljubičasta) i Nandina Bogunović (Plava). Prema Članu 1. ovim zakonom uređuju se načini i uslovi pod kojima se donosi revizija Dejtonskog sporazuma uz potpuno poštovanje demokratije i vladavine prava te uz garanciju trajnog mira i uvažavanje interesa sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Članom 2. definirani su osnovni pojmovi poput revizije, državne revizije, nezavisne ili eksterne revizije, interne revizije, Dejtonskog sporazuma, visokog predstavnika, komisije, vlasti, zakonodavne vlasti, Predsjedništva BiH i referenduma. Prema Članu 3. ovog Zakona prije sprovođenja neophodna je saglasnost državljana Bosne i Hercegovine. Građani će se izjasniti referendumom. Da bi zakon ušao u skupštinsku proceduru potrebno je da se više od pedeset procenata građana izjasni u korist razmatranja ovog zakona. U slučaju da se građani većinski ne izraze za sprovođenje zakona, isti neće stupiti u skupštinsku proceduru.
Prema ovom Zakonu visoki predstavnik ima udjela u vlasti Bosne i Hercegovine. No, po ustanovljenju trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini zaključuje se da uloga visokog predstavnika nije potrebna u tolikoj mjeri te se ovim zakonom njegova funkcija zadržava na savjetodavnoj ulozi. Članom 5. predviđeno je osnivanje neutralne komisije koja bi bila nadležni organ zadužen za praćenje procesa revizije Dejtonskog sporazuma. Spomenuta komisija bi pratila rad i eventualni prosperitet državnih organa koji su zaduženi za uspostavljanje revizije. Članovi komisije moraju biti iz reda sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina. Također, članovi ove komisije moraju biti politički neopredijeljeni. Komisija će brojati osam članova, od kojih će po dva biti iz reda sva tri naroda i dva predstavnika nacionalnih manjina. Oba predstavnika nacionalnih manjina će zastupati interese svih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Pod uslovom da Zakon o reviziji Dejtonskog sporazuma bude izglasan i prihvaćen tokom skupštinske procedure, prema Članu 6. ovog Zakona Predsjedništvo u Bosni i Hercegovini je dužno prenijeti svoje ovlasti po pitanju revizije Dejtonskog sporazuma na zakonodavnu vlast u što kraćem roku. Prema članu 7., sam proces donošenja Zakona o reviziji Dejtonskog sporazuma, koji uključuje troškove održavanja referenduma, rada nadležne komisije i svih eventualnih troškova procesa, bit će financiran iz budžeta Bosne i Hercegovine.
Aleksandar Matić iz Banja Luke, koji je radio na pomenutom Zakonu, za Školegijum objašnjava da je za njega ova prilika od samog početka djelovala vrlo interesantno, ali od trenutka kada sam bio na poziciji od važnosti za ovu državu, osjećao sam potrebu i obavezu da u doglednom vremenu promijenim sveukupno stanje nabolje kako bi nadolazeće generacije pronašle perspektivu i prosperitet na našim prostorima. Smatra da bi ne samo ovaj, nego i drugi zakoni napisani iz ugla Ustavnopravne komisije kroz kritičko razmišljanje i dijalog već sutra mogli biti primjenjivi uz adekvatnu inicijativu. Izgradnja mreže perspektivnih pojedinaca/ki, prema njegovom mišljenju, jedan je od sigurnih puteva ka dugo očekivanoj pozitivnoj promjeni.
Organizatori su, kako za Školegijum objašnjava profesorica Adila Salibašić, željeli kreirati koncept koji bi omogućio srednjoškolcima i srednjoškolkama bolje razumijevanje složenosti sistema upravljanja u BiH te kroz usvajanje vještina cjeloživotnog učenja omogućiti unapređenje kvalitete vlasti u budućnosti. Veliki broj učenika učesnika će za samo godinu-dvije i sami postati donosioci odluka kroz sistem glasanja, a neki od njih će vremenom postati i aktivni članovi vladajućih struktura. Pravovremeno učenje i razvijanje istraživačkih vještina, kritičke svijesti, sposobnosti javnog govorenja, debatiranja, otvorenosti za nove ideje, saradnju, lobiranje, umrežavanje, brendiranje, odnose s javnošću, empatiju i kulturu dijaloga od esencijalne su važnosti za svaku mladu osobu ma čime se ona u životu bude bavila. Podjednako je važno i prepoznati i vrednovati ključne kompetencije kod drugih ljudi, a to je moguće samo ukoliko posjedujemo znanje o navedenom – govori profesorica Salibašić, pojašnjavajući zašto je krenula u realizaciju čitave simulacije.
Zakon o ulozi žena u vojsci predlagale su: Amina Al-Tawil (Smeđa), Ema Durić (Smeđa), Ajna Duzić (Žuta), Ivana Filipović (Plava), Ejla Maksumić (Narandžasta), Adna Mujić (Bordo), Redžeba Muminović (Plava), Nadja Viharev (Predavačica komisije). Ovim zakonom se uređuju uvjeti zapošljavanja i štite se prava žena u vojsci, a njegov cilj je povećanje jednakosti i inkluzivnosti žena u vojsci. Prema Članu 3. stavki 2: uzimajući u obzir nizak broj ženskih profesionalnih vojnih lica, nalaže se godišnje povećanje broja zaposlenih žena od 1%, onda kada sam broj prijava ženskih lica koji zadovoljava utvrđene kriterije prilikom zapošljavanja omogućuje provođenje istog. Godišnje procentualno povećanje od 1% provodi se sve dok žene ne budu predstavljale procentualno 10% profesionalnih vojnih lica. Ovim Zakonom utvrđeno je da zaposlenica za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta ima pravo na porođajno odsustvo u trajanju od jedne (1) godine neprekidno (Član 55.) i da za to vrijeme također ostvaruje pravo na naknadu plaće (Član 72.). Prevencija svih negativnih društvenih pojava, uključujući i mobing, konstantna je edukacija i periodična aktuelizacija teme i socijalne patologije na samom polju rada. Pored edukacije i pravovremene informacije, neophodno je i upoznavanje vojnih viših činova i svih zaposlenih sa pojmom mobinga, njegovim posljedicama i o postojanju zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu. Članom 6. prema zaposlenom broju ženskih profesionalnih vojnih lica obezbjeđuju se specifična ženska higijenska sredstva u cilju zaštite higijensko-epidemiološkog minimuma. Kako bi se osigurao dugoročni uspjeh Zakona o ulozi žena u vojsci te podigla svijest o važnosti ravnopravnosti spolova u vojsci, sve obrazovne javne ustanove, prema članu 7. ovog Zakona, dužne su održati jednodnevnu edukaciju na temu ravnopravnosti spolova u vojsci organiziranu od strane profesionalnih vojnih lica.
Profesorica Salibašić smatra da obrazovni sistem u BiH uglavnom njeguje repetitivno znanje, onemogućavajući mladima usvajanje kompetencija neophodnih za kvalitetan život u 21. stoljeću. Upravo kroz praktično upoznavanje sa samo jednim nivoom vlasti u BiH – državnim nivoom, sa svim njegovim prednostima i nedostacima, mladi su kroz razvoj ključnih kompetencija razvijali i vještine prijeko potrebne za uspostavljanje saradnje među ljudima različitih interesa, sklonosti i htijenja. Kroz uspostavljanje kulture dijaloga, srednjoškolci iz cijele BiH mogu postati i uzorom ostalom stanovništvu, dokazujući da je saradnja moguća bez obzira na različitosti. Realizirana simulacija odličan je spoj učenja cjeloživotnih vještina i političke odgovornosti te je osvještavanje mladih o trenutnoj strukturi i obavezi državne vlasti jedan od njegovih ključnih benefita.
[1] Boje su nazivi političkih partija
