U novembru smo imale priliku pročitati zanimljivu priču čija je autorica Marie-Anne Suizzo, profesorica na Univerzitetu u Texasu. Ona se tiče studije o odgojnim praksama u Francuskoj, a članak koji je objavila počinje poređenjem odnosa prema hrani u Francuskoj i ostatku svijeta, posebice u SAD-u.
Sa novom godinom, piše, veliki broj ljudi odlučuje smršati, a ideja da je suzdržavanje od uživanja u ukusnoj hrani put ka zdravijem tijelu i boljem izgledu prati svaki pokušaj držanja dijete. Ona smatra da se činjenica da nismo u stanju istrajati u našim namjerama ogleda u tome da za većinu ljudi dijeta znači gubitak uživanja u jelu.
Upravo je uživanje temom njenog članka. Uživanje je nešto što, po pravilu, odvajamo od svakodnevnice i ostavljamo za posebne prilike. Kada pričamo o jedenju čokolade ili gledanju filma, često koristimo izraze slatki grijeh, tajno zadovoljstvo i slično.
U Francuskoj, međutim, riječ zadovoljstvo, plaisir, nema negativnu konotaciju; potraga za zadovoljstvom ne znači hedonističko ponašanje. Štaviše, uživanje na neki način ima moralnu težinu jer nam služi kao kompas u svakodnevnim odlukama. S tim u vezi, ona je uočila kako je proces odgajanja djece u Francuskoj usko povezan sa užitkom, odnosno obrazovanjem ukusa, l’éducation du gout.
Ukus je u ovom slučaju način da djeca razumiju koncept užitka. Podučava ih se da budu u stanju cijeniti i uživati u velikom broju okusa, ali i na pravilan način konzumirati hranu. Ovakav odgoj počinje od malih nogu, unutar porodice, preko vrtića: prema njenim opaskama, dvogodišnjacima se, recimo, ručak servira na formalan, ali istovremeno opušten, način, sa predjelom, glavnim jelom, sirom i dezertom.
Međutim, ne radi se samo o stimuliranju nepca. Njeno istraživanje pokazuje kako se odgajanje djeteta u Francuskoj često sastoji od stimuliranja čula, uma i emocija. Njeni podaci pokazuju kako je ogroman broj ispitanih roditelja naveo kako su te iste prakse stimuliranja važnije od odgovaranja na osnovne dječije potrebe ili podučavanja manira. Veliki broj njih smatra jako bitnim čitanje djeci, puštanje muzike ili jednostavno masiranje.
Požrtvovanost i naporan rad u mnogim kulturama su najpoželjnije osobine. Koncept zadovoljstva se često posmatra kao nešto nepoželjno, što zna dovesti do toga da, kada napokon odlučimo napraviti pauzu i zabaviti se, pretjeramo. Mnogima se desi da pretjerano piju alkohol ili jedu nekontrolirano, a nakon toga osjećaju grižnju savjesti. Ona smatra da, ukoliko smo naučeni da sebe svakodnevno ne lišavamo zadovoljstva, nećemo imati potrebu da pretjerujemo.
Povrh toga, majke u Francuskoj, prema njenom istraživanju, smatraju da stimuliranje apetita kod djece u smislu šire lepeze užitaka koje nudi život može doprinijeti da kasnije ne postanu ovisna o drogi. Prema njenom mišljenju, ovakva tvrdnja ima osnova, a bazira se na sljedećim istraživanjima:
CASAColumbia je u SAD-u došla do podataka da tinejdžeri i tinejdžerke koji redovno imaju obroke u krugu porodice, kao i bliske odnose sa roditeljima, imaju manji procenat razvijanja navika kao što su pušenje ili konzumiranje alkohola. Logično će nam, onda, zvučati činjenica da provođenje bar 20 minuta sa djecom u tinejdžerskoj dobi, pet puta sedmično, ima pozitivne i dugotrajne efekte na njihovo zdravlje i dobre porodične odnose.
Dalje, preporučuje se praksa porodičnih okupljanja oko stola, tako što se televizor i mobiteli isključe. U ovom konkretnom istraživanju, posmatrane su dvije porodice: jedna koja je zajedno ručala bez ikakvog ometanja (TV, mobiteli) i druga kojoj je iz susjedne sobe konstantno dopirala buka. Druga je porodica, kako je zabilježeno, pojela mnogo više slatkog za ručkom. Zaključak: što je teže bilo koncentrirati se na obrok, veća je šansa da se hrana konzumira pretjerano.
Kad bolje razmislimo, ovakva filozofija, bazirana na razvijanju ukusa, ima dosta zajedničkog sa konceptom mindfulnessa: radi se o tome da se fokusiramo na momenat u kom se nalazimo i da ga doživimo na potpun način. Ukoliko ste odabrali da konzumirate hranu u kojoj uživate, iskoristite priliku da osjetite užitak u njoj i nemojte se osjećati krivima nakon što to uradite. Bitno je osjetiti suptilnost i intenzitet svih okusa i svakog zalogaja. Ukoliko je naš cilj na početku nove godine ostvariti neki težak zadatak, zašto ne bismo, na putu ka njegovom ostvarenju, pokušali pronaći i stvari u kojima ćemo uživati, istovremeno se krećući ka cilju, poručuje nam autorica teksta.
Tekst u izvorniku možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić
