TPO Fondacija iz Sarajeva organizirala je ciklus seminara za nastavnike i nastavnice, studente i studentice iz Tuzle, Sarajeva i Mostara pod nazivom Etos rodne ravnopravnosti. Seminar su vodile doc. dr. Zilka Spahić-Šiljak, dr. Drago Bojić i mr. sci. Božana Katava. Osnovni razlog za organiziranje ovakvog jednog seminara namijenjenog i nastavnicima i nastavnicama, kako za Školegijum govori Zilka Spahić-Šiljak, pokušaj je da se u bh. društvu bremenitom etno-nacionalnim i etno-religijskim podjelama progovori o ravnopravnosti žena i muškaraca iz religijskog ugla. Profesorica Spahić-Šiljak dalje ističe da u našem društvu vrlo često deklarativno podržavamo rodnu ravnopravnost, ali u praktičnoj primjeni postoje nedoumice i nesnalaženja o tome kako to i realizirati. Naučeni obrasci ponašanja kroz socijalizaciju, uključujući i vjersko obrazovanje perpetuiraju hijerarhijski ili u najboljem slučaju komplementarni model rodnih odnosa, a samo ponegdje se mogu čuti glasovi i o egalitarnom modelu rodnih odnosa koji se također može utemeljiti i religijski. Za takvo što potrebno je, smatra Spahić-Šiljak, interpretirati sveto-povijesno naslijeđe religijskih tradicija univerzalistički, a ne iz partikularnog izvoditi univerzalna pravila i norme.
Na seminaru Etos rodne ravnopravnosti posebno se naglašavala važnost religijske i nereligijske perspektive koje podjednako legitimno treba da imaju prostora za raspravu o važnim pitanjima za društvo u kojem živimo. Inače, ovo nije prvi i jedini program edukacije TPO Fondacije. U okviru Inicijative Etos – učenje o etičkim vrijednostima, TPO Fondacija educirala je preko 500 nastavnika društvenih i humanističkih znanosti, uključujući i nastavnike vjeronauke. Oni su pohađali TPO seminare Svjetskog etosa u čijim postulatima se zagovara partnerstvo žene i muškarca, a partnerstvo je moguće samo među jednakima – objašnjava Zilka Spahić-Šiljak.
A da li se i kako može tema feminizma uvesti na časove vjeronauke, za Školegijum svoje nastavničko iskustvo dijeli Tanja Grabovac, učesnica seminara Etos rodne ravnopravnosti i nastavnica katoličke vjeronauke.
Tanja smatra da bi zbog svoje važnosti ovaj seminar trebao biti obavezan nastavničkom/profesorskom osoblju. Prvenstveno bi služio kao nadopuna formalnom obrazovanju koje ne posvećuje pažnju pitanju feminizma, pravima žena te rodnoj ravnopravnosti. Formalno obrazovanje bosanskohercegovačkog društva ne služi osvješćivanju zdrave feminističke svijesti, niti njenom razvoju. Naprotiv, ono razvija i potiče tradicionalne obrasce patrijarhalne binarnosti. Za mene je seminar predstavljao dodatno suočavanje s patrijarhalno-antifeminističkim društvom, te uočavanje njegove patologije u konkretnim primjerima obrazovnog sistema.
Tanja Grabovac na časovima vjeronauke uključuje teme i pitanja vezana za feminizam ovisno o lekciji, vježbama ili kreativnim radionicama. No, ističe da je, barem u njenoj nastavničkoj praksi, uvijek otvorena mogućnosti za uočavanje pitanja feminizma. Doživjela je i nekoliko samoinicijativnih reakcija učenika/ca. Jedan je primjer vezan uz lekciju, odnosno temu svećenstva u Katoličkoj crkvi. U skladu s tim Tanja smatra da je nužno reći kako žene nisu u mogućnosti pristupiti sakramentu ređenja, drugim riječima to znači da su vrata svećenstva otvorena samo muškarcima. Jedan od učenika izrazio je nerazumijevanje takve prakse s pitanjem kako je to uopće moguće, pošto, ako su svi ljudi jednaki, zašto i žene ne bi mogle biti svećenice?
Drugi primjer učeničke reakcije koji je Tanju oduševio nalazio se u vježbi koja je pratila temu Isusovih kušnji u pustinji. Naime, Evanđelje donosi pripovijest o Sotoninim kušnjama Isusa. Jedna od učenica primijetila je kako ilustracija na radnom listiću prikazuje Isusa i osobu kraj njega koja ga „kuša“. No, osoba koja iskušava Isusa na ilustraciji zapravo je jedna lijepa žena. Stoga je učenica s razlogom upitala: Kako je moguće da je ovdje Sotona prikazan kao žena? Dakle, iako Evanđelje ne iznosi takav prikaz Sotone, kako je moguće da se Sotona na ilustraciji za djecu pojavljuje kao žena (lijepa)?
Osmi mart i njegovo obilježavanje te sam govor o tom danu pokazao je u Tanjinoj nastavničkoj praksi kako učenici/ce nisu upoznati s poviješću Dana žena i njegovim značenjem. Između ostaloga, jedna od tema koje se Tanja dotakla sa svojim učenicima i učenicama za vrijeme 8. marta (pored same povijesti dana) je bila i šta to znači biti djevojčica. Većina učenika/ca, kako objašnjava Tanja za Školegijum, iznijela je mišljenje kako biti djevojčica ne znači voljeti samo rozu boju, ne znači biti slabija, nego znači također biti sposobna za bilo koji sport ili jednostavno biti jednaka kao dječak, da je najvažnije imati mogućnost raditi što voliš bez obzira jesi li dječak ili djevojčica (muškarac ili žena). Mnoge djevojčice tada su izrazile negodovanje zašto su one te koje, kada primjerice dođu gosti, moraju biti odgovorne za posluživanje umjesto njihove braće koja ne dobiju takva zaduženja. Zanimljivo je uočiti kako djevojčice u nižim razredima osnovnoškolskog obrazovanja pokazuju mnogo više samopouzdanja i ambicija od djevojčica/djevojaka u višim razredima. Stoga, opravdano je pitanje što se to u međuvremenu dešava sa samopouzdanjem djevojčica? Dakle, pitanja feminizma mogu se uklopiti u program, ili se mogu uočiti u samim ponašanjima između učenika/ca.
Pitanjem kako je moguće uvesti feminizam u nastavu vjeronauke Tanja smatra da se prvenstveno trebaju baviti Katehetski uredi i drugi odgovorni za plan i program vjeronauka u školama. Smatram kako bi se trebala provesti detaljna i ozbiljna reforma već zastarjelih udžbenika. Takva reforma uključivala bi i predstavljala zdravu feminističku svijest koja bi doprinijela da udžbenici ne budu diskriminacijski orijentirani. Iako su relativno novijih datuma jezik i narav udžbenika (konkretno mislim na one s kojima sam radila) ne odgovaraju i nisu u skladu s današnjim učenicima/ama. Ukoliko se ozbiljno želi pristupiti i raditi s djecom trebalo bi biti u koraku s vremenom koje konstantno doživljava promjene, te uvijek iznova tražiti nove načine predstavljanja tema vjeronauka. Nasuprot tome, ukoliko i dalje ostane stanje kakvo jest, vjeronauk jedino može ostati sporedan predmet kojem će rijetko koji učenik/ca posvetiti pažnju (uključujući i vjeroučitelje/ice), a kamoli tek zanimanje ili višu naklonost.
Kao rezultat organiziranih seminara na temu Etos rodne ravnopravnosti TPO Fondacija izdala je zbornik Kad se sretnu religija i feminizam – publikaciju koja može biti od koristi svim nastavnicima i nastavnicama, koji/e žele uvesti na časovima temu feminizma. Publikacija u toj nakani posebno ohrabruje nastavnike i nastavnice vjeronauke pomažući im da iz perspektive feminizma, religije i roda shvate stereotipne stavove o ženskoj i muškoj naravi, ženskim i muškim poslovima i sferama interesa. Zbornik Kad se sretnu religija i feminizam možete čitati na ovom linku.
