Najpoznatija učenička zadruga svakako je Sloga iz romana Vlak u snijegu Mate Lovraka. Generacije čitalaca pratile su dogodovštine Perinih i Draginih zadrugara na putu za Zagreb i na povratku u Veliko Selo. Ima li ih, gdje su i šta rade današnji Pero i Draga u obrazovno-odgojnom sistemu u BiH?
Da mali budu veliki
Zadruge se širom Evrope pojavljuju u 19. vijeku, kao pokušaj malih proizvođača da prežive ekspanziju krupnog kapitala i velikih kompanija. Udruživanje bazirano na dobrovoljnosti članstva i demokratskim principima upravljanja s ciljem ostvarivanja ne samo ekonomske održivosti, već i dobrobiti za lokalnu zajednicu, ostalo je glavni princip zadrugarstva i danas. Zakonska regulativa je određenim olakšicama za osnivanje i poslovanje nagradila širi društveni doprinos koji zadruge postižu svojim djelovanjem. Prema podacima Evropske zadružne organizacije (Cooperatives Europe), njezine članice iz 33 evropske zemlje imaju 176.000 zadruga i 141 miliona zadrugara. U Norveškoj, koja ima 4,8 miliona stanovnika, čak 2 miliona su članovi neke od zadruga. U Kanadi, od 10 stanovnika njih 4 su članovi neke zadruge.
U početku su zadruge uglavnom bile proizvođačke (najpoznatije su poljoprivredne i ribarske), a vremenom se ovaj oblik društveno odgovornog ekonomskog poslovanja pojavljuje u različitim oblicima, pa tako imamo kreditne, stambene, potrošačke, građevinske, obrtničke, turističke, energetske, radničke, socijalne, studentske, učeničke...
Poneki uspon i puno padova
Razvoj zadrugarstva u BiH ima svoj istorijski put pun nekoliko uspona i mnogo više padova, pa u konačnici danas imamo slabo razvijen, fragmentiran i netransparentan zadružni sistem. Priča sa zadrugarstvom u BiH dobro je krenula krajem 19. vijeka, kada se počinju javljati prve organizacije osnovane na nekim zadružnim principima, da bi zadrugarstvo dobilo zamah u periodu između dva svjetska rata. Nakon Drugog svjetskog rata, socijalističke vlasti modifikovale su zadrugarstvo u državno uređen i od države upravljan sistem, koji se kao takav vremenom otuđio od svoje baze, od interesa i potreba pojedinaca i lokalnih zajednica. Rat 1992-1995. uništio je velike društvene/državne zadružne sisteme u BiH, a privatizacija je rezultirala prodajom preostale zadružne imovine. Zemljište koje su koristile nekadašnje zadruge kao itekako vrijedan resurs našlo se u sivoj zoni privatizacije, i danas je pitanje vlasništva nad njim predmet više sudskih sporova.
Pratite li Zadrugu?
Sam termin zadruga danas u bh. javnosti pobuđuje uglavnom negativne konotacije: u akciji kodnog imena Zadruga uhapšene su vođe braniteljske zadruge koja je zloupotrebljavala dobijene grantove iz javnog budžeta; reality-program pod imenom Zadruga pojam je totalnog neukusa i promocije ponašanja i komunikacije ispod svakog minimuma pristojnosti.
Zadruge nam teško uspijevaju jer njihovi postulati – demokratičnost u odlučivanju i upravljanju, solidarnost i međusobno povjerenje članova, briga za održivost zajednice – u savremenom bh. društveno-političkom uređenju nisu vrijednosti koje se cijene. Današnji idealni model poduzetništva ima za cilj zapošljavanje u nekoj javnoj ustanovi ili preduzeću uz pomoć porodičnih, stranačkih i drugih veza. Onima kojima to uspije odaje se društveno priznanje jer su sposobni i jer su se snašli.
Zadruga kao nastavno sredstvo
Učeničke zadruge trebale bi biti alat za stvaranje radnih navika djece, za njihovo učenje o zajedničkom radu i solidarnosti i osmišljavanju aktivnosti za rješavanje problema s kojima se susreću. Ovakve zadruge može osnovati 30 zaposlenika, učenica i njihovih roditelja svake osnovne škole, a osnivanje mora odobriti školski savjet. Zadruga ima svoju skupštinu, upravni odbor i osobu koja njom upravlja, dok se finansije vode paralelno uz finansije same škole. Aktivnosti se organizuju izvan nastavnog vremena, a obično đaci proizvode prehrambene proizvode, suvenire, ukrasne predmete. Svoje proizvode mali zadrugari prodaju na sajmovima, školskim priredbama i slično, a ostvarenu dobit ulažu u nove aktivnosti. Učeničke zadruge zahtijevaju dosta volonterskog rada zadrugara i nastavnika koji vode zadrugu, podršku i razumijevanje roditelja, kao i cijele zajednice, koja treba prepoznati zalaganje i marljivost učenica i nagraditi to kupovinom njihovih proizvoda. Za bh. obrazovanje i društvo – to je puno.
Iskustva iz susjedstva
U Republici Hrvatskoj rad đačkih zadruga ima dužu tradiciju, koja rezultira postojanjem 557 zadruga, međusobno povezanih u Hrvatsku udrugu učeničkih zadruga (www.huuz.hr). Manji broj je u srednjim školama i centrima za odgoj i obrazovanje. Većinom su u osnovnim školama, tako da ih svaka druga osnovna škola u Hrvatskoj ima. Prema istraživanju o učeničkim zadrugama kao modelu učenja o participaciji i (društvenom) poduzetništvu, koje su provele Davorka Vidović i Marita Grubišić–Čabo, učeničke zadruge jesu vrijedan model iskustvenog učenja o participaciji, ekonomskoj demokratiji i (društvenom) poduzetništvu. Njihov značaj je u tome što doprinose razvijanju radnih navika i sposobnosti, poduzetničkih vještina, odgovornosti, inovativnosti, kreativnosti i samostalnosti. One omogućuju prenos i povezivanja znanja iz nastave u praktične djelatnosti na osnovu kojih učenice i učenici spoznaju vlastite sklonosti i lakše biraju buduća zanimanja. Također, zadruge otvaraju prostor za samostalno istraživačko učenje, razvijanje ljubavi prema prirodi i vrijednostima koje je čovjek stvorio svojim radom, što sve u konačnici doprinosi sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja. Istraživanje je ukazalo i na određene probleme u funkcionisanju učeničkih zadruga, kao što su vrednovanje rada nastavnika koji vode ove aktivnosti te upitna dobrovoljnost učešća đaka u radu, kao i njihovo isključivanje iz određenih faza poslovanja, što je u suprotnosti s principima zadrugarstva.
Pokušaj obavezne dobrovoljnosti
U Sanskom Mostu je u martu 2019. godine Općinsko vijeće pokrenulo inicijativu o osnivanju učeničke zadruge u sanskim srednjim školama i podnijelo je Ministarstvu obrazovanja u Vladi Unsko-sanskog kantona zahtjev za promjene Pravilnika o organizaciji učeničkih zadruga. U pozadini inicijative je ideja da učenici srednjih stručnih škola praktični dio nastave obavljaju u sanskim firmama, a da se novac zarađen ovim radom uplaćuje formiranoj učeničkoj zadruzi, odnosno školama. Inicijativa još čeka odobrenje Ministarstva jer je u osnovi protivna Pravilniku o osnivanju i radu učeničkih zadruga, a nije u skladu ni sa osnovnim principom zadrugarstva – dobrovoljnim članstvom. Naime, po ovoj ideji svi učenici bi morali biti članovi zadruge jer bi samo na taj način mogli obavljati stručnu praksu. O tome kako bi se njihov glas čuo u odlučivanju i upravljanju radom i profitom nije se detaljisalo, ali iz same inicijative je jasno da se zadruga u ovom slučaju koristi samo kako bi se realizirala zamišljena poslovna ideja, a kao rupa u zakonu koja omogućava nešto što nije precizno ni dozvoljeno ni zabranjeno. Ni z od suštinskog zadrugarstva.
Sekcije poduzetništva
U bh. školama postojanje đačkih zadruga čista je egzotika. Registrovano ih je tek nekoliko. Internetska potraga dovest će do rijetkih primjera kao što su Učenička zadruga Mladost u OŠ Sveti Sava u Foči i Zadruga Mošćanica u OŠ Vrhbosna u Sarajevu. Više informacija o učeničkoj zadruzi Mladost Školegijum će donijeti u razgovoru sa Duškom Krsmanovićem, koordinatorom ove zadruge.
Ukoliko i u vašoj školi djeluje učenička zadruga, Školegijum će sa zadovoljstvom predstaviti njen rad i rezultate.
