Foto: Đenana Herco
Mali svijet poslova organiziran je 3. septembra 2016. godine da se djeca upoznaju sa svijetom poslova i zanimanja kojima bi se u budućnosti mogli baviti. Jedan od ciljeva bio je i pravovremeno informirati javnost o potrebama na tržištu rada, jer je pravovremena informiranost – već u najranijoj dobi – osnovi preduslov za pravilan izbor školovanja te biranja budućeg zanimanja, kao što je to istakla Sanela Totić, jedna od organizatorica sajma. Sparkasse bank, Bosnalijek, Union Foods, Zott (Monte, Jogobella), Flipko, Institut za razvoj mladih KULT, Udruženje za podršku djeci i roditeljima Budućnost, MUP Kantona Sarajevo i Radio M su kroz sajam, radionice i igraonice nastojali približiti djeci svoja zanimanja i poslove. Na sajmu je naglasak stavljen na interakciju pa su djeca mogla, na licu mjesta, postavljati pitanja i komunicirati sa svim predstavnicima zanimanja kako bi saznala sve što ih zanima o nekom poslu.
Ja volim da kuham s mamom, a volim i da jedem i zato hoću da budem kuharica, rekla nam je djevojčica Adna koja je pažljivo posmatrala kuharicu kako priprema palačinke. Ja želim biti kuharica da mogu seki praviti jaja, objasnila nam je Ajla. Hamid Kurjaković iz kompanije Union Foods istakao je da se njegova kompanija odazvala pozivu kako bi djeci pokazali i neka, kako kaže, neelitna zanimanja. Na sajmu poslova predstavili su zanimanja kuhar, poslastičar i trgovac. Kujraković je istakao da će djeca moći vidjeti koliko su ta zanimanja kreativna i možda će se, upravo zbog toga, odlučiti baviti zanimanjima proizvodnog i uslužnog karaktera koja će im donijeti zaposlenje u budućnosti.
Najveći broj djece bio je okupljen ispred šarenog i veselog prostora Akademije za djecu Brainobrain i Udruženja za podršku djeci i roditeljima Budućnost. Bojanke, igračke, zanimljive memorijske igrice, ukrštenice, rebusi, kolaži i plastelin, samo su neki od sadržaja koji su privukli najmlađe.
Ja želim postati pilot, želim otići na nebo i želim s neba vidjeti svoju kuću – rekao nam je četverogodišnji dječak Tarik igrajući se plastelinom. Njegov drug Ibrahim želi biti trgovac. Želio bi prodavati keks i mlijeko, a najviše od svega želio bi da se igram.
- Hajde da ti ja, ko fol, nešto prodajem, zamolio me.
- Hajde, pristala sam.
- Evo imam za tebe lijepe stvari. Hoćeš kupiti nešto?
Kupila sam njegove crteže i kreacije od plastelina. Ibrahim se zabavljao vježbajući svoje buduće zanimanje. Na kraju, dok sam bombonom plaćala njegove radove, rekao je da želi biti trgovac jer oni imaju puno robe, a i para.
Ja želim postati crtačica jer mnogo volim da crtam i to mi je zanimljivo – objasnila nam je Džejlana, učenica drugog razreda koja se zabavljala ispred štanda Akademije Brainobrain. Brainobrain je inovativni program razvoja intelektualnih i životnih sposobnosti i vještina kod djece od 4 do 14 godina. Različite mentalne tehnike, igrice i neobični zadaci privukli su i petogodišnjakinju Melisu za ovaj štand. Ja želim biti naučnica, svejedno mi je koja, samo želim biti naučnica, a onda ću odlučiti kojom ću se naukom baviti – rekla nam je Melisa. Merisa Kabulović, certificirana trenerica Akademije, ističe da ovaj program ima dva cilja: razvoj mozga (pomoću abakusa) i razvoj ličnosti (pomoću NLP tehnika). U ovom uzrastu dječiji mozak najlakše upija i obrađuje informacije i jako je važno da se mentalna gimnastika primjenjuje što ranije i češće. Različite tehnike koje primjenjujemo imaju za cilj povećanje koncentracije, brzine i tačnosti u radu, razvoj faktografskog pamćenja i memorije, sposobnost vizualizacije te razvoj kreativnosti. Denija smo zatekli kako pokušava odgonetnuti mozgalicu koju mu je pripremila Merisa. Zanimalo ga je zašto ovdje nema fudbalera. Rekla sam da ne znam i da ćemo pitati nekoga ko možda zna odgovor na njegovo pitanje. Ja bih volio biti fudbaler. Nije zbog para. Svi misle da je zbog para. To mi je manje-više. Volio bih biti fudbaler da me djevojčice vole.
- Misliš li da sve djevojčice vole fudbalere?
- Totalno!
- Možda ima djevojčica koje vole nešto drugo?
- Možda. Mada, nisam baš siguran.
- Misliš li da bi te djevojčice voljele samo zato što si fudbaler? Mislim da se djevojčice mogu zaljubiti i u nešto drugo. Možda u tvoje oči? Osmijeh? Ocjene? Karakter?
- Možda si ti upravu. Sve to možda pije vode. Ali, to da sam fudbaler bi me pravo poguralo, znaš.
Veliki broj mališana bio je ispred Silabusovog štanda. Sanja Granov i Elvedina Omeragić, zaposlenice u školi stranih jezika, kroz dinamičan i interaktivan pristup pokušale su djeci dočarati radni dan u školi. Na pitanje zašto birati postao nastavnika ili nastavnice, Evedina je istakla da taj posao nije monoton i da je svaki dan drugačiji od prethodnog. Svojim nesvakidašnjim pristupom nastojale su djeci dozvoliti da se sami izraze i pokažu svoje potencijale. Ono što je meni najvažnije i što me najviše čini sretnom jeste napredak djeteta, objašnjava nam Elvedina, profesorica engleskog jezika koja je na sajmu, svojim kreativnim idejama i poticajnim okruženjem, privukla veliki broj djece svih uzrasta.
Želim biti učiteljica i želim da učim djecu – rekla nam je šestogodišnja Emina koja se zabavljala igrajući se sa svojim prijateljicama škole. Njena prijateljica Naida voli školu i jednog dana bi željela postati teta koja čuva djecu.
Ja želim biti frizerka. Znaš, ja mnogo volim dugu kosu. To mi se dopada i volim praviti razne stvari s kosom, objasnila nam je Delila koja je glumila Emininu i Naidinu učenicu. Žao joj je što na sajam nije došao nijedan frizer ili frizerka. Nema veze što nisu došli. Doći se, možda, sutra. Sutra ću ponijeti svoje barbike da im pokažem sve frizure, rekla nam je Dalila.
Glavna atrakcija sajma bili su predstavnici MUP-a Kantona Sarajevo koji su se s djecom svih uzrasta rado slikali, pokazivali svoju opremu i objašnjavali svoje nadležnosti i poslove. Petogodišnji dječak Roko najviše se zadržao kod predstavnika MUP-a Kantona Sarajevo. Bio je previše zauzet oblačenjem policijske opreme, ali nam je rekao da želi biti policajac.
Želim biti policajac da hapsim lopove, ali imam malu tremu.
- A, zašto imaš tremu?
- Zato što imam, objasnio nam je Roko smijući se i uživajući u okruženju.
Petogodišnjak Bilal ima slične želje. Bilal, kao i Roko, želi postati policajac i želi da hvata lopove. Kaže da nema tremu i da se ničeg ne plaši osim malo mraka. Lista budućih zanimanja šestogodišnjeg Ahmeda je velika. Dok je čekao red za slikanje s Medom Štedom, rekao nam je da želi postati fudbaler, policajac i ima veliku želju da pravi laptope.
Aleksandra Karamehmedović zajedno sa svojim kolegicama iz Bosnalijeka djeci je nastojala prikazati posao farmaceutkinje. Objasnile su proces pravljenja lijekova, a mališani su mogli koristili laboratorijsku opremu pa su sami pripremali smjese i otopine učeći se osnovama tog posla.
Ja želim mijesiti lijekove koji će liječiti bolesne životinje – rekla nam je Vesna koju smo upoznali na Bosnalijekovom štandu. Njena prijateljica Mirnesa želi biti doktorica. Žao mi je što nije došao nijedan doktor jer ja želim biti doktorica. Želim biti doktorica jer su oni humani i vole da pomažu.
Lamija je učenica drugog razreda osnovne škole. Na naše pitanje, šta bi voljela raditi kada poraste, Lamija je odgovorila da želi raditi tamo gdje radi njena mama.
- Ali ja ne znam gdje radi tvoja mama.
- Kako ne znaš?! Pa u Bosnalijeku.
- Zašto baš Bosnalijek?
- Zato što želim da radim s mamom.
Najzabavnije i najveselije je bilo ispred štanda Radija M. Azira Softić, radijska voditeljica i urednica, neumorno je pričala djeci o svom poslu. Radio je, znate, neopterećujući medij. Možete raditi, čitati, peglati, čistiti, trčati i slušati radio. Na našem poslu nikad nije dosadno i nijedan dan na radnom mjestu nije isti. Nikad ne znate šta će vas dočekati ujutro i gdje ćete taj dan ići. Ako volite izazove, adrenalin, nove stvari, a pri tome i volite da puno pričate, zabavljate se, upoznajete nove ljude, definitivno birajte profesiju radijskog voditelja ili voditeljice.
Ajnu smo zatekli na štandu Radija M. Dok je stavljala slušalice i prilagođavala sebi visinu mikrofona, rekla je da ima veliku želju da bude pjevačica.
- Zašto baš pjevačica?
- Ne znam zašto. Možda zato što su one jako lijepe.
Lejla želi jednog dana raditi na radiju pa je zanima šta radi Azira i kako protiče njen radni dan. Želim biti voditeljica zato što puno volim da pričam, a u studio bih posvala drugaricu Džejlu da pričamo o školi.
Kada sam Eminu, učenicu trećeg razreda osnovne škole, pitala šta želi biti kada poraste, umjesto odgovora, uslijedilo je pitanje:
- Šta si ti po zanimanju?
- Profesorica jezika i književnosti.
- Kako to da si nastavnica, a nisi u školi?!
Pokušala sam joj pojasniti, ali je Emina ubrzo nastavila s pitanjima. Pitala me gdje sam kupila rokovnik, šta u njega zapisujem i može li vidjeti šta tamo piše. Kada je pregledala rokovnik, rekla je da mi sad može odgovoriti na pitanje jer, kako kaže, zna dovoljno o meni. Znaš, ja bih voljela biti veterinarka. Želim da sve životinje koje su bolesne odzdravim i da više ne budu bolesne. Ako njihovi vlasnici ne budu imali para da plate, onda ću ja od svoje plate plaćati i pomoći životinjama. A, ako budem siromašna i ne budem imala para, onda ću nekako, već ću smisliti kako, naći način i pomoći životinjama, oduševljeno nam priča Emina svoj plan za budućnost.
Reakcije roditelja na ponuđena zanimanja su uglavnom pozitivne. Elvis Mehmedović kaže da je zadovoljan ponudom poslova. Mislim da su organizatori uradili dobar posao. Za mene lično je najvažnije da se djeca zabave. Jasna Vatreš nam je rekla da je na sajam došla neplanski i da se oduševila ponudom. Ovo je odlična stvar. Sve je super. Djeca se mogu zabaviti i kroz igru, bojenje i zabavu ponoviti neka znanja. Najviše je zadovoljna prikazom časa engleskog jezika i kaže da su učiteljice jako kreativne i kod djece pobuđuju radoznalost. Tarik Šabanović, Edina Kopić i Merima Nezić su prvi put na sajmu. Kažu da su zadovoljni i da je najvažnije da na licima svojih mališana vide osmijeh.
Iako je ovaj događaj namijenjen djeci, poruka koju su organizatori poslali javnosti je dosta ozbiljna. Želimo da skrenemo pažnju na šarolikost zanimanja koja su potrebna da bi tržište rada funkcionisalo kako treba. Isto tako želimo da javnosti skrenemo pažnju na zanimanja koja itekako nedostaju na tržištu rada, istakla je Aida Zejčirović, organizatorica sajma. Na plakatu Sajma malih poslova navodi se da će u njegovom središtu biti predstavljanje različitih, zanimljivih i pomno odabranih zanimanja te da će djeci biti predstavljena nova, moderna i atraktivna zanimanja. Međutim, na sajmu djeci nije predstavljeno niti jedno moderno ili atraktivno zanimanje. Djeci su predstavljena zanimanja sponzora i partnera sajma. Zanimalo nas je zašto je to tako. Imali smo jako puno problema da privolimo firme da dođu i prezentuju zanimanje tesara, varioca, automehaničara i sl. koja bi djeci bila jako zanimljiva. S druge strane, firme još nisu spremne da, po meni, na pravi način izađu u javnost i govore o svim problemima na tržištu rada. Zatim imamo i probleme finansijske prirode. Ovo je komercijalni projekat gdje mi moramo pokriti svoje troškove i onda firme i zbog tih razloga možda ne žele, objasnila je Aida Zejčirović. Posebno je naglasila da u realizaciji projekta, izuzev MUP-a Kantona Sarajevo, nisu naišli na odaziv institucija koje bi ih podržale i koje bi uradile nešto da educiraju roditelje i djecu.
Sajam malih poslova uspio je ostvariti svoje ciljeve. Djeca su učila i zabavljala se u poticajnom, dinamičnom i kreativnom okruženju. Nažalost, atraktivna i moderna zanimanja nisu vidjeli zbog nezainteresiranosti institucija kojima očito nije važna dječija budućnost.
