Malo nas je iznenadilo, ali smo se svi silno obradovali kada smo na jednom zidnom školskom panou ugledali plakat sa sljedećim vrlo primamljivim sadržajem, a odnosi se na učenike i učenice četvrtih i petih razreda, osnovce:
SEKCIJA ZA STICANJE VJEŠTINA KAKO POSTATI STRANAČKA VEDETA ILITI UZDANICA!!!
Nešto sitnijim slovima pisalo je:
Edukacija za buduće članove opozicije gratis, a
pohađanje tečaja za članstvo u vladajućim strankama – cijena po dogovoru (proporcionalno
ambicijama polaznika tečaja)
Prvi čas
Poslije se sve odigralo munjevito. Vanredan interes, ekspresna upisnina i počeo je prvi čas.
Nastavnik, inače član jedne opozicione partije, obraća se polaznicima kursa:
-Dobrodošla draga dječice, ja ću vam predavati ovaj zanimljivi predmet. Čini se da ću vas morati podijeliti u dvije, hm, tri, pardon, četiri grupe. Prenesite to roditeljima, a putem facebooka javim vam termine. Čudno, na času prije vas, za čelnike opozicije, došlo mi je samo troje. I nisu se baš iskazali, priznaću vam. Fali im šlifa.
- Šta je to šlif, pita radoznala djevojčica sa dugim crvenim šiškama.
- Ma nebitno, strpljivo odgovara nastavnik. Zbićemo se nekako danas, moliću vas da me slušate pažljivo i budete tihi i skoncentrisani. Jako cijenim rad, red i disciplinu.
- Šta je to red?, pita krupan momčić rumenih obraza.
- Eh momče, kad se osvrneš oko sebe više puta i pažljivo zagledaš u prostor, ono što ne možeš nikako da uočiš čak i kad se trudiš. . .e to ti je red.
- Hm, progunđa momčić, a stotinu upitnika mu ostane iznad glave.
- Ha, toliko pitanja a još ni počeo čestito nisam. Znate šta, ovako ćemo, entuzijastično će nastavnik, ja govorim, vi slušate, a na kraju časa, ako možda ostane malo vremena, pitajte me šta god želite. More li?Jel nije proooblem?
- Nije, poviknu svi u glas.
- Dobro, idemo onda, schnel, schnel! Sve klupe i stolice stavite uz zidove i prozore učione. Hajmo, ritam, ritam, ideeemooo!
Žamor, graja, šaputanje, smijuljenje i puno, baš puno škripe i struganja o pod, dok učenici vuku i raspoređuju klupe i stolice. Traje to.
Nakon nekog vremena strpljivi nastavnik govori slijedeće: Ok djeco, dignite ruku svi što prolazite peticom! Odlikašice i odlikaši digoše ruke. Uuh, puno vas je. Pa ni u Štokholmu i Beču ne uče bolje. Hajd, rasporedite se, pola odlikaša, popnite se na klupe, a druga polovica posjedajte na pod. Ti, snažni, kojim ti prolaziš?- Dovoljnim, pomalo skrušeno će momak. - Nema veze, trebaš mi baš takav, i ti na klupe, brzo! A ti? Vidim, plećat si ko i kolega ti. Kojim si prošo?- Odličnim, zvonko odgovori dječak. Odlično, penji se uz druga svog! Gleda instruktor još dvojicu kršnih momčića pa im dobaci: Hej, vas dvojica, trenirate li šta?- Tae kwan do, kulerski procijedi prvi. - Super, na klupu do njih dvojice! A ti lafčino, raspoloženo će stranački vuk snažnom plavokosom dječarcu. - Da, sviram gitaru. Nastavnik zatomi smiješak. Eh, pa dobro, i gitara je za ljude, ali baviš li se još nečim?- Član sam foto sekcije, pun nade dodade plavušan. - Uuuuf, prestade se savladavati nastavnik i grohotom se nasmija. E vala si ga odabrao, hajd brzo na pod, u sredinu učionice. Momčić zausti da kaže da se amaterski bavi glumom ali neko šesto čulo ga upozori pa to prešuti i poslušno sjede na hladni pod.- Da čujem još, odjekuje glas nastavnika, ima li neko da stanuje u stanu od sto kvadrata,i većem, u centru? Niko se ne javlja. Dobro, ne mora biti u centru. Javiše se dvoje. Ok, vas dvoje popnite se isto gore. Treba mi još neko za klupa, ja ću sad odrediti ko će biti gornji, a ko donji. Probire čovjek odokativno ko će sjediti na nižem, a ko na višem nivou. Znalac je to pa znalački i djecu usmjerava. Neće tu biti fule. Pa dobro, možda malo.
U neko doba svi sjede gdje ih je stranački coach rasporedio, manji broj učenika na klupama, otprilike tri puta više njih na podu.Može se prionuti na realizaciju radionice ili, što bi naši ljudi rekli,vorkšopa. Sad se čuje samo jedan glas, glas nastavnika što prenosi vještine i tajne stranačkih probitačnosti. Nije nešto autoritativan, više naaakav mrljav: Eh dječice, rečeno vam je da donesete koji slatkiš ili grickalicu. Sad stavite sve to na klupe. Ovo važi samo za ove sa poda. Vi na klupama nećete imati potrebu da izvlačite svoje čokoladice. Mezetite ih kod kuće dok gledate film ili igrate igrica. Sitniš što imate po džepovima također istresite pred vaše kolegice i kolege na klupama! Pomalo zbunjena, djeca se dižu sa poda učionice i vrlo nevoljko stavljaju svoje slatkiše na dohvat i u ruke druge, povlaštene, djece. Para nešto i nemaju puno, tako da im primopredaja čokoladica, čipsa i sokova puno bolnije pada. Ali nije tu kraj mukama.
Imate li mobitele?, sad je već predavač glasniji, puca ga kreativni zanos. Većina odgovara potvrdno. Eh, vi podaši, izvadite mobilne aparate i predajte ih vašim drugaricama i drugarima na klupama!Bunt je već opipljiv. Siječe zrak kao vreo nož puter. Pored reskog mirisa znoja kroz učionicu počinju da sijevaju varnice opravdanog dječijeg revolta. Blizu je tačka ključanja.Oni malobrojni na klupama, nakon što su prebrodili prvi val neshvatanja, čuđenja, a možda neki od njih i neslaganja, sad su opušteni i razigrani. Prihvatili su igru i dobre su volje. A i što ne bi bili?- Ti, jaki, kako se zoveš?, upita predavač jednog krupnijeg momka što stameno na klupici stoji.- Šaako, odgovara on glatko. - Šaaako? - Shaako, sa sh i dva a.- Hm, uredu, pomirljivo će nastavnik, hajd povedi dva druga pa otiđite do sanitarnog čvora i donesite vode u nekoliko plastičnih čaša. Niko se ne pomjera, nastavnik je pomalo zbunjen. Jel nešto nije uredu momci?, pita. - Paa, ne kontam gdje da odemo sensei, odgovara momak.- Do wc-a idite. - Ah tako. I momci odoše pa se vratiše za par minuta sa desetak čašica napunjenih vodom.
I dok dužinom table krupnim slovima kredom stoje ispisane riječi DEMAGOGIJA, EGOIZAM, POHLEPA, GRADACIJA, POHLEPA, GANG, POHLEPA, NEKRETNINE, NEKRETNINE, NEKRETNINE. . ., voditelj i kreator zanimljivog workshopa ponovo se obraća članovima sekcije:E sad startamo zaprave. Upaliću štopericu. U narednih pet minuta vaši zadaci su sljedeći: Vi što sjedite na klupama, vaša se ekipa danas zove Gornji. Slobodno navalite na slatkiše kolega, pometite sve, igrajte se mobitelima vaših kolegica i kolega. Ti snažni, ne ti, ti drugi, prebroj mi koliko siće smo skupili. Danas je vaš dan, naručićemo pice da se malo počastimo. Zaslužili smo. Uto se začuje jedan pitki ženski glasić:Ali nastavniče, nije fer da samo mi što sjedimo jedemo slatkiše, a naša raja može samo da gleda. - Ok curo, spremno će nastavnik, siđi dole i pojačaj ih svojim prisustvom. Djevojčica ustade i sa iskrama suza u očima sjede na pod učionice.Da li još neko misli kao ona, pita voditelj radionice. Žvačući smoki, čips i baunti, punih i zaposlenih usta, Gornji lagano odmahuju glavicama.
Kako do uspona i privilegija?
Doooobro! Vi dole, danas ste ekipa Donji jer to tako treba i mora.Od vas se samo očekuje da ne ustajete, pričajte međusobno, ništa ljepše od druženja. Nemojte vikati ružne riječi jer to nije lijepo i,ponavljam, ne smijete ustajati sa poda. Ko ustane izbaciću ga sa časa. Budite strpljivi i trpeljivi. Čuli ste za radnike na čekanju, možete ako hoćete njih da glumite. Ako vam nije jasno šta čekaju, ne brinite se, nije ni meni. - Nastavniče, nastavniče!, čovjek pomalo začuđeno pogleda sitnog dječačića što mu se obraća sa poda, ona nije izvadila mobitel, pokaza izdajnički na slatku kovrdžavu curicu pokraj sebe.- A on je ostavio Kraš torticu u džepu, nadmeno izdade malac zaprepaštenogdječaka, inače svog dobrog druga izvan škole. Momak pokunjeno izvadi torticu i predade je. - No, no, kakvo je to ponašanje, prekori ih učitelj, a sa širokim osmijehom obrati se novopečenom izdajniku:Eh, dobar si, dooobar. Red je da te dignem stepenicu, dvije. Penji se na klupe i navali na slatkiše. Otmi se iz zagrljaja ovih hudnika čije te ruke vuku dnu. Zadovoljan i ponosan što je učinio nešto korisno, a što svaka stranka cijeni, malac se popne na klupu i zagnjuri među čipsove, smokije i ostale delicije.
U međuvremenu nastavnik podijeli Donjima transparente da sve bude zanimljivije. U svoj ovoj konfuziji to djeci bi bar malo zanimljivo pa počeše mahati natpisima koje je instruktor osobno pripremio za ovu priliku. Bilo je tu i smislenih rečenica kaoBorn to be wilde, Budite malo (više)fer!, Alooo, i mi smo tu, Kamo dalje rođače?, a bilo je i onih koje kao da je osmislio Grunf, glasoviti član još glasovitije grupe TNT, pa zatim nekih vrlo uvredljivih koje ćemo ovom prilikom prešutiti.
Bez panike, samo treba očvrsnuti
Hajmooo, ritam, ritam! Cilj i tema današnjeg časa su da upoznamo i razvijamo skilsove dominacije, samoživosti, bahatosti, kao i beskrajne trpeljivosti i tolerancije. Vi odozgo prskajte vodom sad ove dole, neka sve bude što vjerodostojnije. Svakako su naše rijeke sve jače i jače. Sila je to. Ne forsirajte, predahnite da malo žvaknete. A vi Donji, šta se snebivate, ovo je samo igra. Pa baš se dobro zabavljamo. Pričajte, pjevajte ako hoćete i mašite ovim divnim transparentima što sam ih za vas pripremio. Poenta je da ko ustane ispada iz igre. Moramo očvrsnuti i privikavati se na napore. Da vi samo znate šta u školama rade vaši vršnjaci u Sjevernoj Koreji, pa ovo je sve mačiji kašalj. Gornji jedva dočekaše ovu naredbu, a Donji su se, kako su minute tekle, osjećali sve više donji. U jednom momentu ustade djevojčica suznih očiju i reče: Ja hoću da izađem.- Kako se zoveš?, pita game master. - Selma, odgovori curica jecajući. - Dobro Selma, tvojim roditeljima neće biti nimalo drago što odustaješ. Recite Selmi pa – pa! - Pa – paaaa, kroz smijeh povikaše proždrljivci iz redova Gornjih dok je djevojčica bježala iz prostorije. Djeca na podu ne rekoše ništa. Za Selmom izađoše i njene dvije najbolje drugarice. Četvrta iz kvarteta je ostala da šuti. I trpi.
Vrijeme je teklo sporo. Ili je curilo jako brzo. Ovisno o kome govorimo, ovima što mokri sjede na podu ili onima na klupama što neumorno žvaču tuđe čokoladice. I nastavnik se zabavljao. Njemu je čas brzo prošao. Gledao je on slične stvari puno puta. Nekad je bio gore, nekad dole, ali uvijek negdje tu. U blizini. Stari je to lisac, nosilac raznih dresova. Internacionalac i Europejac. Ma kakav Europejac, kome je do toga? Zazvonilo je. Trenutak apsolutne tišine. A onda blago olakšanje. Dječica ustaju sa poda, skrušeno idu po svoje mobitele. Uzeli bi oni i slatkiše ali su ih druga djeca pojela. Mnogima su suze u očima. Pokušavaju da ih prikriju ali... - Šta je miševi?,mumla neki krelac, još uvijek punih usta i skače zadovoljno po klupi. Klupa puče, ali to nema nikakve veze sa našom pričom.
Donji pokupiše svoje mobitele i ćutke izađoše napolje, u susret ambicioznim roditeljima što su ih željno čekali pred školom. Dva čovjeka i gospođa, poznavali su se iz viđenja sa poslovnih ručaka za haj menagere, stajali su tik pred samim vratima. Preuzeli su dječicu maltene čim su doskočili sa klupa na tvrdi pod zadovoljno i strpljivo slušajući kako im podmladak ushićeno prepričava šta se dešavalo iza zatvorenih vrata učionice. Jedan od muškaraca se srdačno rukovao sa predavačem. Za dvije noći će se svakako ponovo sresti u jednom finom restoranu na tradicionalnom sedmičnom druženju njihovog ganga, pardon društva. Voditelj radionice, blago umoran ali zadovoljan, krenu put zbornice na mrvu druženja i zasluženu kaficu.
Happy end
Sedam dana kasnije, isto vrijeme, isto mjesto. Samo je drugi predavač, tačnije predavačica, inače prvotimka jedne vladajuće strančice. Dok djeca ulaze u učionicu, gospođa lagano i ugodno ćaska sa nastavnikom engleskog, btw, stranački neopredijeljenim: Čuo sam da je vaš kolega napravio žestok štimung ovdje prošli utorak. Neki roditelji ga hvale, a neki kude. Procurili su neki detalji...- Ma to vam je uvijek tako, nekima se program sviđa, nekima ne, mada sam bila osupnuta kada me nazvao otac jednog dječaka, moj dobar znanac. Baš ćemo se naći na ručku u četvrtak, njegov PR, on, moj asistent i ja da nešto utanačimo. Nisam mogla vjerovati dok mi je govorio u slušalicu. A o mom kolegi prethodniku sve najbolje, on je danas u jednoj drugoj školi, drži čas. Svaka sredina voli svježa lica i mi se baš baš držimo te strategije. Uto se oglasi zvono za početak časa, teacher engleskog se uz pozdrav zaputi prema svojoj učioni, a voditeljica radionice u sklopusekcije za sticanje vještina kako postati stranačka vedeta s pažnjom se zagleda u rumenog momčića u finoj ljubičastoj košulji: E zlato moje, pričala sam sa tvojim ocem. Ne brini, ovo se više neće ponoviti. Niko tebe ne smije staviti da keketiš na podu. Moj kolega što vam je predavao prošli utorak nije znao čiji si ti. Ma ne zna on ni stranku da odabere, a našo ovdje određivati ko je dole, a ko gore. I gospođa se, puna ushita i entuzijazma, baci na prenošenje znanja i stranačkih vještina na ove male potencijalne super funkcionere, pardon, igrače. Sve u cilju stvaranja što podobnijih kadrova za buduće stranačke lavove i laviće. Svaki dobar tim mora da misli na juniorski pogon. Pa valjda u Bajernu i Realu znaju šta rade.
UPOZORENJE ČITATELJU I ČITATELJICI! RELAX!!!! Sve gore prepričano je čista fikcija pa neće biti potrebe da posežete za čašom hladne vode i uvijek dobrodošlom kockom šećera. Šala nas je održala, njojzi hvala! Pozdrav!
