Mnogi roditelji učenika osnovne škole pohvalili su Vladu Kantona Sarajevo za kupovinu udžbenika za sve đake od petog do devetog razreda. Istina, i politički protivnici angažirali su armiju botova sa zadatkom da ovaj čin Vlade prikažu kao nepotrebno trošenje budžetskog novca. No, ni jedni ni drugi, ni pozicija ni opozicija, ne rade u interesu građana, odnosno djece/učenika, a sudeći po hvalospjevima Vladi – ni sami građani ne brane svoje interese!
Do sada su besplatne udžbenike dobijali samo učenici iz socijalno ugroženih porodica i porodica s troje i više djece. Ovo nije bilo praksa ni u Titino doba – roditelji su kupovali djeci udžbenike i ostali pribor i kada su imali troje djece školske dobi, pa čak i petero. Ali ok, Vlada ima novca i odlučila je da ga tako troši.
I opozicija ima pravo da kritikuje i da tvrdi da to radi s ciljem zaštite interesa građana, ali je šteta što u toj kritici ne koristi relevantne argumente, a da koristi ne bi morala izmišljati neistine o sadržaju besplatnih udžbenika jer sadržaj kupljenih udžbenika nije vrijedan četiri miliona maraka!
Prije svega, brzina kojom se proširila informacija da je Vlada Kantona Sarajevo kupila i udžbenik za predmet Društvo za peti razred osnovne škole u kojem se promovišu istospolni brakovi zabrinjavajuća je više nego trošenje budžetskog novca na kupovinu udžbenika. Činjenica da je informacija masovno dijeljena na društvenim mrežama, a da objava ne sadrži podatke o autoru i izdavaču udžbenika i da niko ne pita o čemu se tačno radi, ukazuje na nizak nivo medijske pismenosti cjelokupnog društva. Nije bilo potrebno objaviti naslove i autore svih odobrenih udžbenika za Društvo u 5. razredu da bi se dokazalo da se radi se o zlonamjernoj dezinformaciji: prema Nastavnom planu i programu, dostupnom na stranici Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, na časovima Društva učenici u 5. razredu uče o historiji i geografiji Bosne i Hercegovine, a ne o porodici i braku.
A sad da vidimo zašto udžbenici nisu vrijedni četiri miliona maraka! Ne radi se o materijalnim greškama u njima, o tome su studije napisane, nego o tome da nisu usklađeni sa Zakonom o udžbenicima Kantona Sarajevo.
Prema Zakonu, sadržaj udžbenika je usklađen sa nastavnim planom i programom nastavnog predmeta, podijeljen na cjeline, dijelove i nastavne jedinice sa istaknutim ključnim pojmovima, slikama i grafičkim prikazima koji pridonose boljem razumijevanju sadržaja (član 6, stav c). Dakle, Zakonom je definirano da udžbenik mora biti podijeljen na nastavne jedinice, a prema didaktičkoj definiciji, nastavna jedinica je zaokruženo gradivo koje se obrađuje tokom jednog nastavnog sata, a kao dio određenog predmeta čini logički strukturiranu i tematski povezanu cjelinu.
Za udžbenike ovo znači da u njima moraju biti sve nastavne jedinice iz nastavnog plana i programa za osnovnu školu, i one moraju biti logički strukturirane i tematski povezane. Nastavnicima je neusklađena struktura udžbenika s važećim planom i programom veći problem od grešaka, jer grešku mogu ispraviti, a strukturu udžbenika ne mogu. A ustvari je nelogičan nastavni plan i program koji je Ministarstvo donijelo, isto ono Ministarstvo koje je propisalo da udžbenik mora biti podijeljen na nastavne jedinice!
Objasnit ću ovo na primjeru historije – ne znam kakva je situacija s drugim predmetima. Prva nastavna jedinica po planu i programu za historiju u sedmom je Pad Zapadnog rimskog carstva, a druga Seoba naroda. Zar se može izučavati i objasniti pad Zapadnog rimskog carstva bez seobe naroda i obratno!?
Bizantija do XII stoljeća i kršćanstvo naziv je trinaeste nastavne jedinice, a to je nelogično i tematski nepovezano jer se kršćanstvo nije razvijalo samo u okviru Bizantijskog carstva. U udžbeniku koji koristim Bizantija je zasebna nastavna jedinica, a kršćanstvo se izučava u okviru nastavne jedinice Monoteizam – kršćanski i islamski svijet.
Bosna u doba najvećeg uspona – Tvrtko I Kotromanić naziv je jedinice u nastavnom planu i programu, a u udžbeniku je Kralj Tvrtko I (1353–1391) jedan dio nastavne jedinice Uspon Bosne. U udžbeniku je sultanu Sulejmanu I Zakonodavcu posvećena jedna rečenica, a po nastavnom planu i programu jedna nastavna jedinica! Isti slučaj je i s Velikim bečkim ratom. Ako uzmemo u obzir didaktičku definiciju nastavne jedinice, ni u jednom odobrenom udžbeniku ne postoje lekcije: Bosna u doba najvećeg uspona – Tvrtko I Kotromanić, Sulejman I Zakonodavac i Veliki bečki rat.
Prema Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, nastavnici su obavezni izvoditi nastavu po važećem nastavnom planu i programu, a nastavni program je školski dokument kojim se propisuje obim, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu. Dakle, program propisuje obim, dubinu i redoslijed nastavnih sadržaja, a iz pobrojanih primjera očita je neusklađenost nastavnog plana i programa s udžbenicima.
Istina je da su udžbenici puni grešaka i nepotrebnih podataka, ali su, za razliku od nastavnog plana i programa, bar logički strukturirani i tematski povezani, a razlika između njih i NPP-a otvara pitanje po čemu nastavnici da izvode nastavu – po planu i programu ili po udžbeniku!? Ako rade po udžbeniku, u sukobu su sa Zakonom, a ako rade po nastavnom planu i programu, rade protiv interesa đaka! Moglo bi se reći da većina nastavnika i nastavnica radi protuzakonito, jer nema udžbenika koji odgovara NPP-u za Kanton Sarajevo, a prema zakonu o osnovnom obrazovanju i kolektivnom ugovoru – nastavnici zbog toga mogu dobiti otkaz!
