Režiser Alfonso Cuarón je 2006. godine snimio film Djeca čovječanstva. Radnja filma je smještena u Veliku Britaniju 2027. godine. To je jedna od rijetkih država u kojoj je očuvan kakav-takav državno-pravni poredak. No, taj poredak nimalo nije sjajan. Pače, država je u haosu, prometnuta je u policijsku. Na sceni su ksenofobija i nacionalizam. U državi je na vlasti autoritativni režim, a ona je i pod neprestanim pritiskom emigranata iz raspadajućih društava Afrike i Istočne Europe. Dešavaju se teroristički napadi, traje deportacija ilegalnih imigranata, raste broj zaraznih bolesti, klimatske promjene masovno uzimaju svoj danak…
No, najveći problem od svih je činjenica kako već par desetljeća, iz nepoznatog razloga, žene ne mogu začeti. Film se otvara scenom u zalogajnici punoj ljudi kako prate vijesti na TV-u. Jedna od posljednjih nada čovječanstva, posljednja osoba rođena prije osamnaest godina je poginula. Od posljedica ranjavanja poslije uboda nožem umro je Diego Ricardo. Zboden je jer kao celebrity, poznata najmlađa osoba na svijetu, nije htio zaluđenom fanu dati autogram. Ljudi ispred TV ekrana su u šoku, dodatno masmedijima bombardovani kataklizmičkim prikazom realnosti, ali i budućnosti.
Glavni junak filma je vladin birokrat Theo (Clive Owen). Nekad aktivist za ljudska prava, sad cinični čovjek u potpunosti slomljen nakon smrti sina Dylana 2008. godine od gripe. U svom haosu oko sebe, na koji ne obraća preveliku pažnju, on ispunjava svoje radne obaveze. Thea otima militantna grupa koja se bori za prava imigranata, pod vodstvom njegove bivše supruge Julian (Julianne Moore) s kojom je imao sina Dylana. Julian mu nudi novac, a zauzvrat bi on trebao kao vladin radnik nabaviti dokumente potrebne za pravo prolaza mlade izbjeglice Kee do obale.
Po dokumente i dozvolu Theo odlazi do svog rođaka Nigela koji kao državni ministar vodi zbirku umjetničkih djela sačuvanih iz svih dijelova svijeta. Kako bi dobila papire za prolaz, po pravilu bi Kee trebala imati pratioca i Theo za novac pristaje pomoći emigrantici. Koja je tajna vezana za Kee i hoće li uspjeti doći do obale, pogledajte u filmu.
Režiser Alfonso Cuarón je poznat po tome što u svojim filmovima jednaku važnost u odvijanju filmske radnje daje onomu što se događa glavnom liku (likovima), ali ponekad čak i veću onome što se događa u pozadini događanja s glavnim likom. Primijetit ćemo tako scene represije državnog aparata prema ilegalnim imigrantima, stalne pozive preko medija i displeja na ulicama za prokazivanjem ilegalnih imigranata, performanse koji pozivaju na kolektivno pokajanje, spaljivanje životinja u svrhu sprečavanja zaraze itd.
Ove scene su tu kako bismo preispitali svoju identifikaciju s glavnim likom i njegovu (ne)motivaciju, što često radimo prilikom čitanja knjiga ili gledanja filmova. Identifikacija s glavnim likovima, je li. U slučaju Djece čovječanstva možemo si postaviti pitanje po koju cijenu je postignuta kakva-takva stabilnost društva ako se na dnevnoj bazi dešavaju takvi užasi na ulicama gradova. Nacionalizam i konzumerizam kapitalizma i sami živimo tako da nam film može poslužiti kao reper da porazgovaramo o njima. Konstantno lutanje kamere u pozadinska zbivanja tu je da nas podsjeća na hladnu objektivnost društvenih postavki, ali i realnosti same na koju, možda, zauzeti zbivanjima u vlastitim životima, obraćamo malo ili nimalo pažnje. No, kad-tad od nas će se tražiti akcija i upliv u realnost (i traži se, iz dana u dan proaktivno, a ne indiferentno življenje), a onda će jedino važno biti hoćemo li se ponijeti kao Theo.
Film je pun referenci na umjetnost. Kojoj slici Botičelija sliči kadar u kojem se Kee obnaži ispred Thea, a njemu se zamalo u potpunosti promijeni poimanje njegovog života? Nigel spominje kako nisu uspjeli spasiti Mikelanđelovu Pijetu. Kasnije, na cesti, Pijeta je prikazana uživo, možete li upratiti kada? Znate li kojeg albuma Pink Floyda naslovnica sliči pogledu iz prostora u kojem se nalazi Nigelova zbirka umjetnina?
Teme o kojima bi mogli nastavnici i nastavnice po odgledanom filmu raspravljati sa đacima su sljedeće:
Kako se stavovi i pogledi na život glavnog lika Thea razlikuju prije i poslije obnaženja Kee ispred njega? Kakvo je lice Thea prije i poslije te scene? Kako se mijenjaju njegove riječi i djela?
Ako znamo da u Zapadnoj Evropi po svim statistikama, kako sada, tako i prije, u dvadesetom stoljeću, od deset do stotinu puta više ljudi strada u saobraćajnim nesrećama nego u terorističkim napadima, je li toliki strah od terorizma opravdan? Kakva je uloga medija u širenju straha? U koju svrhu, šta mislite?
U dijelu filma u kojem Theo posjećuje rođaka i zbirku umjetnina koju on vodi oni objeduju uz sliku kojeg poznatog svjetskog slikara? Kako se ona zove i šta je na njoj predstavljeno?
Darko Rundek (frontmen negdašnje novovalne grupe Haustor) u jednom od svojih intervjua je rekao kako su na brodu ljudi upućeni jedni na druge i kako se na njemu dobro treba promisliti prije no što kažemo, uradimo nekome nažao jer s broda nemamo kamo otići u slučaju haosa. U vezi s tim, koja bi bila simbolika dolaska Kee, Thea i Dylana do broda Sutrašnjica Human Projecta?
Koliko je važna proaktivnost u životu, održanje nade u teškim trenucima i aktivan rad na poboljšanju društvenih odnosa u mikro, ali i lokalnoj te široj zajednici oko nas?
