Izvještavajući o vjenčanju učenice i učenika iz dvije škole pod jednim krovom u Travniku, mediji nisu s očiju skinuli svadbeni veo i tu priču iskoristili da pažljivije analiziraju segregaciju u bh. obrazovanju. Šta su to mogli kazati, a nisu?
Početkom jula oduševljenje na društvenim mrežama izazvala je fotografija mladog bračnog para – Elisabethe Elle Hrgić i Inasa Dagoje – učenice i učenika dvije škole pod jednim krovom, pri čemu to nije takozvani fenomen, nego činjenica da su unutar jedne školske zgrade dvije škole koje rade po dva različita nacionalna programa. Ella je pohađala Katolički školski centar Petar Barbarić, gdje se nastava izvodi prema hrvatskom planu i programu, dok je Inas išao u Mješovitu srednju školu Travnik, koja nastavu izvodi prema bosanskom planu i programu. Mladi bračni par se na vjenčanju slikao u podijeljenom školskom dvorištu. O svojoj ljubavi su pisali i na fejsbuku. Mediji su, uz veliko oduševljenje javnosti, prenijeli ovu vijest, dovodeći je u vezu sa obrazovanjem.
Na portalu klix.ba pisalo je da je nerijetko kritikovana ograda podjele u dvorištu travničke škole, na oduševljenje Travničana, konačno uklonjena.
Ova ograda dugo je bila materijalni dokaz višegodišnjeg nametnutog i neprihvatljivog načina života koji je, zahvaljujući prvo malim zajedničkim aktivnostima, druženjima i prijateljstvima, prerastao u ono što je uvijek postojalo, a starije generacije pamte u Travniku, a zove se suživot i zajedništvo. Dok se ograda podjele trajno uklanja, spominje se izgradnja nove ograde oko cijele školske zgrade (…) Priča o ovoj ogradi i podijeljenom školskom dvorištu ilustruje podjele u školskom sistemu u BiH, a Travničani već duže vrijeme iniciraju njeno rušenje, piše klix.ba. Oni su prenijeli i fejsbuk-status Elisabethe Elle Hrgić o ljubavi prema njenom izabraniku Inasu Dagoji, koja je u vrlo kratkom vremenu pobrala mnoge simpatije na ovoj društvenoj mreži.
Nas dvoje. Svatko ispred svoje škole koju smo pohađali. U jednom dvorištu, podijeljenom na dva svijeta. U jednom dvorištu, kojeg oni veliki pregradiše ogradom. Ogradom za koju su nas uvjerili da su oni preko puta drugačiji, zlobniji, ništaviji. I mi kao mali smo im možda i vjerovali. Ali što znači jedna ništavna žica, komad armature, koja u očima velikih jamči zaštitu, što znači, pored ljubavi?! Ljubavi koja ruši granice, barijere, predrasude, ponos. Ljubavi koja u onom drugom vidi čovjeka. Čovjeka sa srcem i dušom, satkanog od krvi i mesa, sa tisuću i jednom vrlinom i manom. Čovjeka kojeg je onaj Najveći satkao od najljepših mogućih niti, piše Elle na fejsbuk-profilu.
Dnevni avaz je u svom članku priču ovo dvoje mladih predstavio kao šamarčinu nacionalistima.
Njihova fotografija ispred škole u Travniku, koju moderna demokratija zove dvije škole pod jednim krovom postala je hit. Ella i Inas poziraju u dvorištu koje je u 21. stoljeću podijeljeno armiranom žicom, koja dijeli bošnjačku i hrvatsku djecu. No, mladi bračni par nije pristao na prepreke (…) Tokom škole nisu imali priliku da se druže, viđali su se kad su već odrasli, u kafićima. Vezu su počeli na prvoj godini studija u Sarajevu, piše na portalu Dnevnog avaza.
I novilist.hr je u kontekst ove priče stavio obrazovanje.
Na fotografiji se vidi dvoje mladenaca razdvojenih žičanom ogradom. Žica je dijelila njihove dvije škole razdvojene segregacijskim fenomenom dvije škole pod jednim krovom koji i 24 godine nakon rata i dalje postoji u Bosni i Hercegovini. No, ta je žica na koncu iznjedrila jednu od najljepših ljubavnih priča. Ella je pohađala Katolički školski centar Petar Barbarić gdje se nastava izvodi prema hrvatskom planu i programu, dok je Inas išao u Mješovitu srednju školu Travnik, koja nastavu izvodi prema bosanskom planu i programu. Škole dijele dvorište, presječeno spomenutom ogradom, kao da je riječ o dva svijeta. Jedni u svojoj školi od pola osam ujutro, drugi počinju 15 minuta kasnije, da im se odmori ne poklapaju. Sve da se djeca iz dvije škole ne bi miješala, družila. No, Inas i Ella danas su u braku, ona katolkinja, on musliman. Tek vjenčani, fotografirali su se kao mladenci baš tamo, svako sa svoje strane ograde, koja ih je razdvajala, ali na kraju nije uspjela rastaviti, piše novilist.hr.
Ella je glede obrazovanja najdetaljnije govorila u intervjuu za Jutarnji.hr: Razdvajali nas ograda, vjera i politika, ali ljubav pobijedila – Ispovijest Hrvatice koja se udala za Bošnjaka, a čija je slika s vjenčanja ganula sve.
Ova nas je ograda spriječila da se i prije upoznamo. Među našim školama nije bilo mržnje. Nisu nas huškali da se ne družimo jedni s drugima. Ali je između nas postojala ova ograda. A, evo, na našem se primjeru vidi da i s druge strane ograde postoje djeca koja su pametna, talentirana, vrijedna, spremna da vole. I to ludo vole. Kažem, nije bilo mržnje, ali stvarnost je daleko od toga da segregacijski fenomen ne postoji. Tijekom srednje se nismo mogli družiti jer, iako su škole jedna do druge, fizički su odvojene, ima barem 500 metara kojih morate prijeći da iz jednog dvorišta dođete u drugo. Nisu nam govorili da ovi drugi ne valjaju, ali jednostavno među djecom nije ni postojala želja da se itko druži s rajom iz druge škole. Viđali smo se samo po okolnim kafićima. Zanimljivo je da u jednoj školi nastava počinje u pola osam ujutro, a u drugoj u 15 i traje do 20 sati. Sve samo zato da se djeca ne miješaju, da ne provode vrijeme zajedno pod odmorima, kazala je Ella za Jutarnji.hr.
Vijest o ljubavnoj priči koja ruši barijere prenijeli su brojni mediji: Buka, Dnevnik.ba, Dnevno.ba, jutarnji.hr, vecernji.ba, telegram.hr, biscani.net, travnik.net... Jedino je Radio Slobodna Evropa kontaktirao ravnatelja KŠC-a Željka Marića, koji nije odgovarao na telefonske pozive.
Bivši učenik KŠC-a Andrej Jovičić se, pak, nada da se radi o trajnom uklanjanju ograde koja je dijelila učenike dviju škola.
Ovo nije prvi put da se ograda uklanja. Sjećam se, kada sam bio u osnovnoj školi, na par dana je bila uklonjena, ali radi zamjene dotrajalih drvenih stupova, koji su bili zamijenjeni novim, čvršćim – betonskim stupovima. Bojim se da je i sada isti taj slučaj, ali se, ipak, nadam da je medijski, građanski i učenički pritisak bio u toj mjeri da se čitavo dvorište ogradi i da svi učenici budu zaštićeni od prometnice i rijeke Lašve, što je i prvobitno navedeno kao razlog za njeno postavljanje, kazao je Jovičić za Radio Slobodna Evropa.
Malo sjene na opštu euforiju bacio je telegram.hr.
Unatoč tome što se ta ograda između škola trajno uklanja, spominje se izgradnja nove ograde, koja će biti mnogo logičnija. Ona će naime ići oko cijele školske zgrade i dvorišta, bez barijere u sredini. O renovaciji fasade za sada još uvijek nema riječi, pa će izgleda i dalje zgrada biti dvobojna. Žuta za Mješovitu srednju školu Travnik, a plava za KŠC Petar Barbarić, objavio je telegram.hr.
Ograda, uz različite boje fasade, bila je simbol diskursa dvije škole pod jednim krovom, iako sam slučaj nije reprezentativan. Da li njeno uklanjanje ima isti simbolički potencijal, odnosno da li je ono najava ukidanja podjela? Mediji su povjerovali da jeste. Iznevjeravajući svoju ulogu da informišu i ruše predrasude, oni su vjenčanje povezali s obrazovanjem, na šta ih je sigurno navela slika vjenčanog para rastavljenog ogradom, i jedan izuzetak predstavili su kao pravilo – da je ljubav jača od podjela. Ali, ako će nastava i dalje za jedne počinjati u 7.30 h, a za druge u 15.00 h, uklanjanje ograde je težak udarac tabloidnom novinarstvu, jer – gdje će se slikati sljedeći pobjednički par?
