Ako niste do sada vidjeli novi spot Jale Brata Monika, prepričat ćemo ga za vas.
Monika je djevojka koju zanima programersko obrazovanje. Da bi se malo bolje informirala o ovoj privatnoj obrazovnoj instituciji, odlučuje da je posjeti. Zanima je ko su predavači, na koji način se nastava odvija, koliko to sve košta, koliko se ljudi koji završe ovu školu na kraju zaposli u IT sektoru.
Na ulazu je dočeka gužva. U svakom kutku su lijepe, mlade i zgodne djevojke, koje se šminkaju, puće usne, lakiraju nokte, kače slike na Instagram. Djevojka sa dredovima na glavi, dugim rozim noktima i pirsingom na nosu pogleda Moniku s podsmijehom na pitanje planira li i ona upisati IT Akademiju. Ispred Monike je red djevojaka. Ona stane u kraj i čeka. U sebi ponavlja odgovore na pitanja, koje je pripremila da nešto slučajno ne zaboravi. Kako se red skraćuje, Monika primjećuje da djevojke umjesto pred nekoga iz IT Akademije izlaze pred kameru i svjetlo reflektora. Tamo vrckaju guzom i šalju vrele poljupce kamermanu. Kada dođe red na Moniku, hostesa je pita hoće li igrati sa autom u pozadini ili bez njega. Monika je zbunjena.
Ja sam ovdje zbog programiranja, kaže stidno, na šta svi u blizini prasnu u smijeh. Jedna joj djevojka dobronamjerno kaže da ode u šminkernicu i tamo uzme neku adekvatnu odjeću i našminka se kako treba. Moniki ništa nije jasno. Kakve veze šminkanje, reflektori, pućenje usana i vrckanje dupetom imaju veze s programiranjem. Pita to neku djevojku u šminkernici koja na sebe navlači majicu sa logom IT Akademije. Djevojka joj kaže da je ovo snimanje spota za novu pjesmu Jale Brata u kojem se reklamira IT Akademija. Tutnu joj u ruke papir sa riječima koje treba ponoviti pred kamerom: Da l' je fina cura, ne, ne. Da l' se loše fura, ne ne. Da l' je za bolje čula, ne, ne. Bahata, nekulturna, raste temperatura. Monika stoji u čudu. Pita se gdje je došla. Iza sebe čuje glas koji joj govori: Obuci top sa logom IT Akademije, izbaci sise, uzmi lepezu i vrti guzom ispred motora.
Ako ste, međutim, već vidjeli Jalin spot, onda znate da smo glavni lik izmislili kako bismo naglasili činjenicu da u reklami privatne škole za programiranje nema ni traga od programiranja. Ni tekstom ni videom nisu povezani IT Akademija i Jala. Monika nije programerka, nego ima božanski osmijeh, sija bez konkurenta, ima damske vrline, ne da da je konkretna i ne da da do jutra (muški subjekt u pjesmi) zaspi, glumi i režira damski. Zanima je sve, ali je lijena da lovi. No, zanima je plijen. Ima gard i zbog toga je kuja. Monika nije fina cura i nije za bolje ni čula, bahata je i nekulturna. Ne zna za polako i rado bi mijenjala sve dane sa mrakom. IT Akademija tako nije uložila ni gram truda da svoje vrijednosti uključi u svoju promociju. Platili su jednom od najpopularnijih muzičara današnjice da je promovira, zanemarujući sadržaj Jaline muzike i videozapis koji nisu ni u kakvoj direktnoj vezi s temom programiranja i IT-a općenito.
Na pitanje zašto su se odlučili za ovaj vid promocije, iz IT Akademije su nam odgovorili da su saradnju sa Jalom Bratom odabrali ne zato što dijele iste vrijednosti, nego zato jer Jalu vide kao jedan od kanala komunikacije u marketingu.
YouTube je kanal na kojem autori oglašavaju hiljade proizvoda u različitim videozapisima – to ne znači da autori proizvoda dijele iste vrijednosti s tim proizvodima, već da oglašivač smatra da može doći do ciljne grupe putem videa, pojašnjavaju iz IT Akademije.
Na zvaničnoj stranici Akademija se zainteresovanim iz ciljne grupe predstavlja kao škola koja im želi pomoći da savladaju IT vještine pomoću kojih će lakše ispuniti lične ambicije i odlično zarađivati.
IT Akademija je, dakle, izabrala Jalu kao znak uspjeha u svijetu koji je surov, grub i nasilan. U tom smislu nije sasvim tačno da ona i Jala ne dijele iste vrijednosti. Dijele dvije: uspjeh i novac. Naime, na muzičkom tržištu vladaju drugačiji zakoni od onih na programerskom. Na prvom je, osim talenta i rada, potrebno imati i dobrog menadžera (da pojednostavimo). Na drugom je, osim talenta i rada, umjesto menadžera potrebno imati i znanje.
Otuda je malo jasnije zašto se Akademija obraća običnim ljudima reperskim umjesto programerski jezikom – zato što se na tržištu pojavljuje kao menadžerska agencija, odnosno posrednica između klijenata i tržišta, a ne kao obrazovna ustanova. Jala ne mora završiti Muzičku akademiju da bi se bavio svojim poslom. Ne mora ni neko ko želi da se bavi informatičkim tehnologijama, ali mu treba znanje kojim IT Akademija, promovirajući isključivo posao i novac, ne stiže da se bavi u svojim promocijama. Kao menadžer tranzicijskih vrijednosti u BiH, ona ne vidi više znanje kao mjerilo uspjeha, nego novac. Zato je Jala njen predstavnik.
Marketinšku poruku da je IT za svakog i da se znanje može brzo savladati najviše demantuje realnost života. Jedan od programera koji se ovim poslom bavi već dvanaest godina tvrdi da IT Akademija nudi osnovne, generičke stvari koje marljiviji, strpljiviji i mudriji mogu pronaći i na drugom mjestu za znatno manje novca. Istovremeno, vlasnik jedne uspješne male IT kompanije kaže da ne bi zaposlio nekog sa završenim kursom programiranja. On sam, sa završenim Elektrotehničkim fakultetom, danas bi, da ima 18 godina i da kreće ispočetka, instant-znanje vezano za programiranje radije potražio na internetu za znatno manje novca od onih 2.800 KM koliko košta certifikat, a ne diploma, na IT Akademiji. A nije siguran ni da bi ponovo upisao fakultet. Koliko god je privatni sektor površan u svojoj brzini, toliko je državni spor u svojoj temeljitosti. Oba svoje diplome precjenjuju, samo što jedan traži previše novca, a drugi previše vremena.
Nego, da se vratimo na IT Akademiju: ono što uspješno preskaču, barem u medijskoj prezentaciji, jesu odgovori na pitanja ko su predavači i koje su im preporuke, šta se i kako uči i koliko se brzo s tim znanjem dobija posao. Za sada znamo: ako ne dobijete posao za godinu dana, idite po novu diplomu, da ne sjedite besposleni.
