Osnova za seriju komentara koje će Školegijum objaviti u narednih nekoliko dana je deset sati snimljenog materijala sa tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo posvećene obrazovanju koja je održana 22. oktobra 2019. godine. Toliko je, naime, trajala sjednica, a što je zastupnicu Bibiju Kerla potaklo da negdje oko ponoći pohvali zastupnike, njih 29, jer su stoički izdržali manje-više besmisleno sjedenje u sali.
Zastupnik Damir Marjanović vjerovatno se neće složiti s tim da je sjedenje bilo besmisleno, jer je rezultiralo usvajanjem njegovih zaključaka, tačnije zaključka skupštinske komisije kojom on predsjedava. U najkraćem, najviše kantonalno tijelo obavezalo se da će:
1. gledati na obrazovanje kao na životni stil;
2. oformiti ekspertsko tijelo koje će rukovoditi reformskim procesima i koje će (3) imati obavezu kvartalno informirati skupštinu
4. u naredna četiri mjeseca optimizirati i usvojiti strategiju usklađenu sa državnim strategijama i zvaničnim evropskim standardima (dakle, do 22. februara 2020. godine)
5. u narednih šest mjeseci usvojiti i generirati sve zakone i tako stvoriti pravni okvir za reformu (dakle, do 22. aprila 2020. godine)
6. u narednih 12 mjeseci izraditi model licenciranja prosvjetnih radnika, kao mjere za obezbjeđivanje kvalitetnog nastavnog kadra u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama (dakle, do 22. oktobra 2020. godine)
7. stvoriti uvjete u kojima će biti poštovana autonomija akademske zajednice
8. u narednih 12 mjeseci potpuno uspostaviti Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja (dakle, do 22. oktobra 2020. godine)
9. u narednih 12 mjeseci ustanoviti Fondaciju za razvoj naučnoistraživačke djelatnosti (dakle, do 22. oktobra 2020. godine)
10. u naredna tri mjeseca održati tematsku sjednicu posvećenu inkluziji (dakle, do 22. januara 2020. godine)
11. već naredne godine otvoriti posebnu stavku u budžetu za reformu
Desetosatno sjedenje je svejedno bilo besmisleno, jer ovi zaključci nisu imali nikakve veze s tokom sjednice. Pročitani su na početku, odmah nakon dvoiposatnog uvoda ministrice obrazovanja Zinete Bogunić, a ponovljeni na kraju, pred usvajanje.
Kao što su to i neki zastupnici primijetili, ali drugačije formulisali, scenario cijelog performansa za TV kamere bio je sasvim neprilagođen temi. Teško je povjerovati da ovakva skupština može reformisati obrazovanje ako nije u stanju razlučiti bitno od nebitnog i fokusirati se na prvo.
Naravno, 29 herojski strpljivih sjedača može imati utisak, pa čak i uvjerenje, da usvajanje zaključaka čini sjednicu "istorijskom" (Marjanović). Iako neki zaključci nisu ništa više od ispraznog fraziranja (npr. poštovanje autonomije akademske zajednice), dobronamjeran posmatrač može nakon svega povjerovati da će rezultat ipak biti neki stabilan pravni okvir unutar kojeg će reformske ideje i snage imati dovoljno vremena i resursa da se razviju i ostvare. Ali tok sjednice, začinjen prikrivenom i s mukom kontrolisanom agresijom prema neistomišljenicima, u sjeni sukoba na akademskoj desnici (Škrijelj – Izetbegović), u prisustvu nijemog premijera i pod dirigentskim kažiprstom ni luk jeo ni luk mirisao Konakovića (o tom luku u jednom od narednih hajlajta), ne ostavlja mnogo mjesta takvom isforsiranom optimizmu.
Sa ministricom koja se očito neće baviti onim do čega je Konakoviću stalo, sa zaposlenicima ministarstva koji su uglavnom potvrdili u javnosti stvorenu percepciju o vlastitoj inferiornosti, sa koalicionom vladom šestorke koja ne zna šta bi s vrućim krompirom zvanim obrazovanje, sa poslanicima od kojih bi barem polovina morala uzeti dodatne kurseve maternjeg jezika, sa zanesenim Marjanovićem koji bi da vuče konce iz sjene trampeći forenziku za populizam, jedanaest zaključaka zvuče prilično šuplje.
Ko će, naprimjer, i kako, oformiti "ekspertsko" tijelo i kako će se ono odnositi prema skrivenim ideološkim zahtjevima koji se pred svaki obrazovni sistem stavljaju? Ko će usvojiti, optimizirati i usaglasiti strategiju za šest mjeseci, bez analize razloga zbog kojih zvanične trenutno uopšte nema? Kako za šest mjeseci usvojiti i generirati sve zakone, kad Skupština, koja bi to morala uraditi, na jedanaest pišljivih zaključaka potroši deset sati sjedenja?
Sutra: Tri kamere, a u narednim danima: Jedno ili dva ministarstva... Kulikularna reforma... Ajtizacija obrazovanja... Pepezjanija...
