Napraviti udžbenik hemije koji će biti učenicima razumljiv i zanimljiv, a istovremeno ispoštovati sve što je predvidio Nastavni plan i program za ovaj predmet – pravi je izazov. Ovom izazovu pokušale su odgovoriti autorice udžbenika koji je Federalno ministarstvo izabralo kao najbolji udžbenik hemije za deveti razred i po kojem se izvodi nastava u šest kantona Federacije BiH.
Hemija naša svakodnevna
Gradivo obrađeno u ovom udžbeniku nadovezuje se na gradivo iz prehodnog razreda, u kojem su se učenici upoznavali sa osnovama hemije i nemetalima, pa u devetom razredu nastavljaju učenje o metalima, organskim jedinjenjima i o temama vezanim za zaštitu okoliša. Zbog toga, za korištenje ovog udžbenika potrebno je određeno predznanje koje su učenici trebali usvojiti u osmom razredu, jer lekcija u kojima bi se ponovo učilo o građi atoma, molekula, valenciji i hemijskim vezama - nema.
Svaka lekcija obrađena je kroz osnovni, tekstualni dio, koji nije pretrpan informacijama, a praćen je velikim brojem ilustracija. Dobra ideja je da se neke hemijske reakcije ili pojmovi ilustriraju prizorima iz običnog života, jer se na taj način hemiju nastoji približiti učenicima kao dio njihove svakodnevnice. Npr, lekciju o uglju prati slika roštilja ili denaturaciju proteina slika pečenog jajeta. Na marginama udžbenika mogu se naći i podaci o poznatim hemičarima, ali je ostalo prostora u kojem su mogle biti smještene zanimljivosti vezane za hemiju, koje učenici rado čitaju.
Šta je pokus bez laboratorija?
Posebnost udžbenika je veliki broj opisanih i fotografijama ilustrovanih demonstracionih ogleda koji se mogu uraditi u školskom laboratoriju. Izdavač je u pripremi udžbenika angažirao Vesnu Marić, saradnicu na izvedbi laboratorijskih ogleda. Naravno, da bi se ovi ogledi uradili u toku nastave, škole bi trebale imati laboratorij, te potrebnu aparaturu i materijal, a to u praksi često nije slučaj. Na kraju svake lekcije nalaze se „Pitanja i zadaci“, koji služe utvrđivanju gradiva. Bilo bi dobro kad bi učenici u samom tekstu lekcije imali primjer riješenog zadatka, kako bi lakše mogli uraditi one zadate. Ovako, moraju potražiti rješenja na kraju knjige i tražiti dodatno objašnjenje od nastavnika ili roditelja, kako da se do tog rješenja dođe. Ima u tekstu i primjera za diskusiju, kao npr. korištenje termina „opća hemija“ (ako se doslijedno koristi termin „hemija“, zašto nije „opšta hemija“?) ili „zaprašivanje voćnjaka“ kao ilustacija uz sliku na kojoj se voćnjak pršće, ali to su već finese. I pored manjih nedostataka ovaj udžbenik, uz malu pomoć nastavnika i nastavnica, ima potencijala da razvije „hemiju“ između učenika i same nauke.
