Svjetski dan osoba sa Down sindromom obilježava se 21. i 22. marta. U BiH, isključivo zahvaljujući inicijativi pojedinih nevladinih organizacija čiji su članovi i roditelji djece koja se svakodnevno suočavaju sa poteškoćama prilagođavanja poprilično krutom bh. obrazovnom sistemu, ovaj je dan priznat i obilježen. Udruženje „Život sa Down sindromom“, zajedno sa partnerima, Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke i udruženjem „Društvo ujedinjenih građanskih akcija – DUGA“, i ove je godine organizovalo Sajam ideja inkluzije 2013. Kroz pozive objavljene na službenoj web stranici, udruženje je uključilo veliki broj učesnika obrazovnog procesa iz Sarajeva, Tuzle, Zagreba, Pančeva, Bihaća, Goražda, Zenice i Visokog, Bosanske Krupe, Konjodora i Prijedora, a osnovni cilj bio je „prikazati dobre prakse u inkluzivnom obrazovanju“ i ideje koje bi dovele do poboljšanja ovakvog vida obrazovanja.
Svi kotači u pokretu
Dom mladih u Sarajevu, gdje se manifestacija održavala, bio je pun djece koja su trčkarala od jednog do drugog stola, pričajući sa volonterima i razgledajući izložbe crteža malih umjetnika. U centralnom dijelu bio je smješten veći broj radionica, gdje su najmlađi učesnici bili vidno skoncentrisani na izrađivanje slika, donošenje „opreme“ u vidu flomastera, papira, vodenih bojica; drugi su, pak, slušali djevojčice koje su svirale gitaru i obezbjedile muzički program. Djeca su ozbiljno shvatala svoje zadatke i pomagali su starijim volonterima u držanju reda, ali su imali prilike i da se opuste i upoznaju svoje vršnjake iz drugih gradova i škola igrajući se balonima. U stanju spremnosti za svoje nastupe bili su i horovi pojedinih škola, kao i recitatorske i plesne sekcije. Kako umor i žeđ ne bi prevladali, tu je bio i mali šank sa osvježenjima – sokovima za djecu. Užurbanost i vreva koja je vladala u ovom prostoru djelovala je opuštajuće i stimulativno; vidljivo je koliko je i djeci i odraslima ovaj događaj važan, i koliko je bitno vidjeti rezultate maštovitosti i kreativnosti mališana sa Down sindromom. Naime, ovaj događaj nije samo za njih, već i za one koji misle da ovu djecu treba izdvajati, upisivati ih u „specijalne škole“ i onemogućavati im kvalitetan život. Udruženja su obezbjedila i veliki broj promotivnih materijala, letaka sa kontakt telefonima udruženja za novopečene roditelje i različitih brošura koje se tiču kvalitetnog i dobrog odgoja, kao i spriječavanja pojava poput nasilja u porodici; ovi su materijali bili dostupni na stolovima smještenim van glavnog manifestacijskog prostora, tako da je svako mogao dobiti svoj primjerak. Na jednom od letaka ispisani su mitovi i činjenice o osobama sa Down sindromom: neki od mitova tiču se kratkoće životnog vijeka, nemogućnosti zapošljavanja, fizičkog izgleda itd. Događaj je zamišljen kako bi svakim svojim segmentom podsjećao kako se ova djeca, po svojim potrebama, željama i snovima, ne razlikuju od drugih; oni su se zajednički družili, zajednički pripremali za svoje „performanse“, skupa se ohrabrivali, razbijali tremu i skupa nastupali.
I ministar garantuje prava
Zvanični početak manifestacije označilo je obraćanje kako organizatora i roditelja, tako i federalnog ministra obrazovanja, Damira Mašića, koji je izjavio da se ljudska prava stječu rođenjem i, kao takva, ne mogu zavisiti od volje države. Ta prava imaju i djeca sa poteškoćama u razvoju i njima treba prilagoditi obrazovni sistem, jer je sistem produkt potrebe za obrazovanjem, koje nema bez njenih najbitnijih učesnika. Direktorica udruženja „DUGA“, Anka Izetbegović, objasnila je da je sajam osmišljen kako bi prikazao čime se djeca i njihovi učitelji, nastavnici, pedagozi bave tokom čitave godine. Također, sa današnjim danom nije kraj: za 22. mart previđeno je održavanje konferencije „Inkluzija u obrazovanju i odgoju – od legislative do primjene“, gdje će resorna ministarstva imati priliku da javnosti pokažu dokle se došlo sa procesom inkluzije i koji su rezultati dosadašnjeg rada.
Ideje su tu, i one su otjelotvorene kroz veliki interes škola sa područja BiH, Hrvatske i Srbije: svi su oni došli da prikažu kako inkluzija nije samo mrtvo slovo na papiru zakona, već rad i borba. Dosadašnje aktivnosti organizatora pokazuju da inicijativa postoji, ali da fali podrške u provođenju ideja i tokom ostala 363 dana, kada djeca nezvanično i tiho obilježavaju svoju svakodnevnicu, bez pompe i obećanja.
