U junu sam u centru Sarajeva u jednoj velikoj knjižari srela jednu mamu s kćerkom – kupuju tri udžbenika za osmi razred. Pošto je u junu gotovo nemoguće naći udžbenike (kao i burek u Svemiru :-) ), skrenem im pažnju da im to ne treba jer u školi imaju sve besplatne udžbenike. Na to mi mama odgovori da mora kupiti nove jer je njena kćerka u tim besplatnim pravila zabilješke i podvlačila važne činjenice, a rekli su im da udžbenike moraju vratiti nove, netaknute.
Sjetih se ovog događaja dok se spremam za početak nove školske godine i slušam da će Ministarstvo odgoja i obrazovanja obezbijediti besplatne udžbenike u cijelom Kantonu Sarajevo i za učenike od prvog do petog razreda (prošle godine su kupljeni za starije, od petog do devetog) i pitam se koja je svrha udžbenika iz kojih se ne smije učiti. Naime, svi mi smo učili podvlačeći ili smo od toga pravili koncept. Ako je udžbenik neoštećen, onda se iz njega nije učilo. Kako smo ga onda koristili? Za šta? Kako je ostao neoštećen? I šta uopšte znači neoštećen – da nije poderan ili uništen, da ne nedostaje strana... zar je toliko strašno ako je nešto podvučeno ili zapisano...
Prošle godine u septembru smo dobili ogromnu količinu udžbenika za sve đake od prvog do devetog razreda, za po petnaestak predmeta po razredu, a za neke predmete i po tri udžbenika. Ogromna armija nastavnika i nastavnica, pod vodstvom bibliotekarke, danima ih je raspoređivala, štembiljala, uvodila u katalog i dijelila učenicima koji ih moraju vratiti na kraju školske godine. Podsjećanja radi, prije toga smo morali prijaviti tačan broj đaka koji će doći u naredni razred pa smo toliko kompleta i dobili. Ako jedan učenik ode u drugu školu i vrati svoje udžbenike, a slučajno dođu dva – škola nema udžbenike za oboje. Uz to je – treba li napominjati da je u knjižarama bilo vrlo malo udžbenika koji su se mogli kupiti, a radnih sveski gotovo da nije bilo – planulo sve što je došlo u knjižare.
Ali, radim u školi od prošlog vijeka, znam da se neki udžbenici koriste skoro dvadeset godina i mislim da je bilo apsurdno pred kraj prethodne školske godine, prije nego što smo dobili nove, baciti stare (u najboljem slučaju su otišli na reciklažu), identične udžbenike iz kojih se učilo godinu ranije, samo zato što smo dobili nove. Naprimjer, Čitanka i Naš jezik za deveti razred: samo je jedan odobren Naš jezik i ako su generacije učile iz tog udžbenika – zašto se višak bacio? Niko nije mislio da se može desiti da godinu dana kasnije odu dva deveta, a da iz osmih u devete pređu tri razreda – zbog čega sada imamo, naprimjer, 24 učenika bez udžbenika. Udžbenici koji su bili u upotrebi pretprošle godine bili bi upotrebljivi i ove jer se novi nisu pisali, ne postoje! Samo postoje nova izdanja, odnosno nova štampa starih udžbenika!
Dakle, dali smo 4,4 miliona KM za nove udžbenike i to je super, ali to nisu novi, nego stari udžbenici koji su samo doštampani. Ti udžbenici su neupotrebljivi. Ako su u nižim razredima uvedene trijade i ako nema klasične podjele predmeta – čemu udžbenici koji ne prate kurikulum? Pred ovu školsku godinu (2023/24) urađen je kurikulum za prva tri razreda i peti i šesti razred osnovne škole, te za prvi srednje, a udžbenici koje smo dobili ih ne prate.
Šta sa neupotrebljivim udžbenicima za starije razrede? Iako samo jedna škola u Kantonu Sarajevo ima njemački kao prvi jezik, svi su dobili udžbenik za njemački kao prvi jezik i morali su ga koristiti, iako im je neupotrebljiv.
U čemu je sada stvar? Da li se pere budžetski novac, da li neko pogoduje određenim izdavačkim kućama jer im je rečeno da odštampaju toliko udžbenika iz tog predmeta i da samo sačekaju da sve prođe kroz tender? Možda je i neka treća stvar u pitanju? Možda je najbitnije da se kanton, opština ili ko god pohvali da je pomogao roditeljima i da su djeca dobila besplatne udžbenike, da je dato toliko i toliko novca, i da će svi dobiti isto, bez obzira na materijalno stanje porodice?
Drago mi je da roditelji ne moraju kupovati udžbenike, ne moram ni ja za svoju djecu. Na buvljaku su bili 6 KM i bilo je pitanje ima li ih.. Ali, pitam se, ako je već urađena kurikularna reforma, zašto nije urađeno nešto i s udžbenicima? Zašto, recimo, nastavnicima i nastavnicama nije rečeno da koriste bilo koji udžbenik koji je odobren i dostupan, a da Ministarstvo odgoja i obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo školama dodijeli određena sredstva da mogu inovirati nastavu, napraviti svoje materijale i izraditi portfolio za sve učenike, posebno sada za ove predmete koji su spojeni u oblasti, tako da dječija postignuća budu dostupna na jednom mjestu?
Kurikularna reforma je u Kantonu Sarajevo već nekoliko godina u zamahu ili razmahu. U određenom periodu sam radila na reformi nastavnog plana i programa za jedan predmet za koji još uvijek ne postoji udžbenik. Objasnila sam tada da je određene dijelove gradiva iz tog predmeta po novom kurikulumu nemoguće uraditi po sadašnjim udžbenicima i tada nam je svima rečeno da mi samo radimo kurikulum, a da će udžbenici doći naknadno. Tada mi je to izgledalo kao da pravimo kuću i naknadno uvodimo cijevi i kablove za struju, vodu, plin, jer, kako ja razumijem, reforma i udžbenici trebaju ići sinhronizovano. Ili raditi određeni period bez udžbenika da ljudi iz prakse testiraju novi kurikulum i spoznaju šta bi to trebalo biti u novom udžbeniku...
Sada se reformisani kurikulumi provode u nekoliko razreda i mi u školama trebamo koristiti udžbenike od kojih su neki štampani u prošlom vijeku. S tim da, recimo, za informatiku za šesti i sedmi nema ni takvih. Poseban problem je u srednjim školama – čitanke su iz 1998. godine i samo ih valjda doštampavaju, ako rade i to (prije nekoliko godina nisam mogla naći čitanku u knjižari, rečeno mi je da ih odavno ne štampaju), bez dorade ili popravljanja postojećih grešaka koje su davno uočene. No dobro, za gimnazijalce još nema besplatnih udžbenika.
