(Fotografija preuzeta sa: dyslexiahelp.umich.edu)
Puna škola đaka, niotkuda vrata. Šta je to? Nekome fiks ideja i lubenica a nekome muk i mučenje. Dva lokvanja oko panja? Uši i glava! Triki pitanja i velika očekivanja. Fizika i matematika su često bauk – teške su, smaraju, mrzimo ih... Djeca imaju takav stav a da nisu ni kročila u učionice. Negativnost je posljedica obrazovnog koncepta Vukov ćošak koji se prenosio sa generacije na generaciju. Postoji li kvalitetno nastavno rješenje i za omražene predmete poput fizike i matematike, da dijete ne teži da bude superiornije u odnosu na svoje drugare, da se učenik ne osjeća manje pametnim ili ismijanim, da se ne prihvata nametnuti negativni stav okoline, da znanje bude trajno i potpuno usvojeno?
Sve treba da se uči kao vožnja bicikla
Khan akademija uči da, korištenjem interneta, YouTube-a i drugih besplatnih servisa, usvajanje znanja iz pojedinih predmeta, poput matematike, može biti na nekom višem nivou, bez osjećaja straha i neprijateljstva. Dobra vijest je da su sadržaji ove obrazovne platforme prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika, uključujući i srpski. Salman Khan je u svom govoru na TED konferenciji, koji u nastavku teksta citiramo, objasnio da Akademija koju predstavlja podučava matematiku onako kako se uči bilo šta, onako kako se uči voziti bicikl. Potiču na eksperimentisanje i pogreške, i očekuju izvrsnost.
Ostani na biciklu. Padni sa bicikla. Ponavljaj koliko god je potrebno dok ne savladaš. Tradicionalni model vas kažnjava kada eksperimentišete ili pogriješite, ali ne očekuje od vas izvrsnost. U tradicionalnoj učionici dešava se sljedeće: zadaća, zadaća, predavanje, zadaća, predavanje, i onda dolazi ispit. Nije važno da li ste na tom ispitu dobili 70 %, 80 %, 90 % ili 95 %, cijeli razred zajedno nastavlja dalje. Ako analiziramo učenika koji je dobio 95 %, šta je bilo tih 5 % koje nije znao? Možda nije znao što se događa kada se nešto diže na nulti stepen, ali svejedno nastavlja učiti o tome kroz nova predavanja. Zamislite da učite voziti bicikl, ja vam unaprijed održim predavanje i dam vam taj bicikl na dvije sedmice. I onda, nakon dvije sedmice, dođem i kažem: Pa, da vidimo. Imaš problema sa skretanjem ulijevo. Baš i ne znaš stati. Ti si 80 % biciklist. Udarim vam veliki pečat s ocjenom 3 na čelo i onda kažem: Evo ti monocikl. Iako to zvuči smiješno, upravo to se događa u našim učionicama. Ideja je da se proleti kroz gradivo i onda dobri učenici odjednom počnu padati algebru ili odjednom počnu padati kalkulus, iako su pametni i imaju dobre učitelje. I to je najčešće zbog toga što imaju rupe u znanju poput švicarskog sira, koje su se stvarale tokom cijelog školovanja.
Osmijeh nakon deriviranja
Salman Khan je radio kao analitičar za hedge fond. I možete zamisliti, analitičar hedge fonda, bilo mi je jako čudno napraviti nešto što ima društvenu vrijednost, našalio se u svom govoru. Smišljeno je nasmijao cijelu salu i dok je predstavljao jedan edukativni matematički video: Ako vas ovo ne ostavi paf, onda nemate emocija.
Materijal koji prezentuje je jednako zabavan i razumljiv. Prva edukativna videa počeo je stavljati na YouTube da bi pojednostavio davanje instrukcija svojim nećacima na daljinu. Uslijedile su pozitivne reakcije i nećaka i drugih ljudi koji su pronašli videa. U svom govoru osvrnuo se i na YouTube komentare:
- Prvi put sam se nasmijao za vrijeme deriviranja.
- Sjećam se da sam viđao sav taj tekst o matricama u razredu, a ovdje sam odjednom kao, 'Ja znam kung fu'.
- Moj 12 godišnji sin ima autizam i imao je velikih problema s matematikom. Probali smo sve, pogledali sve, kupili sve. Slučajno smo naišli na tvoje videe o decimalama i shvatio ih je. Tada smo nastavili s omraženim razlomcima. I opet, shvatio ih je.
Matematika je osnovna specijalnost
Khan akademija od 2006. godine pokazuje da obrazovanje, na globalnom nivou, nije ostalo imuno na tehnološke promjene. Ima za cilj da kreira jednu globalnu učionica i tako olakša učenje; da bude koristan dodatak klasičnom obrazovanju. Nudi edukativne video sadržaje i vježbe iz oblasti IT tehnologije, nauke (biologija, fizika, hemija, medicina itd.), ekonomije, umjetnosti i matematike na nivou srednje škole, kao osnovne specijalnosti, ali i osnovne škole i fakulteta. Dakle, uči se sve, od osnova sabiranja i množenja tj. aritmetike, do algebre, diferencijalnih jednačina, geometrije, razlomaka, trigonometrije, odnosno više matematike. Sadržaje ove Akademije mogu koristiti učenici, roditelji koji žele da pomognu djeci ili predavači koji žele da na jednostavniji način približe neku oblast svojim učenicima. Sistem učenja se zasniva na testiranju, ličnom pristupu učenju i interaktivnom pristupu u cilju podsticanja kreativnosti i primijenjenog učenja – primjena modernih tehnologija umesto klasičnih pomagala u učenju. Milion učenika mjesečno koristi ovu stranicu. Sadržaj je dostupan i bez prethodne registracije. Za završene kurseve se ne izdaju certifikati. Sarađuju sa institucijama kao što su NASA, Muzej suvremene umjetnosti, Kalifornijska akademija znanosti i MIT. Akademiju podržava nekoliko velikih fondacija i kompanija – Fondacija Bill i Melinda Gates, Ann i John Doerr, Google...
Obrnuta učionica
Khan Akademija je dobila svoje priznanje i u učionici, u školi okruga Los Altos. Učitelji koriste videe kako bi obrnuli učionicu. Predavanja se dodjeljuju za zadaću, a ono što bi inače bila zadaća sada đaci rade u učionici. Uči se bez pritiska. Učenici se bez srama mogu prisjetiti gradiva koje su trebali naučiti prije nekoliko sedmica, ili možda čak prije nekoliko godina. Mogu da pauziraju, ponove ili ubrzaju predavača, a da ih niko ne ispituje šta ne razumiješ ili šta razumiješ. Videa mogu da gledaju onda kada to žele, tempom koji sami odrede. Salman Khan misli da je to velika prednost u odnosu na predavanja kakva se praktikuju u klasičnom obrazovanju:
Učitelji su iskoristili tehnologiju kako bi humanizirali učionicu. Nakon odslušanih predavanja učenici u učionici zajedno rade zadatke, komuniciraju, a učitelj sve to prati. Više nemamo nastavnika koji mora da održi svoje predavanje i 30 klinaca sa prstima preko skupljenih usana, koji ne smiju da komuniciraju, mirno sjede i slušaju sa tupim pogledom. Učitelj prati razvoj učenika koji rade svojom brzinom.
Tabele postignuća učenika
Korištenjem posebnog softvera roditelj dobija tačan grafikon koji pokazuje progres i ističe slabosti učenika. Iako možda ni sami nisu dobri poznavaoci određene oblasti, sada imaju šansu da pomognu djetetu sa domaćim zadacima. Postoji i odjeljak za predavače, koji raspolaže sa još složenijim alatima za pregledanje podataka o napretku učenika.
Kolona prikazuje oblast. Red je učenik. Zeleno znači da je učenik već savladao određeno gradivo. Plavo znači da radi na tome, da nema potrebe za brigom. Crveno znači da je učenik zapeo. Učitelj interveniše kod učenika u crvenom, ili, još bolje, spaja jednog od ovih zelenih, koji su već savladali određenu oblast, da bude prva crta napada i uči svog drugara.
Ideja Akademije jeste da se učitelji naoružaju sa što više podataka – podataka koje, u skoro svakom drugom polju, poput finansija, marketinga ili proizvodnje, očekujemo. Na osnovu tabela može se utvrditi šta tačno nije usvojeno, kako bi interakcija između nastavnika i đaka bila što je moguće produktivnija. Učitelj zna šta je učenik radio, koliko je vremena trošio svaki dan, koja predavanja je pogledao, kada je pauzirao video, kada je prestao gledati, koje je vježbe odradio, na šta se fokusirao.
Vanjski krug pokazuje na koje se vježbe fokusirao. Unutrašnji krug pokazuje na koja se predavanja fokusirao.
Na tabelama se jasno vidi koji zadatak je učenik rješavao. Crveno obojeno znači netačno. Plavo je tačno. Vidimo pitanja koja je prva rješavao, koliko videa je pogledao, koliko je zadataka riješio tačno zaredom, kad je postao brži, koliko dugo mu je trebalo za određeni zadatak, itd.
Ludnica u učionici
Učionicu u kojoj svaki učenik uči vlastitim tempom uglavnom zamišljamo kao ludnicu. Salman Khan objašnjava svoje iskustvo.
Svaki put kada bismo ovo napravili, već nakon pet dana, postojala je grupa klinaca koji su brži i grupa klinaca koji su malo sporiji. U tradicionalnom modelu, nakon što bih održao ispit, rekao bih: Ovo su nadarena djeca, ovo su sporija djeca. Možda bi ih trebali drugačije pratiti. Možda bi ih trebali staviti u drugačije razrede. Ali, kada date svakom učeniku da radi svojim tempom, i to ponavljamo, vidimo učenike kojima je trebalo malo više vremena za određene oblasti, ali jednom kada su shvatili i savladali gradivo, jednostavno su ubrzali. I onda isti učenik za kojeg ste prije šest mjeseci mislili da je sporiji, sada mislite da je nadaren. I to se ponavlja iznova i iznova. I dođe vam da se stvarno zapitate koliko je tih etiketa, od kojih je možda mnogo nas imalo koristi, bilo zapravo čista slučajnost. Naš cilj je koristiti tehnologiju kako bi humanizirali učionice, ne samo škole okruga Los Altos, nego na globalnoj skali. Danas je velik dio napora u humaniziranju učionica fokusiran na omjer učenik-učitelj. Mi smatramo da je relevantna mjera omjer učenika prema korisnom ljudskom vremenu s učiteljem. U tradicionalnom modelu, većina učiteljevog vremena je potrošena na predavanje, ocjenjivanje itd. Možda 5 % svog vremena učitelji stvarno sjede pored učenika i stvarno rade sa njima. Sada je taj omjer 100 %.
Pročitajte još neke od tekstova autorice Ines Haskić:
Pristupačno obrazovanje po programima svjetskih univerziteta,
