U Školegijumu smo već pisale o inicijativama u kojima se mladi ljudi ili djeca ohrabruju da posjećuju, žive ili provode vrijeme sa starijim osobama.
Novi primjer pronalazimo u Holandiji, gdje postoji sistem besplatnog smještaja za studente i studentice u zamjenu za 30 sati mjesečno koje će provesti u svojstvu komšija sa stanovnicima i stanovnicama domova. Vrijeme koje provode s njima često uključuje podučavanje: kako poslati e-mail, koristiti društvene mreže ili Skype, pa čak i kako napraviti grafit.
Iako je već dokazano da stariji ljudi imaju višestruke koristi od ovakvih programa – smanjenje osjećaja usamljenosti i društvene izoliranosti doprinosi boljem zdravlju i produžava život – još uvijek nije precizno istraženo kako, osim što mogu imati osjećaj povezanosti i zadovoljstva koje pruža volontiranje, ovaj program utiče na student(ic)e.
Autorica članka također navodi primjer programa organiziranog na univerzitetu Exeter, čijom je organizatoricom i učesnicom. U njemu je, naime, učestvovalo oko 250 studenata i studentica filmske umjetnosti i jezika, zajedno sa oko 500 stanovnika i stanovnica domova za starije osobe, od kojih je bar polovina patila od demencije.
Zanimljiv je način na koji su se odvijala njihova druženja. Program se bazirao na čitanju, sa posebnim osvrtom na poeziju. Ustanovilo se da su mnoge osobe koje pate od demencije i koje su u mladosti poeziju u školi učile napamet, na ovim sesijama imale osjećaj sigurnosti: ritam i rima, pokazalo se, pružaju im osjećaj reda i predvidljivosti, ali i šansu da se prisjete uspomena koje su davno zaboravljene.
Iskustvo koje su imali ovi mladi ljudi je i to da je kvaliteta usluge u domovima ovakvim programom znatno poboljšana, te je on bio od velike pomoći i prezauzetom osoblju koje radi u domovima za starije osobe.
Časovi se nisu svodili tek na čitanje poezije i proze – mnogi su studenti/ce otkrili kako njihovi stariji prijatelji/ce žele učiti druge jezike, ili imati časove baleta, recimo.
Originalni tekst možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić