U učionici ponekad, bez obzira na dob đaka, začas zavlada haos, a kako su i nastavnici ljudi – lako je izgubiti kontrolu ili hladnu glavu i to nema veze s tim da li ste novi u poslu ili ste u nastavi 20 godina.
Često u zbornici, tokom odmora ili pauze, pa i na privatnim druženjima, uz kafu, zaposleni u prosvjeti razgovaraju o izazovima rada u učionici, koji nemaju veze s materijom, udžbenicima ili platama i o kojima na fakultetima nismo učili ništa. Naprimjer, pojedine kolege odustaju od cijelog razreda ako smatraju da su učenici nemirni ili imaju slabe ocjene – od uprave škole traže da u novoj školskoj godini dobiju novo odjeljenje, a neki imaju i privilegiju da biraju odjeljenja s najboljim prosjekom i najboljim vladanjem, prvenstveno oni koji su u stalnom radnom odnosu ili imaju dobre veze s upravom škole. Slično se događa i pri formiranju prvih razreda u srednjim školama – povlašteni profesori/razrednici uzimaju sebi najbolje đake prije nego pedagogica škole napravi spiskove odjeljenja, tako da u svakom razredu bude podjednak broj odličnih učenika, s tim da dva učenika generacije da ne budu u istom odjeljenju. Prilikom formiranja prvih razreda neki razrednici učenike dijele i na one iz ruralnih i iz urbanih mjesta ili pak favorizuju učenice čiji su roditelji ljekari, političari, biznismeni... društvena elita ili bogataši. No, praksa pokazuje da upravo te kolege, ako tokom školske godine dođe do problema sa ocjenama, vladanjem ili slično, napuštaju svoja odjeljenja.
Nedavno sam slušala koleginicu u zbornici kako priča da joj je učenik dobacio da je loša nastavnica jer njemu neki drugi profesor da cenera i on šuti, ali i dvojicu kolega koji su rekli da su napustili učionice jer nisu mogli da uspostave disciplinu i održe čas. Jedan od njih pričao je da je izašao s časa jer učenik psuje majku svima, govori da smo svi seljaci, traži od učenika marku da se kocka i prijeti im da će ih istući ako mu ne daju, drugi da je napustio čas jer učenici puštaju vjetrove, a koleginica im se pridruži sa pričom da joj učenik prijeti da će joj probiti gume na autu i polupati stakla ako mu ne da prolaznu ocjenu.
U ovakvim slučajevima u zbornici nerijetko izostane kolegijalna podrška, pa dok se neki profesori žale na određenog učenika – kolege tog istog učenika hvale riječima da je kod njih na času dobar i da te kolege koje se žale na tog učenika ne znaju da rade svoj posao!? Istini za volju, treba priznati da ima i kolega koji učenicima govore ružne riječi, ismijavaju ih pred vršnjacima, omalovažavaju riječima da nikad ništa neće postići u životu i slično...
Moram priznati da o ovim događajima sve češće razmišljam pred ulazak u učionicu jer pokušavam sebe učiniti spremnom za neke od složenih situacija s kojima se moje kolege sreću. Ne želim doći u situaciju da odustanem od učenika i, recimo, napustim čas jer mislim da sam tada samo ja na gubitku. Ponekad mislim da bismo trebali češće razgovarati o tome kako se postaviti prema djeci u izazovnim slučajevima i da bi iskustva starijih kolega i znanja pedagoga itekako mogla pomoći. Naime, često se sjetim savjeta koji mi je jedna starija koleginica dala kada sam tek počela raditi kao profesorica. Rekla mi je: Zaposli učenike da uvijek nešto rade na času, da crtaju, rješavaju zadatke, rade u parovima; tako će im čas brzo proći i neće imati vremena za praznu priču i da prave probleme na času, ali ih moraš motivisati dobrom pripremom.
Ovaj savjet godinama pamtim, ali stalno tragam i za nekim novim, pa sam tako na internet-stranici Teach Hub pronašla sadržaje za koje mislim da su također korisni i koje želim podijeliti s kolegicama i kolegama.
1. Ne shvatajte ponašanje učenika previše lično
Učenici sve vrijeme govore i rade neprimjerene stvari i ispituju vaše strpljenje do krajnjih granica, a vi zbog toga možete izgubiti kontrolu nad njima. Morate zapamtiti da vaši đaci još uvijek uče i razvijaju se. Ne smijete lično shvatiti njihovo ponašanje, jer ako to učinite – šaljete im poruku da vam mogu pokvariti dan ako to žele, da su oni ti koji imaju kontrolu. Vaša uloga autoritetne figure time je oslabljena, a kontrola je u njihovim rukama.
Morate zadržati kontrolu, čak i kada osjetite da ste je izgubili. Morate podsjetiti sebe da niste odgovorni za postupke svojih učenika, već samo za način na koji reagujete na njihove postupke. Sljedeći put kad se učenik neprimjereno ponaša, vaš je zadatak reagovati i kazniti ga, te nastaviti predavati kao da se ništa nije dogodilo, bez razmišljanja o njemu.
2. Ne oslanjajte se na druge da biste se lakše nosili s neprimjerenim ponašanjem učenica
Ako ste nastavnica koja uvijek traži pomoć kolege, direktorice ili pedagoga kada stvari krenu nizbrdo, tada niste uspješna nastavnica. Ne oslanjajte se na druge da vam pomognu u rješavanju problema u vašoj učionici. Ne samo da ćete izgledati nesposobno pred svojim kolegama, već ćete učenicama pokazati da se ne možete nositi sa situacijom. Na druge se možete osloniti jedino da pomognu kad situacija izmakne vašoj kontroli, ali uvijek biste se trebali sami nositi s neprimjerenim ponašanjem u učionici.
3. Tračevi s kolegama
Nastavnici apsolutno nikada ne bi trebali tračati kolege sa drugim kolegama, učenicima, roditeljima i ostalim članovima nastavnog osoblja. Tračanje čini da onaj ko trača ispada loš. Držite se podalje od svih tračeva jer to ne donosi nikakvu dobit. To nije dobro. Ako primijetite da drugi pričaju o vama – ignorišite ih. Nećete ništa postići dodavanjem ulja na vatru. Nemojte to shvatati lično, ne uzimajte to k srcu, a kolegicama recite da vam ne prenose šta su drugi o vama pričali. Zanemarite. Što se tiče ogovaranja roditelja, učenika ili drugih kolegica – jednostavno šutite, promijenite temu, ukažite im da to nije lijepo, nije ljudski, a ni po bontonu ili izađite iz prostorije. Najbolja stvar koju možete napraviti jeste da se nikada ne uključujete u takve razgovore. Ako smatrate da je vaš posao onemogućiti ogovaranje među odraslima u vašoj školi, onda je i to uredu. Samo se pobrinite da vi ne budete onaj koji dolijeva ulje na vatru.
4. Ne ponižavajte učenike pred njihovim vršnjakinjama
Nikad namjerno ne ponižavajte učenice pred bilo kim, posebno ne pred njihovim vršnjacima. Adolescencija je nezgodno razdoblje za tinejdžera, i ponižavanje pred drugima može imati velik uticaj na samopoštovanje djeteta. Ponižavanje učenika pred njihovim vršnjacima nikad neće dati pozitivne rezultate, samo će udaljiti đake od vas. Ne upuštajte se u takvo negativno ponašanje. Ako trebate ukoriti učenika, uradite to nasamo, u četiri oka. Ne samo da će to pomoći djetetu da uči iz svojih pogrešaka, već će i pokazati da imate poštovanja prema njemu jer ste s njim razgovarali privatno, a ne javno. Ako trebate izreći mjeru za loše ponašanje – to učinite javno, da bi ostalim učenicima dali do znanja šta ih čeka ako naprave istu grešku.
5. Nikad ne odustajte od svojih učenika i učenica
Bez obzira na to šta učenik kaže ili napravi, uspješna nastavnica nikad neće odustati od svojih učenika, jer je njen posao da se trudi i potiče svoje đake da rade bolje i budu bolji. Ako poželite odustati od nekog učenika jer mislite da ste dali sve od sebe – nemojte to učiniti. Zapamtite: ne smijete lično shvatati ono što učenica kaže ili napravi, morate naći način da se stavite u njen položaj. Usmjerite se na pozitivne stvari i pokušajte pronaći humor u svakoj situaciji. Vaš posao je da nikad ne odustanete, čak i kad to znači da morate pronaći nekog drugog ko će pomoći učeniku.
