Godišnji odmori za neke su počeli, za neke već završili, samo ih za apsolvente neće biti, jer će ljeto provesti pišući završne radove. (Osim onih koji će kupiti diplomu ili platiti nekome da im napiše rad.) Koliko će ih se za pomoć obratiti umjetnoj inteligenciji i spada li takva pomoć u varanje?
Evo šta o tome misli vještačka inteligencija:
Školegijum: Da li je korištenje umjetne inteligencije za pisanje akademskih radova isto što i varanje?
ChatGPT: Korištenje umjetne inteligencije za pisanje akademskih radova može se smatrati kontroverznim pitanjem. Neki smatraju da je to oblik varanja, dok drugi smatraju da je to korisni alat koji može poboljšati produktivnost i kvalitetu istraživanja. Razmišljanja o tome često ovise o perspektivi pojedinca i kontekstu u kojem se koristi. Argumenti protiv korištenja umjetne inteligencije za pisanje akademskih radova uglavnom se temelje na tome da je to oblik nepoštenosti i kršenja akademskih standarda. Smatra se da studenti koji koriste umjetnu inteligenciju za generiranje radova ne razvijaju vještine istraživanja, pisanja i kritičkog razmišljanja koje su bitne za akademski napredak. Također, to može dovesti do plagijarizma i nedostatka originalnosti. S druge strane, zagovornici korištenja umjetne inteligencije za pisanje akademskih radova tvrde da je to samo alat koji može olakšati proces istraživanja i pisanja. Oni ističu da studenti još uvijek trebaju imati razumijevanje teme i provesti vlastita istraživanja, a umjetna inteligencija im samo pomaže u organiziranju i generiranju teksta. Također, moguće je koristiti umjetnu inteligenciju kao sredstvo za provjeru originalnosti i izbjegavanje plagijarizma.
Važno je napomenuti da stavovi i politike sveučilišta mogu varirati. Neki sveučilišni sustavi mogu smatrati korištenje umjetne inteligencije za pisanje radova neprihvatljivim i označavaju ga kao oblik akademskog nepoštenja, dok drugi mogu dopuštati njegovu upotrebu uz određene uvjete. U svakom slučaju, preporučljivo je provjeriti politike sveučilišta i razgovarati s mentorima ili profesorima kako biste dobili jasnoću o tome što je prihvatljivo u kontekstu vašeg obrazovnog sustava.
Školegijum: Kako spriječiti mlade od varanja na testovima i korištenja ChatGPT-a za pisanje akademskih radova?
ChatGPT: Sprječavanje mladih od varanja na testovima i korištenja ChatGPT-a za pisanje akademskih radova zahtijeva kombinaciju edukacije, promjene pristupa ispitivanju i osiguranja integriteta učenja. Evo nekoliko mjera koje se mogu poduzeti. Edukacija o etici i posljedicama varanja: važno je educirati mlade ljude o moralnim i etičkim aspektima varanja. Razgovarajte s njima o posljedicama varanja na njihovo obrazovanje, profesionalni razvoj i integritet. Razvijanje vještina kritičkog razmišljanja: potičite učenike da razvijaju vještine kritičkog razmišljanja, istraživanja i analize. To će im pomoći da razumiju vrijednost vlastitog rada i da prepoznaju važnost autentičnosti i originalnosti u akademskom kontekstu. Promjena pristupa ispitivanju: umjesto tradicionalnih testova koji se lako mogu varati, razmislite o alternativnim oblicima evaluacije kao što su projekti, istraživački radovi, prezentacije ili usmeni ispiti. Ovi oblici ispitivanja mogu potaknuti dublje razumijevanje gradiva i smanjiti mogućnost varanja pomoću tehnoloških alata. Jasna politika protiv varanja: sveučilišta i škole trebaju uspostaviti jasne politike i pravila protiv varanja. Ove politike trebaju biti komunikativne i moraju se primjenjivati dosljedno. Uključite i roditelje u razumijevanje i podršku tih politika. Tehnološke mjere: uvođenje tehnoloških mjera može smanjiti mogućnost korištenja ChatGPT-a za varanje. Na primjer, moguće je implementirati softver za provjeru originalnosti rada ili sustave za nadzor tijekom online testiranja kako bi se otežalo ili otkrilo varanje. Poticanje individualnog rada i suradnje: naglasite važnost individualnog rada i suradnje u okvirima dopuštenih oblika. Potaknite učenike da se oslanjaju na vlastito znanje i razumijevanje te da razvijaju vještine kroz samostalan rad, ali istovremeno podržavajte suradnju u skupinama kroz projekte i diskusije.
Važno je naglasiti da sprječavanje varanja zahtijeva holistički pristup koji uključuje edukaciju, promjenu pristupa i osiguranje integriteta učenja. Kontinuirana komunikacija, podrška i nadzor obrazovnih institucija, nastavnika i roditelja igraju ključnu ulogu u sprječavanju varanja i promicanju autentičnog učenja.
Školegijum: Jesi li sam smislio taj odgovor?
ChatGPT: Da, kao umjetna inteligencija, samostalno generiram odgovore koristeći informacije i obrasce jezika naučene tijekom treninga na velikom skupu podataka. Moj odgovor je rezultat sinteze različitih informacija koje sam naučio tijekom treninga, ali nisam imao izravno iskustvo ili svjesnost u vrijeme kad su se događali ti događaji.
Školegijum: Da li je tvoj odgovor plagijat?
ChatGPT: Ne, moj odgovor nije plagijat. Kao umjetna inteligencija, ja sam programiran da koristim informacije iz velikog skupa podataka kako bih generirao odgovore na temelju postavljenog pitanja. Moja svrha je pružiti korisne informacije i podršku, a ne kopirati ili plagirati radove drugih ljudi. Međutim, treba imati na umu da kao alat za jezičku generaciju, moji odgovori mogu sadržavati sličnosti s tekstovima koji su dostupni na internetu.
Školegijum: Kako znam da ti mogu vjerovati?
ChatGPT: Kao umjetna inteligencija, ja sam programiran da pružam informacije temeljene na znanju koje sam stekao tijekom treninga na velikom skupu podataka. Međutim, važno je imati na umu da moji odgovori mogu biti zasnovani na informacijama dostupnim do mog trenutnog znanja (do rujna 2021.) te da se stanje stvari u stvarnom svijetu može promijeniti nakon tog vremena. Uvijek je dobro provjeriti relevantne informacije i koristiti različite izvore za potvrdu informacija koje pružam. Iako sam obučen da pružam visokokvalitetne i točne odgovore, nije moguće jamčiti apsolutnu preciznost u svim slučajevima. Ako imate pitanje koje zahtijeva pravno ili stručno znanje, uvijek je preporučljivo konzultirati se s odgovarajućim stručnjacima ili relevantnim izvorima kako biste dobili najtočnije informacije.
Školegijum: Okej, hvala ti!
ChatGPT: Nema na čemu! Uvijek sam ovdje da pomognem. Ako imate još pitanja, slobodno se obratite.
Trebamo li se bojati?
Na osnovu kratkog razgovora s genijem 21. vijeka – ChatGPT-jem, čini se da umjetna inteligencija ipak nešto zna. Odgovori koje smo dobili su smisleni, te nakon osvrta na aktuelnu literaturu, potvrdili smo da su i tačni. Međutim, prava zbrka nastaje nakon što smo odgovore provukli kroz nekoliko aktuelnih, besplatno dostupnih programa za provjeru plagiranja. Jedni su odgovore označili kao plagijat, drugi kao autentične. Kome vjerovati?
Za početak, vjerujmo ljudima koji su značajan dio svog života i karijere posvetili pitanjima umjetne inteligencije. Jedan od njih je i Sir Roger Penrose, čije je djelo Shadows of the Mind The Times proglasio jednim od najvažnijih u drugoj polovini 20. vijeka. U ovom djelu Penrose iznosi matematičke dokaze da svijest, kakva je potrebna za razvoj istinske inteligencije (uporedive s ljudskom), nikad ne može biti algoritamski izražena. Drugim riječima, demonstrira da umjetna inteligencija, kojoj je za funkcioniranje nužno potrebno algoritamsko (matematičko) usmjerenje, nikad neće moći izraziti svijest kakvu posjeduje čovjek, te stoga nikad neće moći doseći nivo inteligencije čovjeka, u čijoj osnovi leže svijest i svjesno rezonovanje. Tek razvojem sofisticiranih, kvantnih kompjutera dobit ćemo sredstva kojima bismo mogli, malim koracima, kretati se u smjeru razumijevanja svijesti, pa tako i njenog repliciranja na mehaničkim uređajima i stvaranja umjetne inteligencije. Prevedeno u obrazovni kontekst, Penrose demonstrira kako su ljudski mozgovi ti koji nužno moraju dovesti do intelektualnog napretka, a korištenje nižih oblika umjetne inteligencije (jer su viši, istinski oblici potpuno nedostižni) samo dodatno usporava i potkopava prirodni razvoj ljudskih sposobnosti i dometa.
Iako je istinska umjetna inteligencija još uvijek znanstvena fantastika, njeni jednostavniji oblici (kao što je ChatGPT ili Google Bard) pronalaze svoj put u ljudske, a posebno dječije živote, što bi bilo okej kad ne bi uvijek postojala makar jedna osoba koja će, prije ili kasnije, pokušati zloupotrijebiti tehnološki napredak. Stoga bi bojazan da će roboti preuzeti kontrolu nad planetom i tako nas uništiti trebala biti daleko manja od bojazni da će planetu uništiti intelektualna lijenost, prirodna neinteligencija. To se najbolje vidi u jeku sezone ispita i finalne predaje seminarskih radova koje pišu botovi, dok se učenici i studenti ukrašavaju njihovim perjem. (Ili šarafima? Ili nanopločicama?)
Kratka historija razvoja umjetne inteligencije
Kako je uopće došlo do toga da umjetna inteligencija odjednom zauzima izuzetno značajno mjesto u životu običnog čovjeka, najbolje je utvrditi osvrtom na historijski razvoj umjetne inteligencije. Za početak, vratimo se u 1950. godinu, vrijeme kad je svjetlo dana ugledao prvi praktični test za mjerenje inteligencije mašina (Turingov test). Sve do tada, mašine koje su djelovale na principu umjetne inteligencije nisu mogle biti proglašene inteligentnim, jer nije bilo načina da se utvrde kriteriji inteligencije. Turingov test je to promijenio. Prema kriterijima ovog testa, mašina se smatra inteligentnom onda kad neovisni opažači ne mogu razlikovati odgovore mašine i ljudi na ista, nasumično postavljena pitanja (npr. Jesi li ti mašina?, Koji historijski događaj je ostavio najveći utisak na tebe?, Koji događaj iz djetinjstva ima posebno mjesto u tvom sjećanju?, i sl.).
Godinu dana kasnije (1951) započinju prvi programi razvoja umjetne inteligencije koji se uglavnom fokusiraju na sposobnost mašina da igraju šah ili damu. Nekoliko godina nakon toga, umjetna inteligencija utemeljuje se kao nova istraživačka oblast.
Ipak, u periodu od 1980. do 2000, kad TIME Magazine proglašava kompjuter čovjekom godine, glorija tehnološke revolucije transformira se u masovni konzumerizam i čisti materijalizam, koji su se zadržali do danas, što nije dočekano s oduševljenjem, barem ne među redovima filozofa znanosti, kvantnih matematičara, fizičara, mehaničara i onih kojima televizija još uvijek nije spržila prefrontalni korteks. Tu se onda pojavljuje i Penrose.
Kategorizacija
Nemogućnost repliciranja ljudske svijesti i inteligencije ne znači da su mašine današnjice glupe. Samo znači da su programirane za izvršavanje tačno određenih radnji, odnosno da im je domet ograničen. Zbog različitih dometa, umjetnu inteligenciju možemo razvrstati u tri kategorije.
U prvu ubrajamo reaktivne mašine – digitalne uređaje programirane za obavljanje specifičnih zadataka. Takvi uređaji nemaju memoriju – prostor u koji bi mogle pohranjivati dodatne informacije i na osnovu njih izvršavati nove funkcije. Najbolji primjer su šahovske mašine, koje su programirane samo i isključivo za igranje šaha. Iako su sposobne pobijediti velemajstore, njihove funkcije ograničene su u svim ostalim kontekstima.
U drugu kategoriju uvrštavamo mašine s ograničenom memorijom, koje su daleko naprednije od prve kategorije. Posjeduju unaprijed određenu memoriju u koju je moguće pohranjivati dodatne informacije na osnovu kojih se poboljšava performans. Najbolji primjer druge kategorije uređaja jesu pametni telefoni i računari, ali i sistemi kao što su ChatGPT i računari koji se koriste za kompleksne analize podataka.
Treća kategorija odnosi se na napredne mašine koje su svjesne sebe i vlastite okoline, te su sposobne samostalno donositi odluke, predviđati posljedice radnji, ostvarivati odnose s drugim neuralnim sistemima i razumjeti svoj društveni položaj. Penrose kaže da su ovakve mašine nedostižne jer ne postoji znanstveni način za izražavanje svijesti kakvu posjeduju živa bića, kao ni proizvođenja neuralnih sistema koji bi je podržali.
Umjetna inteligencija i obrazovni sistem
Iako djeluje kao da umjetna inteligencija može pomoći obrazovnom sistemu, kao što to i ChatGPT spominje, posebno kad su u pitanju razvoj boljih obrazovnih strategija i poboljšanje kvalitete nastavnog procesa i olakšanje savladavanja određenog gradiva, praktično iskustvo, nažalost, demonstrira upravo suprotno.
Prije svega, samo korištenje i izloženost djece produktima umjetne inteligencije, s naglaskom na mobilnim uređajima i mobilnim aplikacijama, nanosi daleko više štete nego koristi.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje svega sat vremena sjedenja za ekranom djeci starijoj od dvije, a mlađoj od pet godina. Ipak, mnogi roditelji koriste telefone kao sredstva smirivanja, okupatore pažnje i opću zabavu djece. U starijim dobnim skupinama nije ništa bolje. Prema izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije BiH i UNICEF-a, više od 80% djece dobi između pet i 18 godina koristi mobilni telefon svaki dan. Adolescenti ga koriste više od tri sata dnevno, što se možda čini beznačajnim, ali uporedivši to s dvadesetak minuta koje provode čitajući knjige i školske udžbenike, možemo reći da postoji razlog za brigu. Učitelji i nastavnici sve češće se žale na probleme u nastavi izazvane upravo mobilnim telefonima.
Zahvale možemo uputiti YouTubeu i TikToku, najpopularnijim aplikacijama današnjice. Iako praćenje sadržaja na tim aplikacijama nije u svojoj osnovi pogrešno, problem se javlja kad izgubimo sposobnost postavljanja zdravih granica i prepustimo sadržajima da gutaju dragocjeno vrijeme. Istraživanja su pokazala da je prekomjerno korištenje TikToka moguće povezati s gubitkom pamćenja, općim slabljenjem kognitivnih sposobnosti, te razvojem depresivnih i anksioznih simptoma, posebno kod osoba mlađih od 18 godina. Štaviše, mnogi naučnici vjeruju da ovo nisu jedine poteškoće koje se javljaju kao posljedica pretjerane konzumacije internetskih sadržaja. Mnogi stručnjaci smatraju da TikTok ima značajnog utjecaja i na pažnju, iako još uvijek nema istraživanja koja će poduprijeti takve stavove. Njihova pretpostavka leži u tome da kratki videosadržaji, dostupni na aplikaciji, smanjuju raspon pažnje, pogotovo kod djece i adolescenata, što može imati dugoročne posljedice na kognitivni sistem.
Na kraju, vratimo se na početak
Baš kad čovjek pomisli da ne može biti gore, na scenu stupa nova prijetnja obrazovnom sistemu – botovi. Bot (kratica od robot) predstavlja kompjuterski program koji izvršava radnje koje su u skladu s okruženjem u kojem se nalazi. Automatiziran je za izvršavanje specifične radnje koju bi inače vršio čovjek. Može komunicirati s korisnicima, drugim botovima, ostavljati i uklanjati komentare, lajkati postove, posjećivati određene internetske stranice, vršiti internetske pretrage i slično. Kao i umjetna inteligencija, botovi variraju po svojim sposobnostima i dometima. Najučestaliji oblici botova su oni koje društvene mreže koriste za povećanje prometa. Na primjer, jedna osoba ili kompanija može kupiti Facebook botove, koji će lajkati sve njene objave, ostavljati komentare na postovima i općenito stvoriti iluziju popularnosti.
Nešto rjeđi, ali daleko moćniji oblici botova jesu chatbotovi – posebno stvoreni programi za oponašanje konverzacije između dvije osobe. Najpopularniji chatbot današnjice jest ChatGPT, softver koji je uspio proći Turingov test, odnosno generirati odgovore na pitanja tako da je nemoguće prepoznati da ih je formirala mašina. ChatGPT predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji obrazovnom sistemu. Zašto?
ChatGPT i većina sličnih softvera (npr. GPT-3) ima pristup velikim bazama podataka dostupnim na internetu (kao što su Wikipedija, znanstveni i novinski članci i sl.), a njegov procesor ima sposobnost pretraživanja tih baza u milisekundama. Na osnovu dostupnih podataka, ChatGPT formira odgovore koje reproducira korisniku, što sve veći broj učenika i studenata okreće u svoju korist. Zadaju ChatGPT-u pisanje zadaća, eseja, seminarskih, pa čak diplomskih i magistarskih radova. Tako ne samo da produciraju plagijate i dobivaju ocjene bez ulaganja ikakvog truda, nego oslabljuju vlastitu sposobnost kritičkog promišljanja te ograničavaju vlastite sposobnosti rješavanja problema.
Pokušavaju li obrazovne institucije u BiH spriječiti i ublažiti trend korištenja umjetne inteligencije za izvršavanje školskih i akademskih obaveza? Što se tiče Univerziteta u Sarajevu, 2018. godine objavljen je Pravilnik o načinu korištenja softvera za detekciju plagijarizma, u kojem se navodi kako je softver namijenjen uglavnom za provjeru doktorskih disertacija. To znači da skoro svi ostali akademski radovi nisu podložni provjeri plagiranja, iako mnogi stariji profesori vrlo lako i uspješno prepoznaju tekstove koji nisu originalni i autentični. Ipak, još uvijek ne postoji nikakav spomen o upotrebi umjetne inteligencije za pisanje akademskih radova, zbog čega ne postoje ni programi koji će moći sa sigurnošću utvrditi da neki student nije samostalno napisao akademski rad. Uostalom, kad bi takvi programi i postojali, ne možemo biti sigurni da bi bili uspješni, jer je ChatGPT položio Turingov test i dokazao se kao inteligentna mašina. Drugim riječima, njegove odgovore nemoguće je razlikovati od ljudskih.
Nadalje, možemo reći da problem GPT-a ne stvara probleme samo u obrazovnom sistemu, nego zalazi duboko u sferu filozofije znanosti i epistemologije, postavljajući brojna pitanja, od kojih je jedno najznačajnije. Ukoliko jedan program, koristeći se brojnim dostupnim izvorima, napiše neki tekst (uz nešto manje precizne, ali ipak prisutne reference), i student uradi istu stvar, kako možemo reći da je mašina napravila plagijat, a student nije? Oboje su se koristili tuđim znanjem, informacijama, pa čak i idejama, ali nagonski smatramo mašinin tekst plagijatom, a studentov autentičnim izrazom njegovog znanja. Tu se, naravno, u duhu postmodernističkog naglašavanja subjektivnog doživljaja, pojavljuju i neki etički problemi, kao što je upućivanje uvreda mašini tvrdnjom da njeni tekstovi nisu dovoljno dobri i sl.
I tako umjetna inteligencija, koliko god ideja iza nje bilo plemenita i napredna, postavlja brojna pitanja, istovremeno potkopavajući reformu obrazovnog sistema, širenja svijesti i poboljšanja sutrašnjice. Dok je jedni pokušavaju iskoristiti za poboljšanje, drugi rado uranjaju u zloupotrebu i prepuštaju joj velike misli, uživajući u novostečenom pravu na lijenost.
Ironična je, ali ne i neistinita, ideja da nas pametni uređaji čine sve glupljim. Štaviše, čini se da gradacija ide od glup, gluplji, mašine do glup, gluplji, mašine, čovjek.
Iako stvarne, fizičke, militarističke prijetnje još uvijek nema, ona nam vjerovatno neće ni biti potrebna. Većina populacije već je dobrovoljno zarobljena nepostojećim okovima. Pa lakše im je sjediti na TikToku, koji plasira samo onaj sadržaj koji žele gledati, nego smišljati nove načine na koje pojedinac ne može promijeniti svijet. Uostalom, prije ili kasnije neko će snimiti video u kojem će reći sve što drugi misle, a masa će dvaput kliknuti ekran i ostaviti srce. Nema više zamaranja mišljenjem. Sad mašine misle. Ali, opširnije o tome neki drugi put, sad moram malo skrolati TikTok. Nisam vazdan.
