Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OEB) krajem januara objavila je izvještaj koji se bavi najbitnijim ekonomskim, političkim, društvenim i tehnološkim trendovima što će imati utjecaj na budućnost obrazovanja. Cilj ovog izvještaja jeste da potakne strateško promišljanje o ciljevima obrazovanja.
U njemu, između ostalog, stoji kako se u današnjem svijetu brzih promjena obrazovanje ne može oslanjati tek na lekcije iz prošlosti.
Iako se obrazovni sistemi u mnogim zemljama još uvijek bore kako bi uhvatili korak sa izazovima današnjeg vremena, moramo imati na umu da obrazovanje treba da bude korak ispred. Drugim riječima, moramo biti spremni predvidjeti promjene koje donosi budućnost i inkorporirati ih u sadašnje obrazovanje, jer je to jedini način da budemo spremni za ono što budućnost nosi sa sobom. Nalazimo se na veoma bitnoj prekretnici i moramo prevazići kratkoročnost, odnosno pronaći način da čitamo signale i trendove budućnosti koliko god nam oni bili nepoznati, kazao je Angel Gurria, generalni sekretar OECD-a.
Globalizacija
Među tri najveća trenda koja prepoznaje ovaj izvještaj nalazi se globalizacija. U sljedećih deset godina većina svjetske populacije pripadat će srednjoj klasi, zahvaljujući promjenama u Indiji i Kini koje čine 90 % novog stanovništva srednje klase. Ovo znači da ne samo da će porasti pritisak za osiguravanjem boljeg obrazovanja, nego će porasti i očekivanja zahtjevnijih klijenata kada je obrazovanje u pitanju.
U zemljama članicama OECD-a ovaj će se trend najprije odraziti na visoko obrazovanje, gdje će biti potrebni veći napori kako bi se privukli najbolji studenti. Drugim riječima, tržište će postati mnogo mobilnije i konkurentnije. Pritisak će porasti i u smislu stvaranja boljih uvjeta za integraciju studenata i studentica iz različitih zemalja – u periodu između 1990. i 2017. godine broj migranata na međunarodnom nivou porastao je za 69 %, a heterogenost u učionici jedan je od najvećih izazova u obrazovanju danas.
Situacija je ozbiljna: nejednakost u prilikama za obrazovanje može prouzrokovati razliku u nivou dobrostanja, što može dovesti do političkih i socijalnih nemira.
Digitalizacija
Digitalizacija je također jedan od trendova koji će oblikovati obrazovanje u 2019. godini. U 2017. godini tri od četiri osobe koje koriste internet u dobi od 16 do 74 godine čine to svakog ili skoro svakog dana. Bilo da se radi o poslu, traženju smještaja na odmoru ili pronalaženju partnera, online aktivnosti uvjetuju ono što se događa u našim životima kada nismo online. Međutim, PISA izvještaj pokazuje kako više vremena provedeno na internetu u školi ne znači i bolje akademske rezultate. Štaviše, sve ukazuje na to kako prekomjerna upotreba interneta na nastavi može negativno utjecati na uspjeh đaka.
S druge strane, obrazovanje već kaska u odnosu na digitalizaciju. Mora se uraditi više kako bi se iskoristili alati i prednosti novih tehnologija, dok se u isto vrijeme bavimo problemima njihove zloupotrebe, kao što je cyberbullying i nedostatak privatnosti, odnosno krađe podataka. Problem je što u obrazovnom sistemu još uvijek nismo pronašli način da ohrabrimo sve đake, posebice djevojčice ili učenike iz manjinskih grupa, da studiraju STEM predmete.
Dilema koja se danas pojavljuje u obrazovnoj politici jeste da su one stvari koje je jednostavno naučiti i testirati u isto vrijeme jednostavne za digitalizaciju, automatizaciju i outsourcing. Moramo biti efikasniji u pronalaženju rješenja prema kojima se ljudske vještine komplementiraju vještačkom inteligencijom, kako bismo postali prvoklasnim ljudskim stvorenjima, a ne završili kao drugoklasni roboti, kaže Andreas Schleicher, odgovorni za obrazovanje pri OECD-u.
Starenje
Starenje je također jedan od bitnijih trendova. Naime, u posljednjih 45 godina životni vijek se u zemljama članicama popeo sa 70 na 80 godina, a broj ljudi starijih od 65 godina znatno će porasti. Stariji radnici imat će sve manje sigurnosti na poslu. Bit će sve više ljudi koji se žele naknadno školovati kako bi se prekvalificirali ili poboljšali svoje vještine. Problem je što današnji sistem cjeloživotnog obrazovanja u većini zemalja samo produbljuje nedostatke prvobitnog obrazovanja, umjesto da ih ublaži.
Postoji sve veća potreba da obrazovanje ponudi način da postanemo digitalno pismeni, ali i da kritički razmišljamo o sadržajima koje pročitamo na internetu. Činjenica je da u mnogim zemljama starije osobe ne posjeduju adekvatne vještine za procesiranje kompleksnih digitalnih informacija.
Kompletan izvještaj moguće je pronaći na linku.
