Zbog nespremnosti bosanskohercegovačkog sistema obrazovanja za uspješno i svrsishodno izvođenje nastavnog procesa putem savremenih informaciono-komunikacijskih tehnologija (IKT), prosvjetni radnici širom BiH, u jeku globalne pandemije COVID-19, preko noći su se našli u neobranom grožđu. Razlog za ovakvu poziciju krije se u dugogodišnjoj nezainteresovanosti bh. ministarstava obrazovanja da svom nastavnom kadru ponude ili, još bolje, da od njega zahtijevaju učešće na kvalitetnim seminarima i stručnim usavršavanjima na temu upotrebe IKT-a u nastavi.
Očekivalo se da će, po prestanku rada škola, ministarstva obrazovanja – pri kojima operira mali milion stručnih tijela, stručnih timova, i prosvjetno-pedagoški zavodi kao posebna tijela – s ciljem da izbjegnu snižavanje kvalitete nastavnog procesa, nastavnom kadru hitno proslijediti dodatne didaktičko-metodičke upute, relevantne za IKT, savjete, primjere dobrih praksi, upute za vrednovanje učenja na daljinu i druge materijale. Ti materijali uveliko bi im olakšali snalaženje u obrazovnom haosu koji je nastao. Međutim, do takvog odgovora nadležnih ministarstava obrazovanja nije došlo.
Kratke upute za nastavu izdaleka
Prekid izvođenja nastave, prema preporukama kriznih štabova širom BiH, desio se između 11. i 13. marta, a ona se u većem broju kantona nije nastavila online sljedećeg radnog dana. Tako je u Bosansko-podrinjskom kantonu organizovanje konsultativne nastave na stranici Vlade BPK najavljeno tek za 18. mart, dok je u Tuzlanskom kantonu testna online nastava počela tek 20. marta. U Srednjobosanskom kantonu prvu zvaničnu Instrukciju o organizaciji dežurstava kao i unaprjeđenja nastave uz primjenu informaciono-komunikacijskih tehnologija škole su od Ministarstva obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta zaprimile tek 23. marta. Iz Instrukcije se jasno vidi kako Ministarstvo, umjesto da planira, razrađuje i prosljeđuje upute za uspješno izvođenje online nastave, zapravo preporučuje kao oprobanu metodu svim školama ono što su pojedine škole usljed nedostatka uputa nadležnog ministarstva već samoinicijativno radile:
Temeljem dobivenih informacija od strane svih odgojno-obrazovnih ustanova (osnovnih i srednjih škola) kako je znatan broj škola nastavu organizirao uz pomoć digitalnih platformi (kao što je Google učionica ili ZOOM i sl.) i kako takav vid organizacije omogućuje i kvalitetnije planiranje, usmjeravanje ali praćenje učeničkih aktivnosti, ovim putem nalažemo i ostalim odgojno-obrazovnim ustanovama organiziranje nastave (predmetna nastava u osnovnim školama i nastava u srednjim školama) na isti način. (podebljanje u originalu, op. a.)
Iako su prvi zvanični dopisi školskim rukovodstvima i nastavnom kadru, vezani za izvođenje nastave na daljinu, mahom nazivani instrukcijama, uputama, a negdje čak i naredbama (sic!) za organizovanje vaspitno-obrazovnog rada na daljinu, u tim dopisima nastavni kadar i rukovodstva škola uglavnom ne mogu saznati kako svrhovito i kvalitetno organizirati nastavu na daljinu, koja bi u isto vrijeme: ispunjavala pedagoške i didaktičko-metodičke zahtjeve, djeci bila interesantna, bila zasnovana na ishodima učenja, koliko-toliko pratila nastavne planove i programe i omogućavala praćenje i vrednovanje učenja na daljinu.
To se jasno može vidjeti iz primjera instrukcija i obavijesti na stranicama Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i nekoliko kantonalnih ministarstava i vlada u FBiH:
- Srednjobosanski kanton: Instrukcija predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama
- Republika Srpska: https://skolers.org/обавјештење-за-наставнике-инструкци/
- Kanton Sarajevo:
- Instrukcija
- Instrukcija o postupanju u izvođenju online nastave
- Realiziranje online nastave- servisne informacije
- Posavski kanton: Online nastava u Županiji Posavskoj
- Hercegovačko-neretvanski kanton: Instrukcija
U ovim dokumentima jasno se vidi usmjerenost ministarstava jedino na ispunjavanje formalnih zahtjeva, npr. da se ispoštuju zakonski uslovi za održavanje nastave na daljinu ili upute i napomene da se pedagoška dokumentacija mora redovno voditi ili naknadno unijeti po povratku u obrazovne ustanove. Uputstva za rješavanje suštinskih problema i nejasnoća ne postoje, ili se kao vrući krompiri prebacuju na odgovornost i snalaženje stručnim aktivima ili nastavnom kadru na ličnu procjenu. Takav slučaj prebacivanja vrućeg krompira jasno se prepoznaje u problemu praćenja i vrednovanja učenja u novonastaloj situaciji, za koje nijedno ministarstvo nije dalo detaljne i jasne upute. Iza davanja slobode nastavnom kadru da lično procijeni na koji način će vršiti vrednovanje učenja na daljinu ne krije se ništa drugo do lijenost i nestručnost ministarstava.
Tako npr. Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, suočeno s brojnim upitima struke, u objavljenim servisnim informacijama pojašnjava kako je u vezi s tim pitanjem i dalje na snazi doneseni Pravilnik o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo (Službene novine Kantona Sarajevo, broj 24/18). Međutim, svjesno da se ovaj Pravilnik većim dijelom ne može samo copy-paste logikom primijeniti u novonastaloj situaciji, Ministarstvo dodaje kako se Pravilnik prati u mjeri u kojoj je to moguće u ovoj situaciji, i dodaje kako je na nivou stručnog aktiva (je) potrebno izvršiti procjenu kada i na koji način će se ocijeniti učenici, jer smo na stanovištu (sic!) da je u ovom trenutku neophodna fleksibilnost u odvijanju ovog segmenta odgojno-obrazovnog rada.
Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona u svojim instrukcijama u vezi s ovim pitanjem ne donosi čak ni minimalne preinake, te propisuje sljedeće:
Tokom trajanja online nastave učenici se ocjenjuju. Ocjena učenika se unosi na Moodle plaftormu, a ako je online nastava organizirana putem drugih alata i programa, nastavnik u bilježnici evidentira ocjenu i saopštava je učeniku. Ocjene učenika postignute putem online nastave će se prenositi u pedagošku evidenciju kada se za to steknu uslovi.
Slične odgovore na ovo pitanje imaju i druga kantonalna ministarstva.
Dakle, osim osnovnih instrukcija koje daju odgovore na tehnički dio pitanja, većina ministarstava nije ponudila nikakve druge korisne upute, savjete, primjere dobre prakse ili materijale. Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo je, i pored činjenice da na raspolaganju ima dva stručna tima (Tim za podršku i nadzor izrade digitalnog sadržaja za realizaciju prakse Online nastava u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo i Tim za podršku i nadzor izrade digitalnog sadržaja za realizaciju prakse Online nastava u srednjim školama u Kantonu Sarajevo), na svojoj stranici podijelilo tek listu stranica i portala korisnih za izvođenje razredne i predmetne nastave, kao i nastave po IPP-u, sa oskudnim pojašnjenjima i uputama.
Osim neodgovorenih pedagoških ili didaktičko-metodičkih pitanja, postoje, nažalost, i mnogi drugi, veći problemi. U Brčko distriktu nastava na daljinu izvodi se prvi put. Senad Osmanović, šef Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta BiH, poručio je kako nastavnici u Brčkom trenutno rade preko interneta sa preko 90% učenika – kao da se radi o malom broju učenika koji nemaju pristup nastavi. Uz ovakav postotak čak desetero od stotinu, ili stotinu od hiljadu djece trenutno u Brčko distriktu ne pohađa online nastavu.
I u drugim dijelovima BiH mnoga djeca nemaju pristup internetu, tablet, mobitel, kompjuter putem kojeg bi pratili nastavu. Ministarstva su na ove probleme odgovorila različito. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske na revers je posudilo kompjutere učenicima za kućnu upotrebu i ponudilo besplatan pristup internetu putem mrežnih operatera. Neka ministarstva školama su dala upute da se printani materijali distribuiraju na recepcije škola i da ih roditelji jednom sedmično podižu (što je slučaj i u Brčko distriktu), dok se na stranicama nekih ministarstava ne mogu naći nikakve detaljnije informacije o postupanju u ovakvim slučajevima.
Koliko god loš odgovor ministarstava bio, nastava na daljinu širom škola u BiH ipak se odvija u kakvom-takvom obliku. Negdje se, zahvaljujući predanosti požrtvovanog i stručnog nastavnog kadra, odvija i u odličnom obliku, a u oba slučaja sve se dešava putem informaciono-komunikacijskih tehnologija ili, jednostavnije rečeno, putem različitih edukativnih ili komunikacijskih platformi, kao što su Edmodo, Office 365, Zoom, Viber, YouTube, Google Classroom, WhatsApp, Moodle, a u nekim dijelovima BiH (Tuzlanski kanton, Posavski kanton, Unsko-sanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Republika Srpska) i putem TV škole.
Za probleme s kojima se susreću radeći na tim platformama, i za odgovore na pitanja o prilagođavanju sadržaja online formi učenja, prosvjetni radnici se na svu sreću mogu obratiti još nekome osim ministarstvima.
Gdje ministarstva zakažu, spašava Step by Step
Na sve pomenute probleme, kao i na mnoge druge koji su se pojavili od prestanka rada obrazovnih ustanova sredinom marta do danas, umjesto odgovornih ministarstava, rješenja nude ljudi iz struke, nastavni kadar i nevladin sektor.
Na internet-stranici https://inskola.com/ vrijedni i stručni nastavni kadar, pod vodstvom Centra za obrazovne inicijative Step by Step, danonoćno radi kako bi za preko 5.000 nastavnica, učiteljica i odgajateljica u predškolskim ustanovama, koje su dio Zajednice inovativnih nastavnika, odgovorio na goruća pitanja i ponudio što više korisnih materijala, primjera dobre prakse i konkretnih aktivnosti koje mogu izvesti sa svojim đacima u nastavi na daljinu.
Nedim Krajišnik, projektni koordinator Centra obrazovnih inicijativa Step by Step, za Školegijum pojašnjava kako se s nastankom vanredne situacije u obrazovnom sistemu BiH, sredinom marta ovom Centru javilo na hiljade nastavnika i nastavnica s informacijama o tome šta im hitno treba, šta nemaju, šta žele:
Naša zajednica komunicira, ona je živa i uvijek pulsira. Mi smo sada upregnuli skoro nadljudske kapacitete da okupimo sve ljude koji mogu odgovoriti na goruća pitanja. Prvo pitanje na koje su ministarstva morala odgovoriti nije uputa od kada do kada će se i kako nastavnici čuti s djecom, nego šta je sa svim tim ishodima na internetu. Nastavnik mora to da zna. Mislim da postoji jedan strahobalan pritisak na nastavnike u javnosti, ali je pogrešno usmjeren. Nastavnik želi biti osposobljen za ono što radi. Zato smo mi, čim smo čuli prve glasove struke i potrebu za uputama za vrednovanje rada na daljinu i metodičke upute za nastavu na daljinu, odmah odlučili izraditi te materijale i poslati ih našim nastavnicima.
Krajišnik naglašava kako COI Step by Step od sljedeće sedmice pokreće i tehničku podršku nastavnicima.
Vidjet ćemo kako ćemo to izvesti, ali moramo, jer nastavnike niko nije obučio za ovo što sada moraju odjednom svakodnevno raditi. Uputa je morala biti jasna: šta ćemo sa ishodima, šta ćemo sa predmetima. Neko ko radi u stručnom tijelu ministarstva obrazovanja ili pedagoškog zavoda mora da zna metodiku nastave za nešto što nije više live, nego se dešava kroz razne medije, i da to ponudi nastavnicima u vidu upute. Od početnog posla ništa nije urađeno. Mi smo dobili vapaj zajednice za metodičke upute i uputstvo za vrednovanje – kako sada djecu ocjenjivati? Naš sistem je bolestan od ocjena, napravio ih je zbog roditelja, ne zbog djece.
Nastava na daljinu pretpostavlja relaksiranje pojedinih, najčešće formalnih segmenata rada u učionicama. Tako bi raspored časova trebao biti fleksibilniji, vrijeme za rad bolje definisano, a materija za rad data u blokovima u kojima su ishodi jednog predmeta povezani sa ishodima drugog predmeta. Tako bi nastava imitirala stvarni život. Međutim, u praksi se pokazalo da ministarstva i dalje insistiraju uglavnom na formalnim stvarima, i tako još jednom i u vanrednim okolnostima stavljaju formu ispred sadržine i ne slušaju glas struke.
Krajišnik pojašnjava kako je možda problem upravo u tome što ne postoje tijela koja bi direktno povezala struku i ministarstva:
Iako je obrazovanje duboko politička stvar, mi se u Centru Step by Step ne bavimo politikom. Mi smo jedno stručno tijelo. Nama je stvar vrlo jednostavna. Promjena ne može doći odozgo, tj. ona dolazi odozgo na koncu, ali samo i jedino kao produkt onoga što je energija dolje proizvela, a to je ta nastavnička energija. Međutim, vi nemate nijedan koherentni proces u BiH koji će spojiti nastavnika i ministarstvo i reći: Vidi, ovo meni treba; Vidi, ovo ja tebi mogu da dam. Ne mogu ministarstva sad, kad se problem već desio, odjednom nabrzinu stvarati tijelo koje će biti od pomoći nastavnicima. Na svu sreću, mi i slični nama su tu, pa pružaju jednu vrstu pomoći, pa i psihološke, usuđujem se reći, jer nastavnicima nije lako, rade i po 12 sati.
Odlučili smo da damo mnoštvo ideja i primjera prakse za predškolstvo, jer su posebno predškolci zapostavljeni, kao i za predmetnu i razrednu nastavu, i za porodice – šta mogu da rade doma. Upravo u ovom trenutku naši članovi razvijaju ideje kako da se što bolje i više doprinese, i kako da se jednom napravljani resursi sačuvaju i stalno reproduciraju i dograđuju. Oni žele da videolekcije koje su jednom uspješno napravljene budu dostupne svuda i uvijek. Međutim, nama je sad problem brzina, jer naša kancelarija je mala, ona okuplja puno saradnika, stručnjaka itd., ali su zahtjevi trenutno veliki.
Od trenutka zatvaranja škola COI Step by Step samoinicijativno i u najboljem interesu nastavnog kadra započeo je komunikaciju s obrazovnim ministarstvima u BiH i poslao im pisma s informacijama o tome šta je potrebno hitno uraditi.
Iako se u slovu zakona kao jedan od pružatelja usluga stručnog usavršavanja nigdje ne navode nevladine organizacije, dvadesetogodišnje prisustvo Centra Step by Step na obrazovnoj sceni i njegova široka uvezanost s nastavnim kadrom širom BiH jasno ukazuje na to da bi bez nevladinog sektora stručna usavršavanja i napredovanja u ovoj zemlji bila izrazito siromašna.
Krajišnik ističe kako je ovo ustvari siva i nedefinisana zona.
Naš dosadašnji pristup bio je da dajemo sve svima, svim ministarstvima smo na usluzi. Ali, onda vi vidite da u tim godinama naši stručnjaci izgaraju, jer vi imate jedan ogroman kontingent nastavnika koji ne želi da bude nastavnik, ne razumije samu važnost svoje uloge. Do drastične promjene strategije došlo je prije nekih pet godina, kad smo oformili Zajednicu inovativnih nastavnika i okrenuli se ljudima koji izgaraju za resursima i onim što mi radimo.
Stručno i naučno pratimo sve moguće pedagoške trendove koji postoje u svijetu. Naše nametanje ministarstvima, tj. naše molbe da budemo jednak partner svrstale su nas u nešto što... Mi želimo komociju, da možemo staviti struku ispred ikakvih interesa.
Iako siva i nedefinisana, ova zona je jedna od rijetkih u okviru koje obrazovni radnici i radnice širom BiH umjesto šupljih teoretisanja i formalnih uputstava mogu dobiti konkretna znanja, materijale zasnovane na ishodima učenja i spremne za upotrebu u učionicama.
Sve materijale koje je COI Step by Step pripremio za upotrebu od prekida nastave u školama do danas donosimo u prilogu:
Metodičke upute za nastavu na daljinu
Misleći ponedjeljak
Upute za sedmično planiranje i teme
Podsticanje samostalnog učenja i mišljenja, strategije za učenje
Dobri utorak
Smiješna srijeda
Školski leadership u vrijeme krize
Aktivni četvrtak
Vrednovanje za učenje u uvjetima učenja na daljinu
Primjeri iz prakse i kreativne ideje – besplatno se ulogujte kako biste pristupile svim sadržajima Zajednice inovativnih nastavnika
Izazovni petak
