U junskom upisnom roku 2023. godine u Tuzlanskom kantonu pojedini učenici koji su se odlučili za gimnazije na upisnom listiću izjasnili su se da kao drugi strani jezik žele francuski. I to je bilo sasvim prihvatljivo jer u nastavnim planovima i programima postoje razrađeni planovi za francuski jezik, s ciljevima i ishodima učenja, kao i nastavnice francuskog jezika.
No, kada je počela školska godina i nastava, na službeni dopis iz škole o tome da li da se organizuje nastava za đake koji su odabrali francuski kao drugi strani jezik u istom danu dolaze dva različita tumačenja. Prvo dopis da može Francuski kao drugi strani jezik (ako je učen u osnovnoj školi), a potom telefonski poziv sekretara Ministarstva koji kaže da se prethodna saglasnost povlači. Istovremeno je dozvoljeno učenje turskog kao drugog stranog jezika (iako se nije učio u osnovnoj školi). Budući da je nelogično da u istom danu dolaze dva različita tumačenja Zakona o srednjem obrazovanju i NPP-a, nemoguće je ne pomisliti da se neko u Ministarstvu zaigrao, pa prvo dozvolio, a onda zabranio jezik.
Sada se među prosvjetnim radnicama i radnicima otvaraju pitanja da li sami sebi trebaju obezbijediti časove tako da prikupljaju donacije za škole u kojima rade i da li su isti aršini prema svim zaposlenicima ili su neki važniji od drugih. Đaci i roditelji se s pravom bune, reaguje zbornica, ali izgleda da su lobiji jači od prava i potreba, ali i od želja onih zbog kojih smo mi, učitelji, tu.
Pošto se time ne krše nikakvi zakoni, pošto u postojećim nastavnim planovima i programima postoje razrađeni planovi i nigdje striktno nije naveden naziv predmeta, nego drugi strani jezik – stvara se dojam da postoji tendencija zaštite pojedinih oduzimanjem prava drugima, pa i prava na rad nastavnicama francuskog jezika kojih i nema mnogo. Čini se da iza svega stoje direktive nekih malih koji misle da su veliki – zaigrali su se i odlučuju ko će raditi, a ko će biti tehnološki višak, i sve to ukidanjem prava na izbor i nauštrb učenika.
Francuski jezik se kao drugi strani jezik u školama Tuzlanskog kantona izučava unazad 10–15 godina, a iz Opće gimnazije su najmanje tri generacije đaka izašle sa zavidnim znanjem jezika. Sada je njemački stavljen u prvi plan, a francuski je potisnut. Ne želeći umanjiti značaj i potrebu za učenjem njemačkog jezika, samim tim što mladi ljudi svoju budućnost upravo vide u zemljama njemačkog jezičkog područja, valja istaknuti da demokratsko društvo i poštovanje prava i sloboda, ka čemu mi težimo, podrazumijeva poštovanje i prava izbora učenja jezika, ako je već ponuđen izbor.
Treba podsjetiti i da je ne tako davno, u februaru 2023. godine, aktuelni ministar obrazovanja Ahmed Omerović održao sastanak sa francuskim ambasadorom u BiH Franckom Simaerom i dao punu podršku afirmaciji francuskog jezika u školama na području TK, te izrazio zadovoljstvo što to može uraditi. Ambasada Francuske u BiH i Francuski institut u BiH planirali su i organizaciju promotivnih časova i kulturnih događaja za đake osnovnih i srednjih škola na području ovog kantona. Razgovori na ovu temu vođeni su i za vrijeme Vlade Kadrije Hodžića, kada je funkciju ministra obrazovanja obnašao Elvis Baraković. I tada je na sastanku s ambasadoricom Francuske u BiH Christine Toudic dogovoreno unapređenje saradnje naše zemlje i Francuske u oblasti obrazovanja i nauke, a kao preduslov je naglašeno upravo izučavanje francuskog jezika u osnovnim i srednjim školama u TK. Nažalost, svi ti dogovori i planovi su ostali samo mrtvo slovo na papiru.
S druge strane, proteklih godina smo svjedočili ubacivanju nekih nastavnih predmeta na mala vrata, prvenstveno vjeronauke koja se sada izučava od prvog razreda osnovne škole do završnog razreda srednje škole – nikog u školama nisu pitali za stručno mišljenje, a nisu tražili ni saglasnost Pedagoškog zavoda za izmjene nastavnog plana i programa. Stoga je sada otvoreno i pitanje zašto se vraćamo vjeronauci ili je forsiramo, a ne otvaramo vrata Evrope našim učenicima i učenicama pružajući im poznavanje svjetskih jezika? Da li je možda imperativ samo zaposliti što više vjeroučitelja i da li to ima veze sa strukom aktuelnog ministra obrazovanja u TK Ahmeda Omerovića koji je kao srednju školu završio Medresu u Tuzli (nakon čega je studirao političke nauke, a potom magistrirao i doktorirao na pravu). Osim toga, ovih dana se pitam koje to predmete i koje nauke naša djeca trebaju izučavati u srednjim školama, a naročito u gimnazijama, i ko o tome odlučuje, ko, uostalom, ima pravo da samoinicijativno tumači propise i donosi odluke bez procjene koristi ili posljedica.
Iz Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona kažu da, prema važećem Nastavnom planu i programu u Tuzlanskom kantonu, francuski jezik nije predviđen u općoj gimnaziji i da se to pitanje greškom našlo u anketi škole.
