Ponedjeljak, 18. 10. 2021.
Ova radna sedmica za mene počinje u nedjelju naveče. Devet je sati, a ja smišljam nove kombinacije vježbi na sredini sale. Prvobitni plan bio je sve to završiti mnogo ranije, pa da nedjelja bude dan za odmor, ali kako stvari rijetko kada idu po planu – doniram svoje nedjeljno veče da bi moja klasa imala zanimljivije, inspirativnije i kreativnije vježbe. To radim tako što osmislim kostur vježbe konsultirajući Nastavni plan i program, a nakon toga na YouTubeu nađem muziku u odgovarajućem tempu, te vježbu uradim par puta da provjerim da li sve štima. Kada mi nedostaje inspiracije, ideje tražim u stručnoj literaturi, na društvenim mrežama ili oficijelnim YouTube kanalima baletskih škola i kompanija. Ovaj put kreirala sam genijalnu (vrlooo sam subjektivna ????) kombinaciju vježbe Frappe uz jako zanimljivu muziku. Kako bi djeci vježba bila zanimljiva koliko i meni, odlučila sam pronaći note te muzike, te ih isprintati za svoje korepetitore. Srećom, na Googleu se može naći mnogo toga, a moje vještine pretraživanja na dobrom su nivou, pa nalazim note. Sada kada sam spremna za radnu sedmicu. Ponedjeljak može da počne.
Nastava klasičnog baleta odvija se svaki dan, što znači da ova vrijedna djeca pet puta sedmično imaju časove klasičnog baleta u trajanju od 90 minuta, dakle dvočas. (Muzička škola traje šest godina.) S obzirom na specifičnosti i složenost baletskih koraka, nastavni plan i program klasičnog baleta skoro je identičan u svim baletskim školama u svijetu. Baletski pokreti usvajaju se po strogom redoslijedu koji je kreiran da bi učenici bili psihički i fizički spremni za njihovo usvajanje i izvedbu. Svaki pokret ili korak osnov je za neki složeniji. Upravo zbog složenosti pokreta i mnogih pravila pri njihovom izvođenju, nastava klasičnog baleta odvija se svaki dan. Tehnika klasičnog baleta zahtijeva veliki nivo fizičke spremnosti, te težnju ka idealnom. Čas klasičnog baleta podrazumijeva baletski class. Sastoji se od vježbi kod štapa (à la barre), nakon kojih slijede vježbe na centru sale (au milie), mali i veliki skokovi (allegro) te vježbe u špic patikama za djevojke. Svaki dio časa jednako je važan jer ostvaruje angažman različitih mišića, te zahtijeva drugačiji psihički angažman. Baletski class je konstanta baletskog obrazovanja, ali i profesionalni rad. Đaci koji pohađaju nastavu nekog od instrumenata u muzičkoj školi časove sviranja na tom instrumentu imaju dva puta sedmično i od njih se od njih očekuje da samostalno vježbaju kod kuće. Učenici klasičnog baleta ne mogu vježbati kod kuće jer im je potreban odgovarajući prostor, te, primarno, nastavnica koja će ih korigirati kako ne bi došlo do povrede.
Pored klasičnog baleta, imaju i časove klavira, solfeggija i kreativnog plesa, zavisno od razreda koji pohađaju. Nekada mi se čini da moje kolege u osnovnim školama ne razumiju koliko je discipline i odricanja potrebno da se pohađa muzička škola, a, subjektivno kažem, posebno klasični balet. Dok njihovi vršnjaci odmaraju, moji učenici svaki dan odlaze u muzički školu, pa tek nakon toga izvršavaju školske obaveze. Kada su u osnovnoj školi prijepodne, na časove baleta dolaze poslijepodne i obrnuto. Ujutro ih je uvijek manje, pa je tako i ovog ponedjeljka.
Ulazim u salu i čeka me njih petero, četiri djevojčice i jedan dječak. Daaaa, imamo čak jednog dječaka J. Dječaci su u svijetu klasičnog baleta kao snijeg u maju – rijetkost, naročito u našem podneblju. Naš baletan pridružio nam se u septembru, zbog selidbe se prepisao iz druge škole. Moje učenice su se do sada susretale sa malim baletanima na raznim predstavama i radionicama, no nikada nismo imali dječaka u klasi. Super se u uklopio u našu dinamiku i pronašao zajednički jezik sa ostatkom razreda. Djevojčice komuniciraju s njim kao da je s nama jako dugo i uopšte im nije neobično što sada u razredu imaju i drugara. Za mene je to značilo dodatnu konsultacija s literaturom o muškim skokovima.
Na početku časa svi su vidno nenaspavani, umotani u dukserice. Skroz ih razumijem – i ja bih jutro radije provela spavajući. Čas započinjemo uobičajenom pričom o tome kako su, kakvi su im planovi za tekuću sedmicu, je li se dogodilo nešto zanimljivo. Svi se žale na školske obaveze i zadatke, a tako je uvijek kad se bliži tromjesečje ili kraj polugodišta. U ovoj grupi su dvije učenice sedmog razreda, učenica šestog razreda, te dvoje učenika devetog razreda. Žale se na brojne testove, nerazumijevanje nastavnika i nejasne lekcije. Nažalost, ne mogu im konkretno pomoći, ali nastojim uvijek s njima razgovarati o onome što ih muči. Ipak ih viđam svaki dan i veliki sam dio njihovih života, nijednog drugog nastavnika, edukatoricu ili trenera ne viđaju tako često. Nekako ih uspijevam nagovoriti da počnemo sa kombinacijama vježbi za štapom, koje smo postavili prošle sedmice.
Obično nakon vježbi za štapom napravimo malu pauzu da ekipa predahne i uradi vježbice istezanja, ali danas su samo legli na pod. Loš znak za početak sedmice!
Krećemo sa novim gradivom i postavljanjem kombinacija vježbi na sredini, koje sam sinoć kreirala. Prije nego smo počeli, znala sam da će ići sporo jer su me dočekali umorni, no dobro su se izborili i dopale su im se vježbe. Moj pokušaj motiviranja završava podsjećanjem da ćemo u petak raditi koreografiju i vježbe fleksibilnosti i snage, ali samo ako tokom sedmice budemo vrijedni. Tu pada dogovor i ekipa je zadovoljna planom za kraj sedmice.
Kako radim dvokratno, to znači da svaki dan imam časove u prvoj smjeni, pa pauzu od nekoliko sati, i onda se vraćam u drugu smjenu. Kada dođem kući, tokom te pauze pripremam muziku ili novo gradivo, završim standardne kućne poslove, ručam i malo se odmorim. Nekada se baaaaš teško vratiti na posao, a tako je i danas. Najradije bih se pokrila po glavi i kunjala. Odgovorno tvrdim da ove oscilacije sa temperaturom i kiša nikako ne idu u prilog nama životno pospanim. Naravno da gradski saobraćaj dodatno otežava situaciju – nestalo je struje pa pješačim od SCC-a do Katedrale (za one izvan Sarajeva, to je 5-6 tramvajskih stanica ili 3-4 kilometra). Nije da se protivim hodanju, ali kada svaki dan dva puta ideš na posao, nije ti svejedno.
Druga smjena je brojnija, treba ih biti desetero, no jedna je učenica prehlađena, pa me u baletskoj sali čeka njih osmero – jedna gracija po običaju kasni.
U ovoj grupi su učenice sedmog, osmog i devetog razreda osnovne škole, a s prvom grupom čine moj peti razred. Kada na časove dolaze u drugu smjenu, svi su motiviraniji. Mislim da je to zbog kombinacije popodnevnog classa i izvođenja baletskih pokreta, te većeg broja učenika na času. Malo duže im treba da usvoje nove vježbe na sredini sale jer ih je više, pa samim tim ima i više pitanja. Učenica koja je prehlađena čas prati preko platforme Zoom i fizički ne radi, ali gleda i uključena je u nastavni proces. Jedna jedina dobra stvar koja je izašla iz online nastave je što me natjerala da tehnološki unaprijedim časove: ranije je praksa bila da gledamo baletske i plesne filmove i predstave, no učenici koji su bili odsutni iz bilo kojih razloga nisu bili upoznati sa dešavanjima s tih časova. Sada je sasvim normalno da oni koji fizički ne mogu biti na času nastavu prate online, pa smo tako imali uključivanja na čas s mora, s planine ili iz nekog drugog grada. Online nastava ne može zamijeniti tipične časove, ali povremeno može priskočiti u pomoć.
Utorak, 19. 10. 2021.
Danas je na času malo bolja atmosfera, kao da smo se svi malo više naspavali. Čas se, kao i inače, sastoji iz niza vježbi koje su specifično osmišljene da bi aktivirale određene mišiće i pripremile tijelo plesača za izvođenje pokreta. Pored standardnih časova klasičnog baleta, prva smjena danas ima i čas kreativnog plesa i na njemu učimo osnove savremenog plesa, izučavamo različite plesne tehnike, te eksperimentišemo pokretima, što je nešto što klasični balet baš i ne dozvoljava. Jako se raduju ovom času jer im daje slobodu pokreta i izražavanja koja nije toliko zastupljena u klasičnom baletu (on ima jako puno pravila). Zaradila sam veliki plus kod učenika jer im dozvoljavam da se za kreativni ples presvuku i ne budu u standardnoj baletskoj uniformi, pa tako svaki čas viđam razne modne kreacije. Zašto da ne – ako njih usreći, jer mene ne košta ništa, a doprinosi ugodnoj atmosferi na času. Oprema za klasični balet uvijek je ista: baletski triko, baletske ili scenske čarape, mekane baletske patike, baletska suknjica i špic patike. Počeli smo raditi novu koreografiju koja im je tematski vrlo bliska, govori o promjenama kroz koje prolazimo kroz život.
Kako u školskoj zgradi nema baletske sale, Osnovna muzička škola Mladen Pozajić, koja je osnovana 1950. godine, salu iznajmljuje od obližnjeg kulturno-umjetničkog društva. To znači da na dnevnoj bazi ne doživljavam atmosferu škole, nego samo onda kada odem do matične zgrade. Da budemo iskreni, ne fali mi školska atmosfera, ovako super funkcionišem, imam dvoje korepetitora s kojima na odličan način iskomuniciram sve što je potrebno, a u školu idem kad trebam završavati administraciju. Danas sam otišla da upišem časove za protekla dva dana. Na ulazu me čeka mjerenje temperature i srdačni pozdravi pomoćnog osoblja, ali to je sigurno zato što me ne vide svaki dan ????.
Hodnik škole je pust jer je u toku čas, pa su kolege zauzete, što se i čuje – iz učionica dopire muzika, čuje se i poneki falš, ali sve to muzičkoj školi daje dušu. Idem u zbornicu da upišem časove i, dok se bavim svojim dnevnikom, ulazi poneki kolega da kopira note za đake. Iako je to moja škola – domom osjećam mjesto gdje je baletska sala.
Nakon što sam završila svu pedagošku dokumentaciju, imam slobodnog vremena do početka nastave u drugoj smjeni. Eh sad... ne isplati mi se ići do kuće jer čim dođem – moraću nazad, a nisam bila dovoljno mudra da se s nekim dogovorim za druženje. Utorak je i pola je tri – svi moji odrasli, odgovorni prijatelji rade... Znači da ću sama malo procunjati gradom. Kad je sunčan dan, imati slobodno vrijeme na poslu je divno, ali čim je hladno ili kišno – više nije tako zabavno. Da ne govorim koliko bi finansijski neisplativo bilo svaki dan pauzu provoditi u gradu. Danas je to prihvatljiva opcija. Odlučila sam se počastiti ručkom u obližnjem restoranu i nakon toga malo prošetati. Nije sunčano, ali ne pada kiša, pa je ugodno. Nekad volim vrijeme provesti sama, odmoriti se od svih, ne pričati i ispuhati se.
Srijeda 20. 10. 2021.
Danas je sunčan dan, pa je odmah sve lakše. Kako je sredina sedmice, šalim se s učenicima da su kombinacije vježbi sad već stare jer ih dugo radimo, a oni uz osmijeh negiraju. Čas u prvoj smjeni prošao je vrlo radno i brzo, stigli smo uraditi kombinacije vježbi za štapom, na sredini, skokove i kombinacije vježbi u špic patikama. To je inače naš standardni čas, ali sada imamo nove kombinacije vježbi i njih ponavljamo prije izvođenja, pa nekad ne stižemo sve. Vježbe mijenjamo na mjesečnoj bazi.
Druga smjena danas je bila više raspoložena za priču nego za rad... Česta je to pojava kod nas. Kažu da meni mogu reći sve i da znaju da neću osuđivati, niti reći roditeljima. Apsolutno sam svjesna da će do mene nekad doći i informacije koje ću biti dužna plasirati roditeljima, no za sada nije bilo potrebe za tim. Danas sam čula kako se prepisuje na testovima iz fizike. Ne osuđujte ih, sjetite se, svi smo to radili. Fizika je česta tema na časovima baleta, jako puno ih se žali na nju, a ja se šalim da im kao nastavnica baleta ne mogu pomoći ni sa čim osim gravitacije i sile teže. Današnji čas više liči na odjeljensku zajednicu, ali kod nas je to sasvim uredu – baletsku salu smatramo sigurnom zonom i razgovaramo apsolutno o svemu, a ja ih savjetujem kako bih i svoju sestru, ljudski, pedagoški i iskreno. Nisam im prijateljica, i to ne mogu biti dok god im predajem, ali smatram da nisam ni tipična nastavnica. Znaju da mi se uvijek mogu iskreno obratiti, a ja uvijek govorim istinu, bez obzira na situaciju.
Pored virtualne učionice na platformi Microsoft Teams, gdje dijelimo informacije vezane za nastavu i imamo organizovane nastavne materijale, imamo i Viber grupu gdje pišemo na dnevnoj bazi, ali imamo neka opća pravila kojih se svi drže: tema je isključivo nastava baleta, ne šaljemo pretjerano stikere, ne pišemo suviše kasno, ne pitaju ono što je rečeno, šaljemo koreografije, muziku, te sve ostale informacije vezane za nastavu. Da se razumijemo, znam se i naljutiti, ali vrlo rijetko, i kada dođe do toga ja šutim i oni znaju da su pretjerali. Ono što me naljuti je nepoštivanje dogovorenog. Veliki naglasak stavljam na odgojni aspekt rada jer mi je važnije kakav će neko sutra biti čovjek nego koliko čisto će izvesti pas de bourrée en tournant.
Četvrtak 21. 10. 2021.
Danas ih je na času manje nego dan ranije. Ovih dana dosta je prehlađenih, pa malo razgovaramo o tome koliko je važno šta jedu. Ružim one u kratkim čarapama i tankim jaknama i one što sa osmijehom kažu da nisu doručkovali. Učimo novi element – battement fondu sa plie releve na sredini. Kako smo ovaj pokret već izučavali za štapom, učenice i učenik upoznati su sa principom izvođenja, pa ga radimo usporenim tempom u postojećoj vježbi. Prošle godine puno smo radili na balansu i zato im nije teško izvesti pokret. Na pauzi su me opet pitali za Misti, crnu macu koja je prije par sedmica dolazila u salu – samo se graciozno ušetala na čas kroz otvoren prozor sa obližnjih krovova. Nahranili smo je, pa je tako nastavila dolaziti neko vrijeme, a kad se čas završi ona izađe i mi zatvorimo prozore. Nije se vratila već neko vrijeme, pa se ekipa zabrinula. Jedan od učenika kaže kako je sreo u bašti obližnjeg restorana. Sve nas je obradovala ta vijest – Misti je živa i počela se hraniti po restoranima.
U drugoj smjeni već se osjeti da je kraj sedmice. Rade one, ali teško. Svako malo bi odmarale, vidim to po stavu tijela. Često se desi da učenice treba motivirati, pa se pokušam staviti u njihovu situaciju, ali uvijek se služim istim nizom pitanja koji nas dovedu do zajedničkog zaključka. To najčešće zvuči ovako:
- U čemu je problem?
- Umorna sam; nisam se naspavala, učila sam dokasno; mene smori historija, opet sam je sinoć učila; mene čeka pola lektire koju trebam pročitati i napisati...
- Možemo li riješiti taj problem, i kako?
- Bolje se organizovati; leći ranije na spavanje; više paziti na času; ne koristiti mobitel pred spavanje...
- Možemo li u ovom trenutku učini nešto po tom pitanju?
- Ne možemo jer smo na času baleta.
- Možemo li se sada, kad smo već odvojile vrijeme i došle, posvetiti našoj nastavi?
- Može, može, ali možemo li da ne radimo skokove, molim vas, nastavnice, samo ovaj put...
- Hajde da završimo vježbe na sredini, pa ću razmisliti.
Otvaram prozor da uđe malo svježeg zraka. Sad smo već došle do kombinacija vježbi na sredini sale, pa nikome neće puhati dok stoji za štapom. Ali, kao i uvijek u ovo vrijeme, iz obližnjeg restorana osjete se mirisi i počinje priča o hrani. Nekima miriše na ribu, nekima na piletinu... Uglavnom, zaključak je da smo sve gladne!
Lijeno nastavljamo s novim elementom, pa s vježbama skokova, pa stiže novi val mirisa. E sad su u igri grah i teletina.
Počele smo se smijati sve redom, svaka od njih, korepetitorica i ja. Shvatila sam da je bolje da ne nastavljamo sa skokovima, svakako su ostala samo posljednja tri. Rekla sam im da se istegnu, što su sa oduševljenjem prihvatile.
Često vagam između onoga što ono žele, što ja želim i onoga što u pravilu trebamo raditi. Srećom, znamo se dogovoriti – ja slušam njihove potrebe vrlo ozbiljno, a one poštuju dogovore i obaveze koje imamo.
Umorne su, bliži se kraj sedmice, a i ja sam. No, za mene nema odmora. Dolazim kući i čeka me još obaveza: u slobodno vrijeme držim časove baleta i plesa u jednom udruženju, pa večeras moram da se prisjetim starih koreografija. Inače ponedjeljkom i srijedom imam obaveze u udruženju, ali kako radimo na novoj predstavi, sada je i petak dan za probe. Veselim se novom projektu, ali razmišljam o organizaciji vremena. Plan je da pogledam video sa starom koreografijom i snimim ga kako bih sutra na probi znala osnove i pomogla koreografkinji. Uključujem laptop i podgrijavam supu – najviši nivo multitaskinga za koji sam trenutno sposobna. Dok sam sve snimila u dijelovima i muziku s USB-a učitala preko WeTransfera, već je bilo vrijeme za laku noć.
Petak, 22. 10. 2021.
Kako se nastava baleta odvija svaki radni dan šest godina, često se kod đaka zna pojaviti zamor. Nemamo mnogo prilika za nastupanje ili takmičenja, pa je nekako teško ostati motiviran. Najboljim načinom motiviranja, bar u mojoj klasi, pokazao se kreativni petak, ali on dolazi u obzir samo ako smo ispunile sve planirane obaveze. To znači da petkom radimo vježbe snage i fleksibilnosti, učimo nove koreografije, gledamo filmove ili balete, idemo u šetnju i slično, ovisno o tome šta se dogovorimo. Danas radimo koreografije, što moje učenice jako usrećuje. U prvoj smjeni smo sat učile zajedničku koreografiju iz klasičnog baleta, a narednih pola sata bilo je predviđeno za vježbe snage ili solo koreografije. Rekla sam da mogu pronaći koreografije koje im se sviđaju i da nauče dio samostalno, a ostatak na času. Dvije učenice, koje su vrlo talentirane i sposobne, pitale su me možemo li raditi neku od varijacija u špic patikama. Rekla sam da možemo i počele smo istraživati koja bi to varijacija mogla biti. Neke od jednostavnijih u špic patikama uradile smo prošle godine, pa smo se sad odlučile za varijaciju Amora iz baleta Don Kihot. Varijacija je jako brza, a njih dvije to mogu. Naučile smo sve osim posljednjeg dijela. Njega smo odlučile ostaviti za naredni petak. Ima tu još posla, ali za početak smo usvojile redoslijed pokreta. Obje su bile jako zadovoljne, kao i ekipa koja je radila vježbice dok smo mi učile koreografije. Njih vodi jedan od učenika, te ima zadatak pronaći neku novu vježbu fleksibilnosti ili snage. Veseli ih činjenica da su oni ti koji vode vježbe i imaju pravo dati korekcije ostatku klase koji vježba. Kako je sala prostrana, mogu u isto vrijeme pratiti i jednu i drugu grupicu.
I danas je druga smjena nešto malobrojnija jer je nekoliko učenica ostalo kući zbog prehlade, a jedna je s nama putem Zooma.
Kako se radi o većoj grupi, treba nam malo više vremena da usvojimo zajedničku koreografiju. Na moju sreću, muzika i ideja koreografije jako im se dopala, pa im nije bilo teško više puta ponoviti naučeno. Nakon usvojenog prvog dijela, prešli smo na vježbice fleksibilnosti. Učenica koja ih je vodila shvatila je svoj zadatak vrlo ozbiljno i sa oduševljenjem ih pokazivala ostatku klase; pustila je odgovarajuću muziku i sve vrijeme ih motivirala. Jako sam zadovoljna, jer sam svjesna činjenice da od njih 15, koliko ih trenutno imam, samo nekoliko ima želju za daljnjim školovanjem i bavljenjem klasičnim baletom. Sebi sam dala zadatak da kod njih, pored sveeeega ostalog, razvijem naviku vježbanja i istraživanja vježbica koje im odgovaraju i naviku da slušaju svoja tijela. Bile balerine ili ne, trebaju biti aktivne osobe, sa zdravim životnim navikama.
Završavam nastavu, idem doma, pa se spremam za odlazak na probu.
Imam divan razred, pun inteligentne, talentovane, svestrane, samostalne, odgojene i šašave djece, s normalnim roditeljima, što je takođe jako bitno. Zbog njih se radujem svakom novom času, iako bih često maloo duže spavala.
Sedmicu završavam umorna, ali sretna. Volim svoj posao i voljela bih ga i da nije svaka sedmica lagana kao ova. Volim da sam optimistična nastavnica.
