Ne možete vi pričati koliko ja vas mogu ignorisati – otprilike bi to mogao biti jedan pesimistični i realni predizborni slogan, koji se pokazao bolno istinitim glede poplava u BiH. Imam li uporište da to tvrdim? Mislim da je tako, i evo na osnovu čega:
Petnaesti maj, dan kad su počele poplave, već se čini miljama daleko. Međutim, nije to tako za ljude koji žive na ugroženim područjima, i koji svaki dan proživljavaju svoju neizglednu sadašnjicu i još sivlju budućnost. Učenici su možda na raspustu, i samo je puka sreća (ako se uopće može govoriti o nekim olakotnim okolnostima) što imamo ta dva mjeseca, šezdesetak dana, da se zakrpaju rupe i krene sa novom školskom godinom.
Gotovo puna tri mjeseca nakon eskalacije stanja, i dalje su zvanične informacije o uništenim i devastiranim školskim objektima relativno nedostupne, odnosno vidljive tek na zvanični upit. Školegijum je, obraćajući se direktno kantonalnim ministarstvima, uspio dobiti pojedinačne spiskove, zajedno sa procjenama štete. Naravno, i tu bismo mogli progledati kroz prste da je pregled kompletan; ministarstvo USK se, naime, oglušilo o zahtjev. Posavska županija je svoj spisak poslala nakon gotovo dvadeset dana od poslanog maila. Da ne govorimo o činjenici da većina ministarstava posjeduje operativne web stranice ili sekcije na stranici vlade, a u vremenu kad su najviše trebale, informacija nije bilo nigdje (o ovome je već bilo riječi u Školegijumu).
Tu ubjedljivo vodi Federalno ministarstvo sa razočaravajućih 18 rezultata na ključnu riječ „poplava“. Još je gora činjenica da se svi linkovi vijesti prikazuju dva puta, tako da je riječ o svega devet funkcionalnih linkova na tekstove gdje se, tu i tamo, spomene ta neka poplava. Ovo je Ministarstvo imalo idealnu priliku da dokaže sve stavke u postavljenom „djelokrugu“, naročito onaj dio o koordiniranju i planiranju aktivnosti na svim nivoima obrazovanja u Federaciji (sve stoji na stranici):
„Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom, a koji se odnose na koordiniranje planiranja i aktivnosti u oblasti: predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, pedagoških standarda i prostornih normativa, opreme i nastavnih sredstava predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja i odgoja; nostrifikacije i ekvivalencije inostranih školskih svjedodžbi i diploma; stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnog osoblja; udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje; implementacije Bolonjskog procesa; naučnoistraživačkog rada na unapređenju odgojno-obrazovnog rada; đačkog i studenskog standarda; razvoja naučno-istraživačke djelatnosti; kordiniranja naučnoistraživačkih i istraživačkorazvojnih aktivnosti; razvoja naučnoistraživačkih organizacija; podsticanja fundamentalnih primjenjenih istraživanja; razvoja investicionih tehnologija i kadrova u naučnoistraživačkoj djelatnosti; praćenja inovacija, razvoja i unapređenja tehnologija; koordiniranja u ostvarivanju prava mladih u oblasti obrazovanja i nauke i druge poslove utvrđene zakonom.“
Svake poplave tri dana dosta?
Idemo dalje: u anemičnom pregledu vijesti koji se tiče naše teme, stoji i jedna koja svjedoči da je zaista postojala izvjesna aktivnost na prikupljanju informacija, a koja se opet tiče ove zakonom utvrđene obaveze ministarstva. Važne su brojke, i sljedeće rečenice potvrđuju da je nešto rečeno na tu temu:
„Prema izvještajima kantonalnih ministara obrazovanja iz Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog i Unsko-sanskog kantona od posljedica poplava i pokrenutih klizišta na području ova tri kantona oštećen je 51 odgojno-obrazovni objekt dok je pet potpuno uništeno.“
Ova vijest, koja je datirana na 30. maj, također kaže da će ministar tražiti informacije od svih kantonalnih ministarstava glede oštećenih i uništenih škola, odnosno procjene štete. Kako se dalje navodi, „izvještaji o stanju sa procjenama nastalih šteta svih uništenih i oštećenih odgojno-obrazovnih objekata neophodni su i potencijalnim donatorima...“. OK. Razumljivo je zašto će, tridesetog maja, ministarstvo čekati na zvanične spiskove prije nego što se krene sa špekulacijama i mogućim zloupotrebama glede utvrđivanja stanja. Međutim, u momentu kada ovo tipkam, osmi je juli i tog spiska, koji je očito napravljen, još uvijek nema objavljenog na stranici Ministarstva.
Kakav god da je, polovičan, nepotpun ili neusaglašen, od neke je pomoći jer daje do znanja javnosti da se radi na sistematizaciji činjenica i, što je još važnije, potvrđuje da poplave nisu bile nikakav medijski trik ili sretna situacija u praskozorjima predizbornih kampanja. Da li će donatori morati svaki put slati zvaničan upit na e-mail adrese, ili možda upite pojedinačno kantonalnim ministarstvima? Zbog čega informacije koje su javne ne mogu biti javne, naročito u vremenu izuzetno olakšane komunikacije?
Opet vremeplov: četvrtak, 19. juni. Vijest pod naslovom „Održana XXIV sjednica Koordinacije ministara obrazovanja i nauke u Federaciji BiH“ govori, naravno o XXIV sjednici Koordinacije ministara obrazovanja i nauke u Federaciji BiH; jedna od tačaka dnevnog reda bile su i prve zvanične procjene šteta na školskim objektima, a koje su prouzrokovane poplavama:
„Članovima Koordinacije ministara obrazovanja i nauke predočena je i Informacija o evidentiranoj šteti na objektima predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola nakon poplava i aktiviranja klizišta po kantonima, koja je sačinjena na osnovu zaprimljenih izvještaja kantonalnih ministarstava obrazovanja. Federalni ministar obrazovanja i nauke Damir Mašić je upoznao članove Koordinacije da je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke osiguralo novčana sredstva u iznosu od 1.000.000,00 KM, za saniranje šteta na objektima odgojno-obrazovnih ustanova nastalih nakon poplava i aktiviranja klizišta. Ova sredstva se planiraju raspodijeliti u dijelove Federacije BiH koji su zahvaćeni prirodnom nesrećom, i to u Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom, Posavskom i Unsko-sanskom kantonu.“
Ovdje su navedene dvije bitne informacije: pod jedan, „zaprimljeni“ su izvještaji kantonalnih ministarstava obrazovanja; pod dva, obezbijeđena su novčana sredstva za saniranje šteta na objektima (u njihovom iznosu nećemo dalje govoriti, ali i laiku je jasno da je potrebna mnogo veća suma kako bi se šteta u potpunosti izgladila). Istovremeno, nikome nije čudno što je taj spisak – evo, u momentu kada postoji zvanična informacija da su spiskovi završeni i poslani – opet jedino poznat po čuvenju, odnosno samo riječju „spisak“. O logičnosti postavljanja tog sadržaja na stranicu ne mora se naročito govoriti. Naime, možda će nekom zvučati čudno, ali upravljanje web stranicom Federalnog ministarstva obrazovanja ne znači samo objavljivati povremene donacije i posjete ministra obrazovnim ustanovama.
Nije sve u informaciji, nešto je i u fotogeničnosti
Možemo uzeti u obzir i da ova institucija ima više koordinacijsku funkciju, prije nego konkretnu mogućnost upravljanja obrazovnim institucijama na području Federacije; stvarna „moć“ pripada kantonalnim ministarstvima. Ali, ovdje je i bila potrebna upravo ova sposobnost upravljanja i usmjeravanja informacija u pravom smjeru. Na isti način na koji su posjetioci sajta saznali da je ministar Mašić uputio inicijativu za odgađanje i pomjeranje ispitnih rokova za studente koji dolaze sa poplavljenih područja. Na isti način na koji su posjetioci sajta mogli pročitati intervju koji je ministar Mašić dao za portal Vijesti.ba povodom ovog „događaja“. Na isti se način moglo saznati mnogo više o samoj nesreći, bilansu uzroka i posljedica i vizualizirati sav uloženi trud i napor ministarstva za koji ne namjeravam sporiti da ga je bilo. Ipak, razočaravajuće je vidjeti da, nakon svih znanih i neznanih mogućnosti (info)promocije, web stranice ministarstvima služe uglavnom za profilne fotografije visoke rezolucije. Ministara.
(Foto: screenshot FMON)
