Vrijeme pred ekranom – roditeljski savjeti
National Public Radio
Biti roditelj danas znači brinuti se o tome koliko vremena djeca provode pred ekranima. Jedan od razloga za brigu jeste što ne postoje reference na to kako su naše nane i djedovi izlazili na kraj s dječijim mobitelima ili tabletima. Problem je sasvim novi.
Anya Kamenetz razgovarala je s roditeljima najrazličitijih struka o režimu i pravilima upotrebe mobitela, tableta, kompjutera i ekrana uopće unutar njihovih porodica.
Jedna od njenih sugovornica bila je Jenny Radesky, pedijatrica i članica Američke pedijatrijske akademije, kao i jedna od autorica Smjernica o medijima, za roditelje i djecu. Kaže da je za njenu djecu, otkako su krenula u školu, pravilo takvo da nema medija tokom radne sedmice. Od večere pa do odlaska u krevet moraju se diskonektovati, a petkom naveče cijela porodica zajedno gleda film. Zajedničko vrijeme pred ekranom, prema njoj, jako je bitno. Vikendom su dopušteni crtani, aplikacije i igrice kao Minecraft. Fokus nije na ograničavanju vremena, nego na razgovoru o sadržaju.
Lauren Hale radi na Stony Brook univerzitetu na istraživanju sna. Kad djeca i odrasli gledaju u ekran, što podrazumijeva izloženost svjetlosti s veoma male distance, odugovlači se odlazak u krevet, teže je zaspati, a kvalitet i trajanje sna su lošiji, tvrdi ona.
Njena djeca drže se pravila: sat vremena prije spavanja ne gleda se u ekran. Čak je i njen četverogodišnjak vlastitoj baki rekao: Bolje ti je da ne gledaš televiziju jer ona govori tvom mozgu da ne ide na spavanje.
Tom Warshawski, pedijatar u Kanadi, ali i osnivač Fondacije za dječiju gojaznost ima formulu:
5-2-1-0. Što znači pet porcija voća i povrća svaki dan, ne više od dva sata pred ekranom, jedan sat fizičke aktivnosti i nula pića koje sadrže previše šećera.
Douglas Gentile, profesor na državnom univerzitetu Iowa, sa svojim je kćerkama pratio smjernice američke pedijatrijske akademije: jedan sat dnevno radnim danom ili dva sata ukoliko su djeca starija. Međutim, njemu je bitnije kontrolirati sadržaj nego vrijeme – uvijek je prethodno pregledao sadržaje prije nego je kćerkama dozvoljavao da ih pogledaju (što je značilo npr. premotavanje nasilnih scena). Kaže da mu se ovaj pristup nije isplatio: kada je napokon desetogodišnjoj kćerki odlučio pokazati Star Wars, njena je reakcija bila negativna: Sve vrijeme se svađaju, tata, rekla mu je.
National Public Radio: Parenting In The Age Of Screens: Here's What The Experts Do
Za djecu imigrantskih porodica šanse za školski neuspjeh duplo su veće
El Pais
Centar za demografske studije Autonomnog univerziteta u Barseloni objavio je rezultate studije prema kojima je procenat djece imigrantskih porodica koja ne završe obavezno srednjoškolsko obrazovanje dvostruko veći od procenta djece čiji su roditelji rođeni u Španiji.
Od ukupnog broja đaka koji su 2015. godine upisali završnu godinu obaveznog srednjoškolskog obrazovanja, 30 posto njih je stranog su porijekla ili su rođeni u Španiji, ali su im jedan ili oba roditelja iz inostranstva.
Štaviše, u obzir je uzeto nekoliko grupa, u zavisnosti od toga da li su đaci i roditelji rođeni u Španiji (procenat školskog neuspjeha 10 posto), da li su jedan ili oba roditelja iz inostranstva (17,3 posto), da li su đaci rođeni u inostranstvu, ali veoma rano doselili u Španiju (oko 17 posto) ili su došli sa sedam ili više godina (29,2 posto ove djece ne završi obavezno srednjoškolsko obrazovanje).
Rezultati su zabrinjavajući jer je broj đaka povezanih s imigracijom velik. Željeli smo učiniti vidljivom populaciju djece druge generacije (djece rođene u Španiji, čiji su roditelji rođeni u inostranstvu). Smetnje koje sa sobom donosi migracija osnovni su razlog za neuspjeh, bilo da se radi o kasnom upisu u školu, nekontinuiranom obrazovanju ili odustajanju od školovanja, kazali su istraživači ove studije.
Ukoliko se u obzir uzme zemlja porijekla, situacija je dosta drugačija. Djeca čiji su roditelji evropskog porijekla imaju neuspjeh od 11,3 posto, dok ona čije su porodice američkog porijekla u prosjeku imaju neuspjeh od 15,5 posto. Djeca čije su porodice iz Azije bilježe 17,8 posto, međutim postoji velika razlika između kineskih porodica (13,6 posto) i pakistanskih porodica (35 posto).
Najviše nas brine neuspjeh djece druge generacije gambijske zajednice, koji iznosi 40 posto, kao i marokanske, čiji je neuspjeh u prosjeku za samo šest procenata veći od onog španske djece. Ovaj je kolektiv jako važan za budućnost zemlje, kazao je Jordi Bayona, jedan od istraživača.
Autori studije napomenuli su da školstvo čini ogromne napore iako funkcionira pod mjerama štednje, te da je ovakva situacija neprihvatljiva. Nivoi školskog neuspjeha i razlika u rezultatima uvjetovani migratornim stepenom nedopustivi su, kazali su.
El Pais: El fracaso escolar entre hijos de inmigrantes casi duplica al de autóctonos
