Zvijezda septembarskog zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija bila je Greta Thunberg, 16-godišnja aktivistica iz Švedske. U svom obraćanju svjetskim liderima ponovo je zatražila njihovo konkretno djelovanje u smislu donošenja odluka i provođenja mjera koje će kao rezultat imati usporavanje globalnog zagrijavanja i ublažavanje klimatskih promjena.
Greta 'vaka, Greta 'naka
Njeno obraćanje izazvalo je lavinu najrazličitijih reakcija, od onih šta dijete zna, bolje joj je da ide u školu, nego da se voza okolo, preko ko je plaća do samog Slavoja Žižeka i njegovog oduševljenja Gretinom jednostavnom i direktnom porukom: Shvatite nauku ozbiljno i reagujte odmah! Niko imalo ozbiljan nije mogao osporiti sadržaj njenog obraćanja. Američki predsjednik Donald Trump jeste, ali rekli smo niko imalo ozbiljan, pa on ispada iz nastavka ove priče. Dakle, dijete nam je reklo istinu: planeta nam se pregrijava, nauka je utvrdila da tome sami doprinosimo, vrijeme je da promijenimo ponašanje ako hoćemo budućim generacijama ostaviti koliko-toliko podnošljive uslove života.
Shvatiti ozbiljno i reagovati odmah
Mnogi od nas razumiju o čemu Greta, kao medijski najizraženiji glas, govori ispred naučne zajednice. A naučnice i naučnici su o klimatskim promjenama i čovjekovom doprinosu ovom problemu napisali veliki broj radova, studija, doktorskih disertacija, knjiga. Ali, koliko nas stvarno razumije da je taj čovjek, o čijem uticaju na prirodu govorimo, ustvari svako od nas, a ne tamo neki dimnjaci, rudnici, termoelektrane. Svako od nas svojim načinom života, svojim potrebama i potrošnjom, kao načinom zadovoljavanja tih potreba, doprinosi ovakvoj ekonomiji i ovakvom odnosu prema sredini u kojoj živimo i koju nemilosrdno iskorištavamo. Jesmo li mi koji shvatamo nauku ozbiljno spremni da reagujemo odmah, kako od nas traži Greta? Nismo. I niko nas ne uči toj vještini.
Može li pojedinac spasiti svijet? A sedam milijardi pojedinaca?
S jedne strane imamo problem odricanja od komfora na koji smo navikli, iako znamo da je to što radimo štetno za okolinu. Neka alternativna rješenja sebi ne možemo priuštiti jer za to nemamo para. S druge strane opravdavamo svoje ponašanje zaključkom da je vlastito žrtvovanje besmisleno ako većina nastavlja po starom.
Na internetskoj stranici Rainforest Rescue (Spašavanje tropskih šuma) možete naći pregršt informacija o problemu uništavanja tropskih šuma, pluća planeta, kako ih obično zovemo. Tu su i savjeti čitaocima kako vlastitim postupcima u svakodnevnom životu mogu dati doprinos da se sačuvaju tropske šume. Jedan od uzroka za smanjivanje površina pod tropskim šumama je njihovo krčenje radi podizanja plantaža za proizvodnju palminog ulja. Malezija i Indonezija prednjače u tome sa 85% svjetske proizvodnje ovog ulja, a ona se sa 15,2 miliona tona iz 1995. godine povećala na 62,6 miliona tona u 2015. godini, dok su predviđanja da će do 2030. dostići 240 miliona tona. Kao posljedica ovog rasta, do sada je na ostrvu Borneo koje dijele Malezija, Indonezija i Brunei iskrčeno 35% tropskih šuma na indonezijskoj i 46% na malezijskoj strani. I proces se nastavlja. Svi možemo uvidjeti razmjere ovog razvoja ako na Google Earthu proletimo iznad karte Bornea.
Za i protiv palminog ulja
Kao negativna strana intenzivne proizvodnje palminog ulja navodi se uništavanje tropskih šuma, i to najčešće paljevinom, čime se u atmosferu šalju nove količine CO2, a gubitak šuma znači i nestanak prirodnog staništa za veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Šarenoliki i živahni ekosistem zamjenjuje sterilna monokultura jedne biljne vrste, uljne palme, i njenog eksploatatora – čovjeka.
S druge strane, ulje kao prehrambena namirnica nam je potrebno, a uljna palma sa proizvodnjom od 4,27 tona po hektaru godišnje daleko je učinkovitija od drugih uljarica, naprimjer uljane repice koja daje 0,67 tona ulja. Od 200,5 miliona hektara pod uljaricama u svijetu, 61% je pod sojom, a 10% pod plantažama palme (17% pod uljanom repicom i 12% pod suncokretom). Pa ipak, u ukupnoj svjetskoj proizvodnji ulja palmino čini 40%, dok sojino ulje čini 33% (uljana repica 16% i suncokret 10%). Zbog svojih specifičnih osobina, palmino ulje je, pored prehrambene industrije, našlo primjenu i u kozmetici, ali i kao bioenergent.
U napadu radoznalosti, provjerite na deklaraciji šta sadrže proizvodi koje svakodnevno koristite (čokolada, keks, razne grickalice, šampon, sapun, karmin za usne itd.) i uvjerite se da je i domaća industrija već prešla na korištenje ovog ulja kao jeftinije zamjene za suncokretovo, repičino ili sojino ulje. Upravo zbog niže cijene, palmino ulje je postalo pristupačno siromašnim, a brojnim populacijama u Indiji i Kini, gdje se potroši većina svjetske proizvodnje.
Nije zanemarljiva ni činjenica da pored velikih plantaža uljne palme predstavljaju izvor prihoda i za 680.000 malih farmera u Maleziji i 1,46 miliona njihovih sapatnika u Indoneziji. Uz to industrija palminog ulja zapošljava 440.000 ljudi u Maleziji i 3,72 miliona ljudi u Indoneziji (podaci Međunarodnog centra za šumarska istraživanja CIFOR, 2017. godine).
Bojkotovati pseudonauku, a ne keks
Kada na stranici Rainforest Rescue pozivaju svoje čitaoce da bojkotuju proizvode koji sadrže palmino ulje i na taj način iskažu svoj stav o brizi za očuvanje tropskih šuma, trebaju uzeti u obzir i činjenicu da Evropa i SAD godišnje konzumiraju svega 14% svjetske proizvodnje palminog ulja, a da je polovina potrošnje ovog ulja u Evropi ona za proizvodnju biodizela. I mi u Bosni možemo bojkotovati popularni domaći keks koji sadrži palmino ulje i živjeti u ubjeđenju da smo tako spasili bar jedan list u Sandokanovoj domovini, ali je upitno koliko smo time doprinijeli održivosti globalnog ekosistema. Prava rješenja za kompleksne probleme kao što je prehrana narastajuće populacije ljudi na planeti koja se iz dana u dan pregrijava morat će potražiti Gretini vršnjaci kad dođu na upravljačke pozicije u ovom svijetu.
Zato shvatimo nauku ozbiljno i obrazujmo djecu da je razumiju kako bi u budućnosti mogli donositi pametne odluke. Bojkot pseudonauke i teorija zavjere čini se dobrom opcijom. Možemo li bar to početi raditi odmah, kako od nas traži Greta i njena generacija?
