Školegijum: Selma Dudić, PR kompanije u jednoj od medijskih promocija projekta istaknula je da je samo istraživanje za ovaj projekat trajalo pet godina. Šta ste sve konkretno istraživali? Metod? Ciljevi? Rezultati? Gdje je sve to objavljeno?
Selma: Istraživanje još uvijek nismo nigdje objavili. Radili smo ga u svrhe našeg projekta, jer je u pitanju poslovni projekat. Kompanija Tree D One je istraživanje radila za potrebe analize tržišta, pa smo tako anketirali brojne roditelje i nastavnike. Pilot škola je Osnovna škola Fatima Gunić. S njima smo blisko surađivali i još uvijek sarađujemo. Kao i s brojnim drugim školama.
Zlatko: Radio sam za jednu kompaniju vani, u Maleziji, gdje smo uradili jedan mali dio ovog projekta sa svim istraživanjima za jedan američki distrikt, za nekih 180 škola. I to je, da tako kažem, templejt na kojem smo zasnovali sve ovo. To je tih pet godina istraživanja, koje nije zasnovano na ovim prostorima, već smo radili za klijenta u Americi. Naravno, to je 20% ovog projekta - samo komunikacijski dio. Poslije su došli edukacijski i statistički dijelovi. Pet godina istraživanja se odnosi na tih 20% projekta.
Školegijum: Čime se firma Tree D One koja je osnivač još bavi ili je edukativna platforma sva njena aktivnost? Kako je firma registrovana?
Zlatko: Mi smo softverska kuća. Imamo još jednu sestrinsku kompaniju u Maleziji s kojom smo radili spomenuti projekat. Ove dvije firme sarađuju. Ovdje imamo više terenskog osoblja, osoblja zaduženog za marketing, itd. Inače smo softverska kuća. Radimo softvere. Firma je registrovana kao d.o.o.
Školegijum: Iz vaših medijskih prezentacija projekta ostalo je nejasno autorstvo i originalnost lekcija koje su postavljene u sistemu. Selma Dudić je rekla da su sve lekcije autorska djela vaših nastavnika, nastavnik matematike i informatike Haris Mujezinović je rekao da je, pak, napravljena unija od najboljih lekcija koje su već zastupljene u odobrenim udžbenicima, pa je tehnički direktor firme Zlatko Memišević rekao da su lekcije uzimane iz različitih resursa, te da se niste držali samo bh. izvora već da ste konsultirali i američke i engleske udžbenike. Šta je na kraju od svega navedenog istina?
Zlatko: Sve tri izjave su tačne. Šta smo mi pokušali da uradimo? Prvo nam je trebao okvir, neka granica do koje možemo ići. To se odnosi na onaj dio da smo uzimali resurse. Koristili smo naše knjige i odobrene planove i programe da znamo koliko duboko u određenu materiju možemo ići. Nakon toga naši profesori su izanalizirali kako je nešto predstavljeno u našim knjigama, kako u stranim resursima i iz svog iskustva oni su napravili to što je Haris rekao, uniju. Naša i lekcija u udžbeniku nije ista. Autorsko je djelo naših nastavnika. Također, zadatke nismo uzimali iz knjige da djeca ne bi koristila ovaj resurs za prepisivanje. Obično na kraju lekcije budu zadaci i djeca bi vrlo brzo vidjela da sa platforme mogu da prepisuju, jer mi imamo kompletna rješenja svega, zajedno sa svim objašnjenjima. Knjige smo koristili kao neki templejt.
Selma: Sve odobrene udžbenike smo koristili kao reference za izradu sadržaja lekcija. Sadržaj lekcija nije preuzet iz udžbenika. Također, kada kažem da su lekcije iz svih udžbenika prisutne na platformi to znači da je raspored lekcija po naslovu isti kao u udžbeniku da bi se djeca lakše mogla snalaziti - koju lekciju je pod određenim naslovom učio u školi, kakav je taj naslov u udžbeniku - takav naziv može naći na platformi (npr. Pitagorina teorema, organi za izlučivanje, životinjska ćelija i slično).
Zlatko: Ono što je možda još nejasno. Nas troje, ja, Sejjida i Nermin, završili smo fakultete po američkom sistemu obrazovanja odakle smo pokupili stvari koje su nama lično pomogle i pokušali smo da to ubacimo u ovu priču. U Americi kada vas uče ne pretpostavljaju ništa. Kreću od početka. Što mi je malo smetalo, jer sam ovdje završio jedan semestar Elektrotehnike. Dođem na matematiku i čovjek mi krene od nekih početaka, što je meni trivijalno. U Americi se kreće od jednog blagog dijela, pa vas brzo uvedu u novi dio. To smo pokušali ovdje da napravimo sa ovim sistemom. U našem sistemu se ništa ne pretpostavlja. I uvijek je sve objašnjeno. Za lekciju iz osmog razreda uvijek ponovimo najbitnije iz prethodnih razreda. I to je suština kada sumirate ove tri izjave.
Školegijum: Lekcije su, dakle, originalne?
Selma: Da.
Školegijum: Možete li mi onda nešto reći o nastavnicima koji kreiraju lekcije. Ko su ti nastavnici i nastavnice?
Selma: Te podatke imate na našoj web-stranici, u sekciji o nama. S tim da nismo još sve apdejtovali. Pošto imamo dosta posla nismo to stigli da objavimo, a i tim se još proširio.
Školegijum: Za svaki predmet imate jednog nastavnika ili?
Selma: Imamo tim nastavnika za svaki predmet. Iz matematike ih je trenutno sedam. Četvoricu možete naći na našoj web-stranici. Iz biologije imamo još troje. Iz bosanskog imamo šest kolegica koje rade. Gradivo iz fizike je skroz završeno. Tako da su njih dvije samo radile fiziku.
Nermin: Ono što kolegica možda nije još uspela da objasni jeste da je sam sastav timova koji je radio podeljen na siniore i juniore. Siniori dolaze iz struke. To su nastavnici koji su već radili u osnovnim školama u BiH. Imamo njih koji su proveli u školama od 7 do 10 godina. Njihovo iskustvo je bilo važno, jer su imali više prakse nego mladi profesori koji su završili fakultet, odradili pripravnički i boravili u školama godinu-dve. Ali su s druge strane dosta IT pismeniji. Pa smo ih onda tako uklapali. Sadržaj lekcije radili su stariji profesori u saradnji s mlađima. Dok sam unos, kreativnost i ilustracije rade mlađi.
Školegijum: Na osnovu kojih kriterija ste birali nastavnike?
Nermin: Nastavnici su prvo morali da budu diplomirani za predmet koji je nama trebao, što je logično. Zatim da imaju najmanje godinu-godinu i po dana rada u školama.
Zlatko: Svaki nastavnik je trebao da napiše jednu oglednu lekciju i set od 25 pitanja. Na osnovu toga smo izdvojili podskup profesora koji su najkreativnije razmišljali i koji su mogli najviše da se spuste na nivo djeteta koje mašina treba da uči. I to je bio naš glavni kriterij. Plastično da objasnim. Pošto sam dugo vremena proveo u inostranstvu ja sam vrlo loš u bosanskom jeziku. Sve profesorice bosanskog jezika su imale zadatak mene da nauče nešto. Ako sam ja uspio da to razumijem i uradim set vježbi, za mene su to bili kandidati sposobni da jednom djetetu prenesu nešto novo ili objasne nešto što ne razumije.
Nermin: Nastavnici su trebali da kreiraju sadržaj koji djecu uči na indirektan način. Morali su da budu dovoljno svesni da moraju preneti znanje preko mrtvog slova. U smislu da neko sjedi iza ekrana i samo čitajući njihov sadržaj treba da shvati ono što objašnjavaju. I u tome je bio najveći izazov za naše nastavnike. Kroz kompaniju je prošlo 60 ljudi od kojih je izabrano 21.
Školegijum: Koji su kriteriji za objavu lekcije u sistemu?
Nermin: Mi smo napravili uniformu jedne lekcije, tj. šta ona sve po standardu mora da ima. Osim videa, ilustracije i teksta, lekcija mora biti objašnjena tako da je dijete razumije kada uči samo. Druga stvar, da se ne bi razlikovalo ili izgledalo da je lekciju iz matematike radilo sedam različitih osoba, lekcije su morale biti uniformisane.
Zlatko: Vizija svega je došla od mene. Ja sam to prenio na Sejjidu. Sejjida je koordinatorica svih naših profesora, odnosno svih ljudi koji unose lekciju. Sejjida ima set pravila koji svi moraju da slijede. Lekcija kada se uradi ide na pregled kod Sejjide. Ona je pregleda i vidi da li lekcija odgovara našim standardima i vizuelno i gramatički. Nakon toga ide kreiranje seta pitanja i onda ide lektura. To je ciklus koji jedna lekcija prođe.
Nermin: Kada otvorite našu lekciju trebate biti dovoljno sposobni da prepoznate najvažnije dijelove. Definicije su boldirane, drugačije obilježene, najbitniji pojmovi dodatno pojašnjeni i istaknuti. Također, lekcije moraju biti uvezane. Rekli smo već da se vodimo pretpostavkom da se ništa ne pretpostavlja.
Zlatko: Sva ova rješenja za koja smatramo da će pomoći djeci su došla nakon jedne vrste istraživanja. Npr. ovaj dio sa povezivanjem gradiva koji nazivamo horizontalno je došao nakon testnih đaka. Kad bismo nešto napravili u sistemu, testirali bismo to na određenom broju đaka. Recimo, dvije sedmice poslije raspusta djeca u relaksiranom modu većinu stvari pozaboravlja. Imali smo par odlikaša koji su nakon dvije sedmice većinu bitnih stvari zaboravili, ali se kroz sistem vrlo brzo podsjete. Jedna odlikašica iz bosanskog, koja nakon raspusta nije mogla uraditi više od 60% lekcije koju je prije odlično znala, rekla nam je da oni to nakon nekog vremena jednostavno brišu i da moramo biti što detaljniji i obraćati što više pažnje na prijelaze iz lekcije u lekciju i iz razreda u razred. Također smo povezali gradivo između srodnih predmeta. Npr. ako imate fiziku, primjer koji često spominjemo jeste guma. Odvrnete ventil i pritisak, odnosno zrak izlazi iz te gume. Želite da izračunate koliki je pritisak tog zraka. Tu vam treba jedan mali dio matematike da izračunate obim kruga tog ventila da biste mogli iz toga primijeniti Arhimedovu formulu kako biste u konačnici izračunali pritisak. Tu smo opet objasnili kako se računa obim kružnice koji se radi u 6 razredu, a zadatak iz fizike je u osmom.
Nermin: Vodili smo se još jednom uputom oko sadržaja i povezivanja znanja. Kroz pitanja, odnosno vežbe postoje određene segmentacije: prvo se uči teorija, pa onda set pitanja koja trebaju da vam objasne primjenu te teorije i onda imate set zadataka koji treba da vam objasne zašto tu teoriju treba da primijenite u realnom životu. Evropski koncept prenosa znanja ide tako da vam prvo objasne teoriju, onda idu primeri, te tek onda, za peticu ili kao dodatni zadatak, kako to da primijenite u realnom životu. Američki je drugačiji. On vam prvo pokaže probleme koje srećete u sadašnjem životu, pa vam kaže učeći ovu lekciju ćete naučiti kako da prevaziđete određene probleme. Mi smo to kombinovali.
Školegijum: Ko su recenzenti lekcija?
Nermin: Super ste pitanje postavili. Kao recenzente smo mogli kontaktirati bilo koga od ovih knjiga koje su odobrene. Međutim, mi smo hteli da to izbegnemo iz razloga što se u knjigama, ne svim, nalazi toliko grešaka i to kruži. Mi smo izrazito protiv toga. Kao što smo protiv elitnih škola i privatizovanja znanja. Šta smo uradili? Obratili smo se Ministarstvu da nam licenciraju sadržaj. I oni su na inicijativu kantonalnog ministra u Sarajevu oformili timove unutar fakulteta. Tako će se na fakultetima unutar katedri oformiti timovi nastavnika koji će proveriti naš sadržaj. Tako će institucija biti ta koja je stala iza našeg sadržaja, a ne pojedinci.
Školegijum: Je li to već urađeno?
Nermin: To, nažalost, nije još urađeno. Morate da prihvatite da mi živimo u jednoj mašini koja se polako kreće. Ali je to put koji smo izabrali.
Zlatko: Radi se o hiljadama lekcija i pitanja. Tako da je to posao od godinu-dvije.
Školegijum: Ali to znači da ste vi već pustili sadržaj koji nije recenziran.
(Šutnja.)
Školegijum: Tehnički direktor firme Zlatko Topčić rekao je da je u projekat uključeno 50 ljudi koji su posljednjih godinu dana radili na realizaciji projekta. Možete li nam reći nešto više o tim stručnjacima i za šta su oni zaduženi. Kako je taj rad s 50 ljudi organizovan?
Zlatko: Prva faza je bila izrada softvera. Od pedeset ljudi bilo je 15-ak programera i 2-3 dizajnera. Cijeli projekat je bosanska pamet. Sve smo uradili u Bosni. Osim ovog dijela koji se tiče dizajna. U BiH ni u regionu ne postoji fakultet koji se bavi vizuelizacijom softvera za djecu. Prilikom rada u Maleziji upoznao sam takve ljude koji su kompetentni za razvoj softvera za djecu - od odabira boja, kako i gdje bi šta trebalo biti - i oni su uradili dizajn. To je prva faza. Druga je unos lekcija. 30 profesora se izmijenjalo kroz različite predmete.
Nermin: Trenutno je 27. U trenutku kad smo najviše radili bilo je 32 nastavnika koji su radili na kreiranju samog sadržaja. Osvrnuo bih se još jednom na ono što ste rekli da smo pustili sadržaj koji nije recenziran. Mi smo taj sadržaj samorecenzirali u smislu da imamo timove nastavnika. Ako je njih 4 radilo na sadržaju, njih 3 je još proveravalo. Kreiranje sadržaja je uradila struka, a ne programski dio firme.
Školegijum: Kako izlazite na kraj s nastavnim planovima i programima?
Selma: Izazov je bio pokušati riješiti ovako kompleksan sistem nastavnih planova i programa kakvi su u BiH. Mi smo to riješili tako što smo napravili uniju svih odobrenih planova i programa u FBiH. Znači, koristili smo sve odobrene udžbenike, pošto znamo da se od kantona do kantona razlikuju, tako da su lekcije iz svih tih udžbenika prisutne na platformi. Osim toga, tehnički, trenutno radimo i na tome da olakšamo učenicima, na taj način što će imati opciju, pri registraciji, da izaberu kanton iz kojeg dolaze i na taj način automatski imaju uvid u plan i program po kojem se radi u određenom kantonu.
Školegijum: Platforma nije, dakle, samo za Kanton Sarajevo?
Selma: Platforma nije isključivo za Kanton Sarajevo, već za cijelu FBiH. Kao što smo već spomenuli, napravljena je unija svih lekcija iz različitih udžbenika odobrenih od nadležnih kantonalnih ministarstava obrazovanja. Osim toga, mi prilazimo svakoj školi pojedinačno i nudimo tu opciju da oni "skroje" plan i program za svoju školu koji bi bio realiziran kroz platformu, jer znamo da svaka škola, odnosno nastavnik ima slobodu na nekih 10 do 20% odstupanja od generalnog plana i programa.
Školegijum: Kako platforma uključuje djecu s poteškoćama u razvoju ili natprosječno inteligentnu djecu – marginalizovanu skupinu djece u razredu?
Nermin: Svaka lekcija je urađena po standardu da i dijete s poteškoćama može da je čita. Govorimo o fontu slova, bojama, videima, audiostvarima. Slabovidne osobe mogu, recimo, slušati. Softver ne sprječava djecu s poteškoćama da ga koriste. Ali koliko će biti uvedeni u platformu nije samo naše pitanje. Mi smo omogućili da platforma bude urađena po standardima koje mogu ispratiti i djeca s poteškoćama, a sada je na edukatorima koji rade s tom djecom da ih i oni uvedu u cijelu priču. Edukatorima platforma može biti način na koji mogu socijalizirati djecu s poteškoćama u razvoju. U pregovoru smo s Ministarstvom da se uradi projekat učilica.ba koji će s djecom s poteškoćama u najranijem periodu raditi. Za takvu djecu bi radili poseban sadržaj koji bi im omogućio razvijanje njihovih sposobnosti.
Zlatko: Što se tiče nadarene djece, trenutno je u fazi izrada fizike za nadarenu djecu. Pokušali smo kroz dvije vrste prijenosa zadataka da osnažimo kapacitete ove djece. Jedna vrsta su tutorijali, gdje je sadržaj lekcije objašnjen na audiovizuelni način. Nakon toga vam sistem daje set pitanja i kontrolni iz svake oblasti. Sistem uvijek možete pitati za određenu pomoć. Možete reći ne razumijem, hajde mi objasni. Mi vam onda kroz set objašnjenja pokazujemo zašto je nešto tako, ili zašto nešto treba da bude onako kako jeste. Nakon što završite ovih 28 pitanja, prava mjera vašeg znanja je jedan kontrolni koji je poredan po težini. Zadnji zadatak je najteži. I djeca koja urade te najteže zadatke su djeca na koju treba obratiti pažnju. Vodili smo računa i o tome. Ali nismo postavljali olimpijske zadatke, jer smo željeli i roditeljima i djeci pružiti realno stanje znanja. Ali u budućnosti razmišljamo možda i o nekoj posebnoj vrsti osnovne.ba za nadarene.
Školegijum: Platforma ima četiri ciljane skupine: primarno učenike, zatim roditelje, nastavnike, i na kraju školu. Na koji način planirate motivirati nastavnike da i pored svih obaveza prate rad učenika na edukativnoj platformi. Kako biste mene kao nastavnika bosanskog jezika i književnosti motivirali i uvjerili da trebam pratiti rad i učenika i mimo učionice?
Zlatko: To je jedno od prvih pitanja koje nastavnici postavljaju još od septembra kada smo krenuli s ovom pričom. Način na koji su lekcije urađene u velikoj mjeri nastavniku olakšavaju pripremu za čas. Politika naše firme jeste da je ovaj sistem za škole i nastavnike besplatan. I treća stvar dobra za sve nastavnike jeste naš statistički model koji prati šta dijete sve radi. Idemo do detalja da sistem kazuje koliko dijete sekundi provodi na jednom pitanju, koliko sekundi provodi gledajući jedan hint. To bogatstvo podataka pokušavamo da prezentujemo profesorima u lako čitljivoj formi. Nastavnik zahvaljujući našem sistemu može znati do u detalje šta koji učenik zna i koliko. Profesori mogu da naprave virtuelnu učionicu i da provedu po minutu po đaku i vide statistiku svakog učenika. To omogućava da se djetetu pokaže šta zna a šta ne.
Školegijum: Koliko je realno očekivati da će to bilo koji nastavnik htjeti raditi?
Selma: Već imamo nastavnike koji koriste platformu i kojima ona olakšava rad s djecom. Nastavnik može da preko sistema pošalje učeniku određeni test, koji će sistem pregledati i nastavniku poslati rezultate.
Nermin: Po nekim našim ispitivanjima, škola je za većinu učenika bila dosadna, sa sve nekim moranjima. S druge strane imate jedan virtuelni svijet koji je trendi. Fejsbuk, recimo. I onda imate pomiješana osećanja da ono što je na fejsbuku je dobro, tačno, dok ono što je u školi nije toliko važno i nije značajno. Mi pokušavamo da pomirimo ta dva svijeta.
Školegijum: S obzirom da je svaki nastavni plan i program manje ili više ideološki i da želi određeni sistem vrijednosti kod učenika da razvije, zanima me kako se vi odnosite prema tome. Kritički ili pragmatično? Recimo, časovi maternjeg jezika često služe za bildanje nacionalnog identiteta, veličanje kolektiva kojem pripadamo i razvijanju nacionalne svijesti.
Nermin: Svako na svome času ima pravo da znanje iskoristi, oboji i usmjeri u nekom pravcu. Naša uređivačka politika je takva da znanje ne pripada nekoj nacionalnoj skupini. Znanje biologije je znanje biologije. Pokušavamo da budemo alat koji prenosi znanje svima. Apsolutno svima. Nemamo sredstava da sadržaj lektorišemo na sve jezike BiH. Trenutno je na bosanskom uz poštovanje termina iz drugih jezika. Sistem poznaje i latinicu i ćirilicu. Naš posao je da znanje prenesemo svima.
Zlatan: Također, birali smo osim bosanskog jezika predmete koji nisu nacionalno obojeni. Ne želimo da sudimo. Ne želimo da uzimamo strane.
Nermin: Svaka naša akcija će biti usaglašena s nadležnim organima. Kako oni vide i kako misle da treba tako ćemo postupati i mi.
Školegijum: Šta vam je bitnije, da nekog naučite ili osvijestite njegov nacionalni identitet?
Zlatko: Da naučimo. I samo to.
Nermin: Dolazimo iz mešovite sredine. I dolazimo iz sredine u kojoj se ljudi klasiraju samo po onome koliko znaju. Želimo da naši osnovci budu priznati naučnici bilo gde u svetu. Kroz platformu i naše iskustvo želimo da im to omogućimo.
Školegijum: Obrazovanje u BiH je na lošem nivou i u tu sferu sada s boljim rješenjima ulazi privatni sektor koji u cijeloj priči želi da zaradi. Problem je samo što će onda pristup dobrom obrazovanju koje bi trebalo biti dostupno svima imati samo djeca koja to mogu da plate.
Nermin: Vi ste stvari posložili baš onako kako jeste. Ali mi od početka radimo na tom fri modu, da platforma bude open sors. Da nastavnici, učenici i roditelji imaju besplatan pristup. Ali nas bi onda trebala da finansira država. Jer mi radimo posao koji bi država trebala da radi. Idemo u tom smeru da se to prepoznavanje desi. Samo treba vremena. Već imamo podatke koliko ljudi želi da nas koristi, jer je pristup sistemu preko raspusta bio besplatan. Politika firme je od početka takva da je za sve socijalno ugrožene kategorije platforma besplatna.
Školegijum: Kako provjeravate ko je socijalno ugrožen i koliko tih korisnika imate?
Selma: Mi ne provjeravamo te informacije, odnosno nemamo način da to provjerimo jer to radimo u dogovoru sa osnovnim školama. Svaka škola nam dostavi spisak sa podacima učenika koji spadaju u tu kategoriju (ime, prezime, razred) nakon čega ih mi registrujemo i dobijaju besplatan pristup svim predmetima za svoj razred na korištenje. Tako da je to na savjest osoba od kojih mi dobijamo te informacije.
Zlatko: Firma je tu da zaradi, ali imamo i dosta društveno korisnog rada. Planiramo da uvedemo romski jezik, zatim da sve socijalno ugrožene kategorije mogu imati besplatan pristup...
Nermin: Mi smo napravili softver koji ima rješenja jer je proizveden analizom problema. Platforma je rješenje, odnosno šta bi mi ponudili da se problem riješi. Samim tim smo pravi alat.
Zlatko: Kontaktirali smo svakog u školi s pitanjem koji im je najveći problem. Nastavnicima su najveći problem roditelji. Dođu na kraju godine i kažu moje dijete je najpametnije i najbolje - zašto dva. Platforma pruža nastavniku jednu vrstu alibija, odnosno detaljnog uvida u kontinuirani rad učenika. Komunikacijski dio naše platforme će da riješi ovaj problem. Nastavnik može preko sistema da roditelju pokaže kada i koliko puta ga je zvao da ukaže na probleme ili eventualne nedostatke u radu s njegovim djetetom. Platforma tu dođe kao vrsta nezavisnog tijela, zapravo.
Nermin: Platforma opet može biti nezavisno telo koje će proceniti i rad nastavnika.
Zlatko: Jedan od nastavnika me je zaustavio pred punim auditorijem i rekao: Ja ću imati problem, jer koristeći vašu platformu djeca će dolaziti pripremljena na časove i možda će me pitati nešto što ja ne znam. Mislim da upravo to i jeste cilj edukacije. Prošao sam ovdje dosta i prijeratne i poslijeratne škole. Našao sam se onda u bolje organiziranom obrazovanju (ocjena nastavnika na kraju semestra, stalno zapitkivanje) i platformom, u jednu ruku, želimo da osvijestimo nastavnike i učenike.
Nermin: Također, javila nam se majka jedna učenice iz Goražda kojoj je platforma pomogla da napravi pravi uvid u znanje. Učenica je imala tremu od odgovaranja i uvijek bi pod tim pritiskom dobijala manju ocjenu nego što uistinu zna. Platforma joj je dala dovoljno mjesta da ispita svoje znanje i samopouzdanje, a da je ne osudi. Platforma ne osuđuje, već samo radi s tobom.
Zlatko: Uzeli smo u obzir i taj psihološki aspekt. Učenici kroz platformu imaju mnogo više vremena da izraze svoju kreativnost. Zamislite dijete koje dođe kući, jede, odmori se i sjedne pred svoj računar koji najviše voli i onda pokušava da nešto nauči. Puno je opuštenije i puno više će znanja da dobije nego kada je pritisnuto. Na platformi se uči, zapravo, kada si najopušteniji i najspremniji.
