Prijavila sam se na konkurs u jednoj nevladinoj organizaciji kako bih dobila grant sredstva da kupim uređaj za digitalno mjerenje aktivnosti radona u školama na području Bosanske Krupe, a možda i šire. Od 2013. godine pratim kako se ništa ne dešava nakon mjerenja koje je pokazalo da su djeca u gradskom vrtiću izložena ovom opasnom radioaktivnom elementu u koncentracijama nekoliko puta većim od dozvoljenih. Nakon tog mjerenja, još uvijek nije urađeno ništa! Tada mi je rečeno da nemamo zakonsko uporište da djelujemo, ali sada ćemo valjda imati.
Na jednom oglednom času održanom 2013. godine djeci sam govorila o radonu, radioaktivnom gasu koji predstavlja jedan od izvora zračenja iz prirodne okoline, a nalazi se u stijenama, tlu, vodi, nekim građevinskim materijalima... Taj gas proizveden je dugim lancem raspada urana u druge izotope. On putuje zemaljskim rasjedima, izlazi iz zemlje, pomiješa se s nadzemnim zrakom i tako postaje izvor okolišnog zračenja. Ne možemo ga vidjeti, okusiti niti osjetiti, ali smo mu svakodnevno izloženi u manjoj ili većoj mjeri. Radon je, pored pušenja, jedan od uzročnika raka pluća. Smatra se da kumulativna doza kojoj je čovjek izložen tokom života određuje rizik od raka pluća, ali se u kontrolisanim uslovima primjenjuje u lječilištima poput Gate kod Bihaća.
A onda je došlo i pitanje učenika možemo li mi u našoj školi izmjeriti koncentraciju radona. Nisam odmah odgovorila, ali sam dugo razmišljala kako da pokrenem tu inicijativu u školama i vrtiću u Bosanskoj Krupi. Sjetila sam svoje bivše učenice Irme Kadić, koja je fizičarka u Zavodu za javno zdravstvo FBiH. Irma je samo nekoliko dana kasnije došla u Bosansku Krupu s punom kutijom takozvanih kanistera, malih okruglih kutija potrebnih za određivanje koncentracije radona, a ja sam ranije od direktora dvije srednje, dvije osnovne škole i jednog dječijeg vrtića na području naše općine dobila odobrenje za mjerenja.
Koncentracija radona izmjerena je pasivnom metodom, za šta su korišteni kanisteri s aktivnim ugljem. Radon iz vazduha difuzijom dospijeva u kanister i apsorbuje se na aktivnom uglju, gdje se raspada na kratkoživuće potomke. Kanisteri s aktivnim ugljem, prije postavljanja na utvrđena mjesta, kondicionirani su za uzorkovanje i kasnije mjerenje. Za samu pripremu, rad i daljnje mjerenje korištena je preporuka Međunarodne agencije za zaštitu okoliša (U. S. Environmental Protection Agency. National Residential Radon Survey: Summary Report. EPA-402-R-92-0004.1992).
Istraživanja su vršena u zatvorenim prostorijama (podrumi, učionice, kabineti, prostorije za spavanje, za radno osoblje, te one predviđene za dnevni boravak u vrtiću) u ovim ustanovama. Svaka je morala biti zatvorena najmanje 12 sati prije početka, kao i u toku mjerenja, da bi se uspostavila ravnoteža između radona i produkata njegovog raspada. Kanisteri su u tim prostorijama stajali 48 sati, a sveobuhvatna analiza izvršena je u laboratoriji Centra za zaštitu od zračenja Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Rezultati su bili iznenađujući: dječiji vrtić bio je kritično mjesto!
Koncentracija radona u jednoj prostoriji u koju ulaze djeca iznosila je čak 830 Bq/m³, što je oko osam puta više od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne agencije za zaštitu okoliša.
Ponovljeno mjerenje na više mjesta i soba potvrdilo je rezultate, ali je pokazalo i da je tlo oko vrtića bogato prirodnim radijem. Pokušali smo tada saznati i od kojeg materijala je građena zgrada – bezuspješno, ali je Zavod za javno zdravstvo FBiH poslao upute za postupanje s ciljem smanjenja aktivnosti radona. No, ubrzo je došlo do smjene direktorice vrtića i cijeli problem je, rekla bih, pokrilo vrijeme. Nisam sigurna da je kantonalno Ministarstvo obrazovanja ikada obaviješteno o rezultatima mjerenja. Kasnije sam u nekim privatnim razgovorima s roditeljima djece koja su pohađala taj vrtić čula da im je, na pitanje o kakvom se problemu radi, rečeno kako su u pitanju podzemne vode kojih svugdje ima.
Vrtić Bosanska Krupa nalazi se u užem jezgru grada, a ovako visoka vrijednost trebala je biti razlog da se iznađu sredstva za građevinsku rekonstrukciju prostora i uvođenje dodatnih mjera (prozračivanje, ventilacija) u svrhu smanjenja koncentracije aktivnosti radona. Samim tim stvorili bi se uslovi da najkritičnija grupa populacije boravi u prostoru s bitno smanjenim rizikom po zdravlje.
Koliko znam, poslije ovog mjerenja iz 2013. godine koncentracija radona u vrtiću u Bosanskoj Krupi i obližnjoj osnovnoj školi, u kojoj su također pronađene visoke vrijednosti, nikada nije ponovo mjerena. A ovakva istraživanja treba raditi uvijek prije gradnje novih objekata kako bi se spriječila izloženost gasu koji bi mogao prodrijeti u prostor, možda i u velikim koncentracijama, i ugroziti zdravlje korisnika, posebno djece, koji mogu primiti opasnu dozu zračenja i kasnije imati zdravstvenih problema. Osim toga, otvara se pitanje koliko je djece, ali i odraslih, već primilo opasne doze, a da oni ili oni koji brinu o njima to ni ne znaju.
Najosjetljivija na zračenje radona su nerođena djeca, potom bebe, te adolescenti, jer brzo rastu i njihove ćelije su osjetljivije na zračenje. Veća je vjerovatnoća da će osobe izložene povišenim nivoima radona u mladosti razviti bolesti povezane s njim kasnije u životu.
Istraživanja sugerišu da se kod djece koja žive u objektima s visokim nivoom radona može razviti akutna limfoblastna leukemija (ALL).
Osim toga, veza između radona i raka pluća čvrsto je utvrđena u proteklih nekoliko decenija u studijama o ljudima i u laboratoriju. Povećani rizik od raka pluća prvi put je primijećen kod rudara koji su dugo radili pod zemljom, i to je navelo naučnike da smatraju kako bi izloženost radonu mogla biti širi problem. Naime, on se razgrađuje (raspada) na čvrste radioaktivne elemente, zvane potomci radona, koji se mogu vezati za prašinu i druge čestice i tako udahnuti u pluća. Kako se radon i potomci radona u zraku raspadaju, emituju takozvane alfa čestice koje mogu, kada se unesu u tijelo, oštetiti DNK u ćelijama tijela.
Radon godišnje doprinosi oko 12% karcinoma pluća u Sjedinjenim Američkim Državama i drugi je vodeći uzrok raka pluća. Porast rizika među pušačima dramatičan je zbog sinergijskih efekata radona i pušenja. Tačnije, izloženost radonu kod pušača povećava rizik od raka pluća osam do devet puta u odnosu na nepušače.
Pojedina banjska lječilišta širom Evrope reklamiraju blagodeti svojih izvora, ali nijedno od njih u svojim reklamama ne spominje činjenicu da Međunarodna agencija za istraživanje raka ili agencije za zaštitu okoliša radon smatraju kancerogenim za pluća čovjeka.
Svi rezultati mjerenja u Bosanskoj Krupi objavljeni su u Zborniku radova konferencije koja se bavila ionizirajućim značenjem, a na stranici Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost postavljeni su svi pravilnici.
