Korejska horor serija Squid Game debitirala je 17. septembra i odmah je postala veliki hit među gledaocima, a među njima je mnogo djece.
Najgledanija je u 94 zemlje, a gledana je u čak 111 miliona kućanstava!
Hashtag #SquidGame na TikToku pregledan je više od 22,8 milijardi puta!
Squid Game – najveća serija ikad, kako ju je nazvala produkcijska kuća koja stoji iza ovog projekta, priča je o 456 ljudi koji imaju strašne finansijske probleme i učestvuju u nizu dječijih igara, a igraju ih s nadom da će osvojiti veliku novčanu nagradu od 38 miliona dolara. Međutim, kazna za gubitak u igri je brutalna smrt – učesnici umiru na zastrašujuće načine, a sve to grupa milijardera gleda iz vlastitog voajerskog zadovoljstva.
Na svojoj Facebook stranici belgijska škola Ecoles communales Erquelinnes centre/Béguinage objavila je obavijest za roditelje u kojoj upozorava da je serija zbog nasilja zabranjena za mlađe od 18 godina.
Dragi roditelji, sigurno ste čuli za seriju Squid Game u kojoj likovi igraju dječije igre, a ako izgube, budu eliminirani, tačnije – pogubljeni! Ova serija zabranjena je mlađima od 18 godina zbog scena nasilja! Naši đaci se zabavljaju igrajući igre prikazane u seriji i gubitnik bude izudaran! Bili smo veoma oprezni, pa smo ovu nezdravu i opasnu igru u školi zaustavili! Sada očekujemo vašu podršku i saradnju kako bismo djecu upoznali s posljedicama koje ovakve igre mogu imati! Sankcije će biti poduzete protiv djece koja nastave ovu igru (udaranje druge djece…), objavila je belgijska škola.
Slične poruke šalje i Bay District škola u Floridi, koja je alarmirala roditelje na pojavu imitiranja igara s opasnim ishodima za djecu koja izgube.
U seriji je prikazana ogromna količina nasilja, a metode ubijanja su stravične: mnogo krvi iz glave, nosa i drugih dijelova tijela, lomovi ruku, spaljivanje napola živih ljudi, porodično nasilje, otkidanje i vađenje organa leševa i prodaja na crnom tržištu, premlaćivanje, davljenje, masakriranje, padovi i brutalne pogibije, viseći mrtvaci, ali i golotinja, seks, prisiljavanje na seksualne činove...
Mnoga djeca nisu gledala seriju, ali su upoznata putem izazova na TikToku, gdje korisnici objavljuju vlastite verzije igara, pa su tako nastali TikTok Izazovi. Jedan od primjera je napraviti klasični južnokorejski slatkiš otapanjem šećera sa sodom bikarbonom, istresti smjesu na ravnu površinu i utisnuti oblik (zvijezda, kišobran, medo...) u to prije nego što se smjesa stisne. Takmičari u seriji moraju iglom savršeno izrezati oblike utisnute u veoma lako lomljiv šećer, i ako slatkiš pukne dok to rade, budu pogubljeni.
Jedna bolnica u Sydneyju liječila je troje djece s opeklinama koje su se dogodile kada su uzavrelu mješavinu šećera i sode bikarbone pokušali izliti na pergamentni papir. Ozljede djece bile su od lakših opeklina do oštećenja nerva!
Mnogi odrasli koji su počeli gledati seriju kažu da nisu mogli prestati – dinamična je, vizualno upečatljiva, sve epizode završavaju dobro smišljenim, šokantnim otkrićima, glumačka postava je odlična... Karakteristike bilo koje serije koja je postala popularna.
Ali, postavlja se i neprijatno pitanje: zašto ipak ostanemo do kraja uz horor i jesmo li opsjednuti predstavom o ljudskoj patnji, ako je uopšte doživljavamo kao patnju, a ne kao takmičenje u kojem navijamo?
Moguće objašnjenje odnosi se na to kako se osjećamo u horor filmovima tokom i nakon što smo ih pregledali. Istraživanje odjela za psihologiju Univerziteta u Wisconsin-Madisonu pokazalo je da je kombinacija audio i vizualnih podražaja najuspješnija u povećanju naših otkucaja srca, krvnog pritiska i brzine disanja.
Iako je ovo iskustvo neugodno, fiziološko uzbuđenje može potrajati i nakon završetka filma, što znači da se sve pozitivne emocije koje dolaze nakon njega, kao što je dobar provod s prijateljima, pojačavaju. To znači da, kada se prisjetite horora koji ste gledali, pogrešno se povezujete s pojačanim dobrim osjećajima koji su pratili film, a ne sa strahom i tjeskobom koje ste osjećali dok je prikazivan. Ovaj proces poznat je kao teorija prenosa uzbuđenja i može funkcionirati u oba smjera, stoji u istraživanju.
Kada imate odrasle prisiljene da igraju dječije igrice, oni postaju djeca koja nemaju kontrolu i to seriju čini potresnom, ali i đavolski efikasnom, jer prenosi mučni osjećaj djeteta koje je ispalo iz igre.
Kontrast između nevinosti igara iz djetinjstva i saznanja da će se nešto sadističko dogoditi igraču pojačava užas i osjećaj nemoći dok gledamo seriju, rekla je medijska psihologinja Pamela Rutledge nastojeći da objasni fasciniranost ovom serijom.
No, prije nego osudimo gledanje, postoje li neke moralne pouke serije?
DA!
1. Ne donosite odluke kada ste emotivni/očajni/ljuti.
U seriji je nekoliko sudionika požalilo zbog odluka koje su donijeli kad su bili očajni, jer u igri nisu samo nagrade, nego i životi. Moralna poruka je da, kada želite donijeti neku odluku ili odgovoriti na izazov, bolje je prvo pričekati mirnije emocionalno stanje.
2. Ne posuđujte novac!
Većina igrača u seriji spremna je pridružiti se jer moraju platiti sve dugove koje nisu mogli platiti. Mnogi sudionici pokušali su pokriti svoje dugove posuđujući novac. Umjesto otplate, stvorili su nove probleme. Posuđivanje novca je poput ovisnosti o drogama – što više novca posuđujete, to ga želite više imati, postajete opsjednutiji njime!
3. Poredajte listu prioriteta!
Većina likova u seriji ima različite razloge zašto su završili u ovoj igri. U prosjeku, većina ih nije uspjela odrediti prioritetne potrebe, što je rezultiralo velikim dugovima. (Gi Hun i njegova majka novac od kredita nisu koristili za svoje potrebe i traženje pristojnog posla, nego za kocku, i završili su tragično.)
4. Pohlepa je opasna jer može zaslijepiti!
Kad je novac u pitanju, ljudi se općenito uzbuđuju. Squid Game nas uči da pohlepa za novcem nikada neće dati dobre rezultate.
5. Nemojte vjerovati ljudima koje ne poznajete.
U seriji su sudionici nekoliko puta zamoljeni da formiraju timove u igrama. Međutim, mnogo ljudi izdalo je prijatelje i naudilo im. Iako svako ima vlastitu prosudbu kome vjerovati, psiholozi upozoravaju da na početku poznanstva ne bismo trebali biti lakovjerni.
6. Novac nije sve.
Prije nego što je dočekao kraj serije, Gi Hun je upitao Il Nama zašto je namjerno napravio igru, a ovaj je odgovorio da, koliko god novca čovjek imao, i dalje može imati dosadan život jer mu sam novac nije dovoljan. Squid Game nije samo priča o preživljavanju; ona nas može naučiti da neki ljudi, čak i ako imaju ogromne količine novca, nisu sretni. Zato tražimo ljepotu i zadovoljstvo u malim stvarima oko nas, jer nije sreća para puna vreća.
Dakle, nije svako zlo za zlo, ali ga treba znati gledati na pravi način. Kako pomoći onima koji ne znaju tako gledati i pogrešno pročitaju poruke? Šta kao nastavnice ili roditelji možemo učiniti sada kada je veliki broj tinejdžera pogledao ovu seriju?
Sonia Livingstone, profesorica socijalne psihologije i bivša šefica Odjela za medije i komunikacije na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, koja je veliki dio svojih istraživanja posvetila djeci, medijima i internetu, kaže da roditelji i učitelji ne bi trebali paničiti, nego umjesto toga potaknuti djecu da postavljaju kritička pitanja o tvrdnjama koje čitaju.
Naučimo djecu da budu pametni potrošači – na času odjeljenske zajednice, u kući, u toku običnog razgovora postavimo im pitanja: Šta ti se sviđa u seriji; Misliš li da je gledanje ove serije dobar izbor; Kako si se osjećao/la u toku gledanja serije...? Pokušajmo voditi razgovor o ovim pitanjima. Dakle, moguće je i ovu seriju okrenuti u našu korist.
