Etika nije predmet koji se često viđa u fakultetskim rasporedima časova i to mora biti jedan od izvora letargije i egoizma koji dominiraju u savremenom bosanskohercegovačkom društvu. Budući da sraz vrijednosti nigdje nije tako očit kao u svakodnevnom oblikovanju urbanih prostora, odlučili smo provesti malu, prijateljsku anketu, među studenticama i studentima arhitekture, sa samo jednim pitanjem:
Šta bi trebalo da stoji u njihovoj zakletvi, kad bi je polagali na kraju studija, kao što to rade studenti medicine?
Uprkos ispitnim obavezama i kratkom roku (24 sata), pozivu se odazvalo 25 mladih ljudi. (Od toga 15 djevojaka, uglavnom sa druge i treće godine.) Uz nekoliko šaljivdžija, većina je ozbiljno shvatila pitanje i potrudila se da barem u skici naznači svoju etičku poziciju.
Odgovori su zanimljivi, i donosimo ih sve. U zagradama su podaci o godini studiranja i spolu. Na tekstovima su urađene samo minimalne pravopisne korekcije. Naslovi su naši. Budućnost je, nadamo se, njihova.
Ima tu nekih zanimljivih zakletvi
Uzmi Hamurabijev zakon iz Babilona, tu ima nekih zanimljivih zakletvi vezano za graditeljstvo i arhitekturu pa preformuliši samo. (3,F)
Neću iako hoću
Neću se prodat za 50 maraka (iako hoću), neću pravit bolesne zgrade (iako hoću) (jebo arhitekturu). (3,F)
Za ljude i zbog ljudi
Časno se zaklinjem da ću svakom arhitektonsko-urbanističkom zadatku posvetiti maksimalno interesovanja,znanja i vremena te da finansijska vrijednost projekta neće uticati na njegov kvalitet. Zaklinjem se da neću zaobilazit zakonske postulate u svrhu ispunjavanja ličnih ili zadanih ciljeva te da ću uvijek voditi brigu o okruženju u kome radim kao i imati na umu da arhitekturu radim za ljude i zbog ljudi, a ne čisto zbog ličnog profita. (3,M)
Čičin-Šain i Neidhardt su to fino
Prije svega se podrazumijeva sigurnost i statika kao i odgovornost za svaku konstruktivnu grešku, nakon toga dolazi zdravlje u smislu tehničkih problema (plijesan, izolacija, itd.), gdje si dužan da nekoga ne ugroziš na taj način, nakon toga psihičko zdravlje u smislu ispravnog i funkcionalnog projektovanja i dizajna, nakon toga dolazi ispunjavanje vizije klijenta, ali ni u kom slučaju ispunjavanje njegovih želja tipa hoću ovako kao u ovom časopisu (kao što doktoru odeš da ozdraviš, a ne da dobiješ ovaj ili onaj lijek). I na kraju estetika i forma koja se uklapa u ambijent.
To u crticama,nemam vremena sad da pišem opširno,ovo zadnje su cicin sajn i Neidhardt su fino pisali, poštovanje komšijinog prava na pogled i vizure, distanca od susjednog objekta, volumenska dimenzija, itd.
Teško je skockat precizno sve to, jer postoji previše faktora, arhitektura je najkompleksnija nauka, jer je sinteza primijenjene i fine umjetnosti u jednoj trećini, a tehnička struka u drugoj, a sociologija i filozofija u trećoj, dakle sve. (4,M)
Integritet, čast i ugled struke
Obećajem da ću podupirati i unapređivati integritet, čast i ugled arhitektonske struke.
Da ću savjesno i odgovorno obavljati arhitektonske djelatnosti na stručan, zakonit i etičan način. Primjenom svoga znanja i stručnosti doprinijeti očuvanju ljudske sigurnosti i zdravlja, zaštiti prirodne i kulturne baštine, unapređenju okoliša i povećanju kvalitete života.
Svojom čašću i profesionalnim odnosom prema društvu, struci, poslodavcu i naručitelju osigurati podizanje kvalitete izgrađenog okoliša i kulture građenja. (3,M)
Ovako po redosljedu
Znači, ako se preskoči urbanizam, koji je blisko povezan za politikom i zakonom (sve etičke zakletve koje bi trebali da imaju političari se odnose na urbaniste), onda arhitekta, čiji je defaultni proizvod stambena kuća, dužan je da zadovolji nekoliko aspekata svog projekta i to po ovom redosljedu:
– sigurnost (legalnost objekta, sigurnost zemljišta, statika i sigurnost konstrukcije)
– zdravlje (tehnička ispravnost i kvaliteta izvedbe i odabranog materijala – uglavnom je dobra izolacija u pitanju)
– projektovanje (često zanemaren aspekt koji utiče na psihičko zdravlje korisnika – pravilna orijentacija objekta, vizure, osunčanost, pozicija u odnosu na susjeda, uklapanje objekta u ambijent i kontekst, itd.).
To su bile osnovne stvari, a sad idu stvari koje bi takođe trebale biti osnovne:
– sociologija (funkcionalnost i povezanost kojom treba da se ostvari bolja ljudska interakcija i unaprijedi kvalitet života, poštovanje komšijinog prava na vizure, itd.)
– filozofija (dobra arhitektura nosi poruku).
Sad dolazi nešto o čemu se dosta vodi računa u razvijenim zemljama, a kod nas je to ništa – to je:
– estetika (radi se o nauci sa mogućnošću objektivnog prosuđivanja šta je lijepo a šta nije –dakle, o ukusima se ne raspravlja se odnosi na hranu, a ne estetiku, u nekim državama postoji porez na ružne objekte)
– ekologija (energetska efikasnost objekta – objekat je mašina koja zagađuje okolinu, materijali trebaju da se pažljivo biraju, a energetska potrošnja za izgradnju i održavanje trebaju da se uzimaju u obzir, a danas se vodi računa i o korištenju obnovljivih izvora energije, u evropskim zemljama postoji porez na objekte koji mnogo troše).
I sve to kad smo naveli ovako po redosljedu treba spomenut najosnovniju stvar koja bi trebala da bude osnova i prva stvar:
Arhitektura se danas svela na uslužnu djelatnost gdje se radi onako kako investitor želi, gdje se čak prema željama investitora mijenja urbanistički plan. To je propast. Arhitekta ne bi trebao pristati da radi nešto što investitor želi, ako on kao stručnjak istinski ne misli da je to najbolje rješenje. Arhitekti koji pristanu da uzmu novac i urade kako klijent želi, trebaju da budu izloženi najstrožijim kritikama i da im reputacija opada i čak da im prijeti oduzimanje licence i zabrana bavljenjem strukom ako su prijestupi veliki.
Znam ja da ako jedan arhitekta neće da nešto uradi ima drugi koji hoće da uzme novac, ali kad bi se čitava stručna javnost obrušila na projektanta koji stoji iza nakaradnih objekata i diskreditovala arhitektu koji je to projektovao, onda bi se svaki arhitekta dobro zapitao da li da se potpiše na projekat. ali bez potpisa nema ni izgradnje.
To bi trebalo da bude ravno praksi u pravu ili medicini - doktor smije da se bavi medicinom samo u bolnici i svaka kućna operacija i zloupotreba znanja i položaja se rješava oduzimanjem licence.
Problem je što je tako nešto skoro nemoguće i teško je definisati principe i kriterije po kojima bi se nekome u arhitekturi oduzela licenca osim ako se objekat nije srušio.
Dakle, boriti se za dobru arhitekturu se može samo promocijom dobre arhitekture, kritikom loše arhitekture, i eto tom nekom zakletvom da misliš da je to najbolje moguće rješenje koja bi onemogućila te neke investitor-je-htio-tu-neboder-a-načelnik-je-dozvolio-tu-investiciju izgovore. (5,M)
Ne bih podržao tu zakletvu
Nisam ti ja baš nešto sa filozofiranjem, a što se tiče te teme, ne bih podržao tu zakletvu, tako da ti i ne mogu nešto baš napisati posebno. (3,M,)
Pitaj nekog drugog
Nemam pojma fakat, pitaj nekog drugog, ne znam fakat izvini. (2, M)
Nisam ti ja taj tip
ee... a mislim, nisam ti ja taj tip da zna kako to treba da izgleda, tako da... pitaj nekoga drugog, ko zna smisleno i lijepo da piše. (3,F)
A ne znam kume
Hmmm, stani da skontam, haha, a ne znam kume, haj ti za mene izmisli. (2,M)
A ne da dijeli ljude
Nemam vremena baš da smišljam zakletve. Nisam siguran kakve zakletve na medicini polažu, vjerovatno to da će služiti ljudima i njihovom zdravlju. Pa onda bi mi trebali slično nešto izjavljivati u tom fazonu, u okviru struke. Kao npr. to da nećemo, izgradnjom objekata, narušavati građevinsko naslijeđe koje već postoji, isto da služiš ljudima u humanom smislu, gradnja za opće dobro, održavati zelene površine, i sl. Uglavnom da ne ugrožavamo ništa i nikoga, već da koristi zajednici, a ne da dijeli ljude na bogate i siromašne u materijalnom smislu... Moglo bi se to fino sastaviti, baš da se da do znanja ovim kvazi profama i asistentima da rade za naše dobro, a ne da se liječe na nama. Jebiga, nemam vremena, moram robovati još malo.. (3,M)
Da budem kul i da mi zgrade budu kul
Svečano se zaklinjem da ću bit normalan arhitekta; da ću provest više od jedne neprospavane noći radeći da budem kul i da mi zgrade budu kul; zaklinjem se da nikad u životu neću stavit betonskog lava na kapiju; zaklinjem se da će mi Neidhardt, Štraus i stari čika i teta arhitekte bit uzor, jer su oni znali šta rade za razliku od ovih novih; zaklinjem se da će mi kafana bit utjeha i da će mi cigara bit ko mom tati srp i čekić; zaklinjem se u još svašta... A posebno se zaklinjem da će mi arhitektura bit uvijek posebno draga, pozdrav. (2,F)
Ne odnosi se samo na ljude nego i na životinje i biljke
U času kada stupam među članove arhitektonske profesije svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu ljudi i prirode /njihovog okruženja, prostora. Prema dragim učiteljima sačuvat ću zahvalu i poštovanje, kao što ću i njihovo znanje koristiti u praksi. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi biti dobrobit mojih korisnika kao i pravilno iskorištavanje prostora. Poštovat ću prirodu i sve njene zahtjeve, pozitivno i pravilno ću iskorištavati njen potencijal, a u skladu sa njom ću da projektujem i gradim prostor. Održavat ću svim svojim silama čast plemenitog arhitektonskog zvanja. Moje kolege su moji suradnici, čije ideje ću poštovati, konstruktivno kritikovati i prihvatati. U vršenju dužnosti na mene će uticati tradicija, historija prostora, stanovnici (ne odnosi se samo na ljude nego i na životinje i biljke), kao i želja na pozitivan razvoj budućnosti (pokušavajući da zanemarim političku i klasnu pripadnost). Apsolutno ću poštovati život i prostor koji se nastanjuje od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja arhitektonska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast. Samo tvrdoglav, marljiv, čovjek pun ljubavi može biti dobar arhitekta. (2,F)
Poštovati pametnije od sebe
Zakletva: da ću stečeno znanje koristiti za poboljšanje ljudskog okruženja uz minimalnu potrošnju neobnovljivih prirodnih resursa, da ću nastaviti sa edukacijom dok god se bavim ovom profesijom, nadograđivati se i pratiti svjetske trendove. Obećavam da ću cijeniti tuđe ideje i poštovati pametnije od sebe. (3,F)
Učitelja poštovat ću kao svoje roditelje
U času kada stupam među članove arhitektonske profesije, svečano obećavam da ću svoje znanje staviti u službu humane arhitekture. Prema prirodi sačuvat ću poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Poštovat ću svim silama čast i tradiciju mjesta u kom vršim intervenciju.
Učitelja ovog umijeća poštovat ću kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, podučavat ću ih. Apsolutno ću poštovati ljudska prava i potrebe. Ovo obećavam, svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast. (2,F)
Na bolje, ne na gore
Zaklinjem se da ću svjesno, po svom najboljem znanju, mijenjati prostor na bolje, ne na gore. Da ću razmišljati o posljedicama koje ostavljam na prirodni i izgrađeni okoliš. Da ću uvijek graditi sa ljudima, za ljude. (asistentica)
Fazon je što su u medicini malo drugačiji ljudi
Zaklinjem se da ću iznad svega poštovati sve izvore znanja i ljude učene o struci... Da ću uvijek čovjeka uzimati kao osnovno mjerilo za rad i da mi uslovi osjetilne percepcije neće negativno utjecati na kvalitet življenja... Da ću poštovati svoje kolege u struci i da ću u kolaboraciji uvijek biti spreman na kompromis, s ciljem poboljšanja kvaliteta života i klijenata i nas samih... Da ću se držati principa zaštite kulturnog naslijeđa, i raditi u skladu i sa osjećajem za postojeće... I, eto, ma možeš ovoga pisati koliko hoćeš, fazon je što su u medicini malo drugačiji ljudi, manje sebični... Mi nekako hoćemo velike pare, pogotovo ovi iz malih zemalja, svi sanjaju da budu neke zvijezde možda nekad... U medicini, zakletva im je prije bila puno rigoroznija, pa kad su skontali da je zajebano, onda su je mijenjali pomalo, inače bi umrli bez kinte. xD (5,M)
Nikada investitoru korist na račun standarda
Zaklinjem se Stvoriteljem nebesa i zemlje da ću stalno napredovanje u sopstvenoj struci smatrati ličnom obavezom, da ni jedan razlog neće biti dovoljan da svoj lični interes stavim ispred interesa našeg zanata. Zaklinjem se da nikada investitoru neću omogućiti imovinsku ili društvenu korist ukoliko time na bilo koji način narušava norme, standarde i dobre običaje u našoj struci. I zaklinjem se da ću uvijek pokušavati da dam svoj doprinos arhitekturi i njenom napretku za kasnije generacije kao što su to učinili i mnogi arhitekti prije mene. (3,M)
Bombu jednog dana
Zaklinjem se svečano da ću svaki dan iako sam završila fakultet pit kafu u so.ba jer mi je pola života tamo ostalo. Zaklinjem se da neću postat napuhana samo zato što sam dobila diplomu i da ću svoj posao raditi savjesno i pametno, poštovaću druge, starije i pametnije od sebe, a najviše od svega poštovaću prirodu i ono što nam je priroda podarila. I zaklinjem se da ću bacit bombu jednog dana na onu ustanovu koja se naziva fakultetom, a prije toga samo obavijestit Amelicu (asistentica na Betonskim konstrukcijama) i Nadiricu (asistentica Statike) da ne dođu taj dan na posao! (3,F)
Da sutra ljudi ne bi morali zakretati glave
Paaa, moglo bi se tu svašta napisati, ali evo, nešto što mi je prvo palo na pamet
zakletva treba da sadrži: ljudima kojima ću projektovati buduća mjesta za stanovanje treba da omogućim što bolji život, da što organizovanijim i boljim rasporedom olakšam i uljepšam boravak u datim prostorima; da nikada svoje snove neću ispunjavati na projektima koje ću raditi za druge ljude, tj. da saslušamo htijenja, želje i potrebe ljudi za koje projektujemo; treba da se zakunemo da ćemo biti što kreativniji i da sutra ljudi ne bi morali zakretati glave kad prolaze pored naših objekata. Haha,
i da kada projektujemo zamišljamo kako će se ljudi osjećati u tom prostoru, to da nam bude ideja vodilja... taaa raaaa (3,F)
Dva sata i raspon ploče
Na dan kad postajem arhitekt
Zaklinjem se da neću spavati duže od dva sata.
Zaklinjem se da raspon ploče neće biti veći od 4.80m.
Zaklinjem se da ću braniti projekte sa Mirso rek'o da može.
Zaklinjem se da ću paziti na intenzitet linija.
I zaklinjem se da će mi se prvi projekat zvati Zagora estate. (2,F)
Sredina između snova i realnosti
Eh ovako... Etička zakletva jednog budućeg arhitekte bi trebala da se odnosi na jedan pogled nas ljudi iz struke i naših klijenata, što bi značilo da bi arhitekta trebao da svoje ideje stavi u službu ljudi za koje radi,i da one budu jednako kvalitetne za sve ljude,bez obzira na njihovu financijsku situaciju, političku opredijeljenost, vjeru, itd. Što bi značilo da arhitektura treba da bude dostupna svima, i da se u budućnosti formira u svim sferama života... Arhitekta treba da bude izvor kreativnih,funkcionalnih, humanih i futurističkih ideja, iz kojih bi svaki čovjek mogao izvući neku vrstu koristi(mislim na funkcionalnost)... Treba da bude izvođač ideja svoga klijenta,ali da zna da izvede svoju ideju i svoje naučeno znanje u najboljem obliku... Treba da nađe sredinu između svojih snova i realnosti okoline... To je po mom mišljenju neki oblik, odnosno neke stavke etičke zakletve koju bi u nekoj budućnosti naravno trebali imati i arhitekti. (2,F)
Zakletvu nosimo u našim srcima i umu
Arhitektura kao i mnoge druge djelatnosti direktno utiču na čovjeka, društvenu i prirodnu strukturu.
Medicinari utiču na ljudsko zdravlje, psihološki, ekonomski i politički profil čovjeka. Njegovu vjeru, nadu i budućnost. Ugrožavajući jedan život, ugrožava se mnogo drugih života, nekada se loše stvari u životu baš kao i sreća dijeljenjem množe. Također, medicina utiče i na prirodu, njenu zagađenost, održivost.
Svaka profesija sama po sebi nosi svoju težinu, to nisu samo hirurzi, liječnici, farmaceuti, inžinjeri, tu su i mehaničari, vodoinstalateri, pizzamajstori, vatrogasci, policajci, svi oni, svi mi, svojom greškom, neznanjem, nepažnjom, neposvećenošću ili ne voljom možemo uticati na niz nesretnih ili sretnih događaja.
Ne voljom znači da nas ubrzan ritam života odvodi od volje, od ljubavi, traže od nas ono što ne možemo. Uslovno možemo, ali ne trebamo! Ne smijemo! Ne želimo! No nekada moramo. A ljubav je graciozna i laka i nije pod moranjem. Kada se nešto mora gubi se volja, više se griješi, više se boji.
Medicinari imaju etičku zakletvu - da li nam to govori da svi vjeruju u nju i časno se vode istom? Trgovci je nemaju - da li nam to govori da nas svi žele pokrasti ili adekvatno neuslužiti? Postojala javna zakletva ili ne, mi zakletvu nosimo u našim srcima i umu. Neki da, neki ne.
Društvo i događaji u njemu govore nam o moralu, etici, vjeri, o našoj dobroti, o našoj ljudskosti. O tome kakvi smo postali, brzi, poletni ali neobazrivi.
Smatram da etička zakletva ne bi trebala postojati. Ali se etika ne bi trebala nimalo zanemarivati, što se radi, najviše na visokoškolskim ustanovama. Smatram da se djeca od najranijeg doba, preko osnovnog i srednjeg obrazovanja prije svega konstantno, bez ijednog predaha trebaju učiti biti etični, moralni i vjerni. Učeći na primjerima drugih, ličnim prema sebi i ličnim prema drugima.
Posebno mislim da bi se u visokoškolske ustanove trebalo uvesti mnogo više praktičnog rada, slobodnog prostora za razgovor sa profesorima, slobodnih pitanja i samim tim mnogo etičkog konteksta kojeg ćemo dobit jedni od drugih. (3,F)
Malene noge i trava pod tabanima
Šta znači biti arhitekta danas? Većina studenata vjeruje da će poslije završenog studija imati siguran posao, lijep biro i mogućnost napredovanja u struci. Ja vjerujem da je sadašnjost okrutna i da nas čeka mnogo razočarenja na putu do uspjeha. Kako bi izašli sa tog puta bez mnogo ožiljaka moramo razmišljati realno i svu svoju kreativnost i maštu usmjeriti na sadašnjost i društvo koje nas okružuje. Etička zakletva arhitekata ne mora biti jasno definisana, ali bih voljela da se prisjetimo osnovnih načela arhitekture.
Sve što radimo treba da bude potčinjeno čovjeku. Linije koje stvaraju kreaciju dizajna i konstrukcije u našoj podsvijesti moraju tanko pisati: čovjek! Ekstravagantnost današnjih objekata moderne gradnje ispunjava sva očekivanja zapada, ali se zaboravlja na osnovne ljudske potrebe. Vrlo brzo arhitekta može ući u kolotečinu modernizma, ali na umu mora imati jednostavnost i ljude zbog kojih se školuje i postoji u svojoj struci. Kako kaže svjetski arhitekta Ludwig Mies van der Rohe: Less is more. (prim. prev. Manje je više.)
Ako pustimo mozak da razmišlja dalje o ljudskim potrebama, nakon određenog vremena će shvatiti da lista prelazi format A4 papira. Prioriteti su različiti, ali oni na koje arhitekta može uticati su sasvim dovoljni za razmišljanje. Okruženje u kome rastu djeca 21. vijeka je u našim rukama. Moramo zaštititi zelene površine kojih je u našem gradu malo, učiniti da malene noge mogu osjetiti travu pod svojim tabanima. Omogućiti djeci i odraslima zdravo trčanje među drvoredima, vožnju biciklom pored rijeke, disanje punim plućima u parku dok posmatraju nebo bez smoga. Možda smo ove fraze čuli mnogo puta do sad, ali ni ovo nije dovoljno sve dok ne krenemo djelovati u tom smjeru.
Arhitekta postoji zbog ljudi i njihovih potreba. Svaka naša kreacija je zapečaćena ergonomijom, jer tako treba da bude. Etička zakletva treba da u arhitekti probudi sve ljudsko, da nikad ne dozvoli novcu da pobjedi i odvede čovjeka u beznađe. Treba da zapamtimo da nijedan investitor nije vrijedan patnje društva.
Etička zakletva nas možda dovede do Pricker nagrade za arhitekturu (engl. Pritzker Prize). To je godišnja nagrada koja se dodjeljuje arhitekti čiji rad predstavlja kombinaciju kvaliteta talenta, vizije i angažovanosti, i čiji rad doprinosi čovječanstvu i izgradnji okoline kroz umjetnost arhitekture. Do tada nam ostaje da učimo i radimo i djelujemo u pravom smjeru. (2,F)
Možda bi svoje riječi neko i poštovao
Znajući za Imhotepovu zakletvu bilo je teško napisati bilo šta drugo što bi u sebi obuhvatilo odjednom sve ono što čini arhitektu, ali evo pokušaću.
Zaklela bih se da ću čuvati život i sigurnost ljudi prije svega. Da ću vratiti prirodi sve što od nje uzimam i da ono što stvaram neće biti teret za okolinu u kojoj stvaram.
Zaklela bih se da ću dijeliti sve što znam sa ljudima koji žele da znaju ali da, isto tako, i sama nikada neću prestati da učim i da se neću ograničiti samo onim znanjem koje mi je pruženo na fakultetu. Da ću sve kolege cijeniti, poštovati i sarađivati sa njima uvažavajući svaku ideju i kritiku.
Da neću dopustiti da iko, ko nije stručan, utiče na moje rasuđivanje i da nikada moj lični interes ali ni interes investitora neću staviti ispred interesa korisnika onoga što stvaram i okoline u kojoj stvaram. I da ću uraditi sve sa svoje strane da sve što je loše, a tiče se moje struke, zaustavim.
Da ću svojim radom poboljšavati i olakšavati život ljudima i da ću se držati zakona fizike ali i estetike u svemu što radim. Da ću tragati za ljepotom i iznenađenjima u arhitekturi svakog dana i da nikada neću dopustiti da stagniram niti da me ograniče.
Da se tada, tog dana, kada svečano i zvanično stupam među članove profesije arhitekata, svečano zaklinjem da ću živjeti i stvarati za ljude, život, prirodu i umjetnost do kraja svog života i da, ukoliko tako ne bude, prihvatam svu odgovornost i svaku kaznu.
Bilo bi lijepo kad bi svako pisao svoju zakletvu, onda možda ne bismo imali doktore kakve imamo, arhitekte kakve imamo i ostale ljude koji nisu na mjestu na kom bi trebalo da budu. Možda bi svoje riječi neko i poštovao. (4,F)
