Školegijum: Koji su konkretno pravci promjene udžbeničke politike u odnosu na ono što smo imali do sada?
Mašić: Jako je široko, ali pokušat ću to sistematizirati na ovaj način. Mi smo imali sistem koji je bio takav kakav je bio i koji je proizveo nekoliko loših pojava. Prva je potpuna netransparentnost cjelokupnog sistema. Naprimjer, kao zastupnik u Parlamentu FBiH, ja pojma nisam imao šta zapravo podrazumijeva udžbenička politika, ko šta tamo radi i na koji način. Javnost je uglavnom bila upoznata početkom svake školske godine kada su se pojavljivali „vukovi na grani“ i slične greške materijalne i svake druge prirode..
Problemi oko izbora recenzenata
Školegijum: Što su sekundarni problemi...
Mašić: Što su sekundarni problemi. Nikada nije otvorena javna rasprava pa da se vidi šta javnost generalno o tome misli jer smo mi svi dio tog sistema. Najvećih problema je bilo kod izbora recenzenata jer je sebi neko dozvolio da ekskluzivno odlučuje ko će biti recenzent.
Školegijum: A ko je to bio?
Mašić: Do sada, ministar obrazovanja i nauke u FBiH. Kantonalni ministri su navodno slali prijedloge recenzenata. 
Međutim, isključivo se odlučivalo u Ministarstvu, gdje je najveću odgovornost imao ministar, odnosno ministrica. Sad zamislite situaciju u kojoj naprimjer ja, koji sam živio u tuzlanskom i sarajevskom kantonu, treba da odlučim ko će biti recenzent iz Bihaća ili bilo kojeg drugog dijela FBiH. Kantonalna ministarstva objektivno se nisu pitala u dovoljnoj mjeri, mada je to i njihov problem jer se očigledno nisu htjeli baviti izborom recenzenata. Niko nikada nije imao uvid u tiraž udžbenika niti je iko ikome polagao račune – od države do autora. S autorom je sve bilo na lijepu riječ – vjeruj mi: odštampali smo toliko udžbenika. Tako da je tu bio veliki prostor za zloupotrebu i mahinaciju u smislu neplaćanja dadžbina i ilegalnih kopiranja tih udžbenika. Tako autori nisu ostvarivali svoje pravo koje im je pripadalo.
Niko nije postavio pitanje kako se formira cijena udžbenika. Sistem je bio takav da je izdavač mogao odrediti cijenu udžbenika, naprimjer 25 KM i niko ga nije pitao zašto je ta cijena. I u tom slobodnom tržištu mi smo išli u pravcu kvantiteta na uštrb kvaliteta, išli smo u pravcu da nismo dobili ono što smo trebali. Praksa je bila da se odobravalo šest, osam, pa i do deset udžbenika po predmetu u jednom razredu tako da imate slučaj da, npr. u sarajevskoj školi u istom razredu, različita odjeljenja koriste različite udžbenike. Da dijete pređe u drugo odjeljenje, odmah mora kupovati nove udžbenike. Zbog te rascjepkanosti, malih i usitnjenih tiraža, cijena je bila poprilično visoka.
Školegijum: Dobro, ili možemo imati slučaj kao u RS-u, Zavod za udžbenike će obavljati taj posao, ili ćemo imati kantone i imati liberalizaciju. Mislim da nije dobro rješenje da se ograniči izbor na dva odobrena udžbenika - da se, kao, dopusti sloboda, ali da se ograniči sloboda. Mislim da to nije dobro rješenje.
Mašić: Koji biste model Vi predložili?
Školegijum: Predlažem model da konkretno za čitanku (a i za druge udžbenike) pozovete sve autore da obrade sve nastavne jedinice i pošalju ih na konkurs...
Mašić: U toj varijanti bi se morala osnovati nova institucija – zavod, agencija.... koja će se baviti time, jer u RS-u postoji takav sistem; oni imaju pri Pedagoškom zavodu odjel koji se isključivo bavi time...
Školegijum: Niste me razumjeli – raspišete konkurs za novi udžbenik, autori vam pošalju deset rješenja za jednu lekciju. Recenzetska komisija ne bi čitala deset različitih udžbenika, nego deset različitih verzija jedne lekcije i izabrala najbolje rješenje - tako za svaku lekciju. Sve najbolje lekcije bi poslužile za pravljenje jednog ili dva udžbenika, nebitno je...
Mašić: To bi i moglo biti izvodivo.
Školegijum: Vi možete reći koji izdavač štampa koji udžbenik i podijelite posao.
Mašić: To je izvedbeno moguće, čak nije loš prijedlog.
Školegijum: Ovako vi imate deset autorskih timova (što je skupo), koji urade deset udžbenika i stvorite zlu krv. Tu rade lobiji, mi to znamo već tri-četiri godine, pratimo to. Mi smo prije dvije godine podnijeli krivičnu prijavu protiv jednog recenzenta i prijavljivali ovdje šta je uradio, niko se počešao nije. Tako da, ako se već ide ka centralizaciji, treba uraditi da bude što efikasnije i da bude što jeftinije.
Mašić: Nisam vas bio razumio, mislio sam da treba formirati novu ustanovu, agenciju. Znači, taj prijedlog bi ujedinio ovaj model sa sistemom recenziranja, samo što autori, ljudi koji su profesionalci iz struke pišu lekcije. To nije loše.
Školegijum: To ne možete ovog trenutka. Mi smo ušli u fazu u kojoj autori trebaju predati rukopis do kraja decembra za recenziranje udžbenika za deveti razred...
Nedostaje odgovornosti
Mašić: Nije još uvijek raspisan javni poziv. Trebao bi uskoro biti raspisan nakon što održimo četvrtu sjednicu Koordinacije jer mi konačno nismo utvrdili pravila, samo smjernice koje se tiču svega ovoga o čemu smo počeli pričati i ima još tu sitnica i stvari.
Da se vratimo na sistem recenzenata - ovdje je nedostajalo koordinacije i odgovornosti od vrha do dna. Da bismo uključili odgovornost i onih koji imaju isključivu nadležnost (a to su kantoni), kantonalna ministarstva će biti zadužena da sa područja svog kantona delegiraju recenzente i da se prave timovi recenzenata, da ne idu po sistemu da se 90 % recenzenata iz istog tima nikad u životu nisu vidjeli. Oni pregledaju kući udžbenik, ocijene i pošalju svoju recenziju natrag Ministarstvu. Onda se zbroji s isključivanjem najveće i najmanje ocjene - shvatilo se u neko doba da su recenzenti bili uvezani s autorima i izdavačima i imali su informaciju čiji je udžbenik, tako da je tadašnje Vijeće za udžbeničku politiku donijelu odluku o poništenju najveće i najmanje ocjene. No, oni se nisu sastajali i donosili zajedničku ocjenu.
To će sada biti promijenjeno, sad će morati razmijeniti mišljenja i donijeti zajedničku ocjenu. Hoće li se oni sresti putem Skypea ili će se susresti fizički, potpuno je nebitno. Jer, kad jedni drugima u oči pogledaju, a svi bi trebali biti stručni, onda neće moći biti drastično različitih mišljenja oko jednog udžbenika.
Po pravilima koja su važila do sada, autor udžbenika je mogao biti bilo ko – bez obzira na nivo obrazovanja, praksu i iskustvo koje ima. Uveli smo pravilo (kako nam se ne bi dešavalo da osoba koja se nikad nije bavila pojedinim oblastima napiše udžbenike iz više oblasti) da je autoru udžbenika uža specijalnost oblast za koju piše udžbenik. Također, uvodi se i zaštitna naljepnica. Ne možemo ići na hologramsku zaštitu jer skoro nijedna štamparija u BiH ne bi bila u mogućnosti ispuniti taj standard. Da ne bismo domaće štamparije hendikepirali u cijelom procesu, idemo sa zaštitnom naljepnicom. To će se posebnim pravilnikom uraditi zajedno sa Ministarstvom finansija. Naljepnice se neće moći kopirati. Kad se odobri udžbenik, onda se odobrava i tiraž i dobije se i toliki broj naljepnica. Tako ćemo i mi, i autor, i izdavač imati potpunu kontrolu nad tiražom. Neće biti problem ni doštampavanje - izdavačka kuća podnese zahtjev, mi odobrimo i damo dodatni broj zaštitinih naljepnica.
Socijalna dimenzija
Zbog smanjivanja broja odobrenih udžbenika i povećanja tiraža svakog udžbenika postoji objektivan prostor za smanjivanje i same cijene, jer mi moramo gledati i na socijalnu dimenziju. Ne mislim da je bila korektna cijena koja je do sada figurirala, ali, nažalost, nije bilo nikoga da postavi pitanje kako se uopšte formira cijena. Mi smo se opredijelili da, koliko je god moguće, taj sistem učinimo transparentnijim. Razgovarali smo sa svima: autorima, izdavačima, nastavnicima, ministrima koji su bili uključeni u taj proces i pokušali da promijenimo dosadašnju praksu i da je unaprijedimo, da produkti budu kvalitetniji. Niko u Ministarstvu nije uzimao odštampane udžbenike da ih pregleda. Imali smo primjerke radnog rukopisa u kojem je ukazano na probleme, no ode u štampu i ne uvaže se te primjedbe.
Školegijum: Samo da ste recenzente učinili odgovornim..
Mašić: Prijašnji sistem i ljudi koji su ga kreirali ih nisu učinili odgovornijim. Zato sada pravila i mijenjamo jer nisu bila dobra. Mi definitivno idemo na smanjenje broja odobrenih udžbenika, jer ovako se više ne može...
Školegijum: Ja razumijem zašto se to radi, ali je potrebno mijenjati nešto drugo. Ovo je radni list na osnovu kojeg recenzetni ocjenjuju rukopis, ovo je loše urađeno. Hoće li recenzenti dobiti bolje radne listove? Postoji li u Ministarstvu kadar koji može napraviti bolji?
Mašić: Naravno da ne postoji kadar ni u Ministarstvu, niti u prosvjetno-pedagoškim zavodima gdje bi trebalo da bude tih kadrova. Mi ćemo na narednoj sjednici Koordinacije finalizirati pravila, a onda ćemo procedurama i aktima definisati detaljnije cijeli proces. Nama će trebati pomoć struke kada je pitanje pravljenje upitnika.
Školegijum: Ako smanjujemo broj udžbenika, moramo pooštriti kriterije, ako pooštrimo kriterije, moramo imati jasnije standarde. Standardi se moraju napraviti prije nego se raspiše konkurs. Ja to sve pitam zato što mi se dopada kuda to sve ide, ali iz dosadašnjeg iskustva vidim da se puno priča, a da se gubi vrijeme i da ćemo sutra mi koji pravimo udžbenike imati problem kratkih rokova. Svi će morati završiti za dva mjeseca i dobit ćemo recenzente koj će od 11 sad birati dva umjesto pet, na osnovu istih pravila, i na kraju ćemo opet dobiti loše udžbenike.
Mašić: Ministarstvo objektivno nema kvalifikovanih ljudi (od 42 uposlena) koji bi za svaku oblast pravili te upitnike. Zbog toga su nama potrebna kantonalna ministarstva, prosvjetno-pedagoški zavodi, kao i svi učesnici u ovom procesu, struka prije svega. Već smo dobili prilično dobre sugestije. Sve ono što bude išlo u pravcu toga da ovaj sistem napravi sistemom, da pojača kontrolu...
Školegijum: Mi smo tu već uključeni. Znate da Ministarstvo kantona Sarajevo radi analizu trenutno važećeg NPP-a...:
Mašić: Da, dio toga je ministar Suljagić prezentirao na javnoj raspravi okvirnog NPP-a FBIH. Za razliku od dosadašnje prakse, mi iskreno želimo u potpunosti uključiti kantone. Više neće rješenja potpisivati ministar obrazovanja u Vladi FBiH, već Koordinacija ministara obrazovanja. Već je od nekoliko kantonalnih ministara pokrenuto i pitanje mogućeg prenosa nadležnosti kada je u pitanju udžbenička politika, studentski standard, itd. Objektivno, i oni imaju problem. Evo, naprimjer, kolega Suljagić, koji je nadležan za sve nivoe obrazovanja u kantonu koji ima najveći broj ustanova, ima samo 12 uposlenih. Postavlja se pitanje da li se može pokriti ta oblast tako značajna... samo kad uzmete u obzir broj studenata koji studiraju u kantonu Sarajevo, a studira ih 70 % od ukupnog broja studenata u Federaciji BiH. Sve ovo na ovakav način je jednostavno neodrživo.
Školegijum: Jeste li vidjeli Školegijum?
Mašić: Jesam. Interesantan i koristan časopis. Iskreno. Kako i sami kažete – «Za pravednije obrazovanje». Puna podrška. Posebno mi se sviđa što je u potpunosti besplatan i nudi online pristup pdf-formatu.
