Oni su odlučili da 30 godina postojanja UN-ove Konvencije o pravima djeteta obilježe tako što će pogurati da im dječija prava uđu u glavu, i djeci i odraslima, pa su odabrali pravo na život, na grešku, na vjeroispovijest, razumijevanje...!
Nama je nastavnica Merisa na sastanku Vijeća učenika rekla da smo dobili poziv da učestvujemo na konkursu, da probudimo svijest o pravima djeteta u Bosni i Hercegovini. Mi smo osmislili izazov da zalijepimo na čelo papir na kojem smo napisali nešto tipa pravo na školovanje ili neko drugo pravo i da kažemo zašto je to pravo važno. Bio je konkurs i mi smo osvojili prvo mjesto, kazao je Sergej, član Vijeća učenika Četvrte osnovne škole iz Brčko distrikta.
Naime, Četvrta osnovna škola iz Brčko distrikta odazvala se na konkurs Dižem glas za MOJE pravo organizacija Save the Children, World Vision, Hopes and Homes for Children i Snažniji glas za djecu. Vijeće učenika pokrenulo je kampanju Tvoja glava, tvoja prava i u tome su im pomogli nastavnica Merisa Mehić i nastavnik Ernad Osmić. Cilj konkursa bio je da kampanjom u društvenim medijima, koju same osmisle, učenice prikažu kako vide provođenje ili neprovođenje odredbi Konvencije o pravima djeteta u svojoj zajednici.
Osmisli smo izazov kao što je bio Ice Bucket Challenge, sa hashtagom tvoja glava – tvoja prava jer to nekako zvuči najljepše, a i daje najbolju poruku. Slaže se s tom našom idejom i sa onim što smo htjeli uraditi. Djeca su lijepila natpise sa određenim pravima na čela, govorila su nešto više o tom pravu, snimala to i na taj način napravili smo izazov da bude zabavan, ali i poučan, kazao je Denis, učenik devetog razreda ove škole. Naglasio je da se njihova kampanja putem društvenih mreža proširila i na druge škole, što je i bio cilj.
Naša škola je poznata po velikom broju radionica, mini projekata, kampanja koje organizujemo tokom cijele školske godine. Zaista rijetko koji važan datum iz školskog kalendara prođe, a da mu ne odamo neki značaj. Osim toga, tim radionicama i projektima odgovaramo na zahtjeve učenika za savremenijom, dinamičnijom, aktivnijom nastavom, u kojoj će se sami đaci moći dokazati, istaknuti i aktivno učestvovati. Tako je i kada je Konvencija o pravima djeteta u pitanju. Svake godine se obilježi kroz neku radionicu, a ove godine smo, eto, radili u saradnji sa ove četiri organizacije, kaže nastavnica Mehić. Smatra da su ovakve aktivnosti važne jer su u bh. društvu mnoga prava djece ugrožena.
Još uvijek je ugroženo pravo na adekvatan životni standard, jer naša djeca doživljavaju kao luksuz stvari koje su djeci na Zapadu sastavni dio svakodnevnice: školska kuhinja, zdravi obroci u školi, produženi boravak u sklopu škole, kino u gradu, gradski bazeni, klizalište... Pravo na jednakost je nešto što se svakodnevno nameće kroz životne situacije i nešto na što i sama djeca ukazuju i traže da se poštuje, napominje nastavnica Merisa Mehić.
Slično misle i djeca.
U zadnje vrijeme – ne samo u Brčkom, nego i u cijelom svijetu – daju veća prava životinjama, nego ljudima i djeci. Tako, naprimjer, da stavite čovjeku psa na ulicu ili dijete, uzet će psa, a dijete će ostati, kaže učenica Nedžma, a Denis dodaje da odrasli ne razumiju djecu.
Ljudi ne misle o čemu djeca razmišljaju, da li se ona uopšte uvrijede. Razumijevanje između ljudi je na niskom nivou danas, kaže Denis, na šta njegova drugarica Ajlin dodaje da je njihovo pravo na igru ugroženo.
U Brčkom imamo mali broj igrališta za djecu; koristimo razne površine kako bismo provodili svoje slobodno vrijeme. Jednom smo prolazili ispred zgrade, a jedan čovjek nas je polio vodom iz kofe. Kaže – ovo je vrijeme odmora. Ima dosta djece koja se igraju ispred zgrade, koja ne smiju sama ići na igralište, priča Ajlin.
Osnovci, između ostalog, misle da ih njihovi roditelji previše usmjeravaju kada biraju zanimanje kojim će se baviti u budućnosti.
Roditelji nekako puno forsiraju djecu na to što oni žele za njih, a ne ono što bi djeca željela. Upućuju ih na neke smjerove u srednjoj školi koje djeca uopšte ne žele. Naprimjer, ti moraš biti doktor ako imaš dobre ocjene. Ne možeš ništa drugo raditi, rekao je Denis, a Gordana dodaje da poneki nastavnici privileguju određene učenike ili učenice.
Dosta nastavnika ima svoje miljenike koji više znaju, i njih stavljaju u prve klupe. Njih jedine ne izvlače da odgovaraju... Daju im više ocjene, ističe Gordana, a Nedžma dodaje da je nekoj djeci uskraćeno i pravo na školovanje. Poznajemo jednog dječaka koji ne ide u školu. Njegovim roditeljima dođe kazna, ali on i dalje ne ide u školu. Roditelji su dužni da djeci obezbijede školovanje; ako oni ne mogu, onda je Vlada to dužna, kaže Gordana.
Iz ovog se da zaključiti da djeca dobro razumiju svoja prava i prepoznaju njihovo kršenje, a na linku je video kojim je Vijeće učenika Četvrte osnovne škole Brčko distrikta pozvalo svoje vršnjakinje i vršnjake da učestvuju u kampanji.
