Pratili su 250 parova majki i beba, od perioda kada su bebe imale šest mjeseci, do momenta kada su napunile četiri i pol godine. Bilježili su kvalitet i kvantitet aktivnosti čitanja, što znači da naglasak nije bio samo na čitanju bebama, nego i na razgovoru sa njima, odnosno pokazivanju slika i pričanju o njima.
Efekat ovih aktivnosti bio je vidljiv već u dobi kada su djeca napunila četiri i pol godine: čitanje pospješuje komunikaciju između roditelja i djece tako što priprema njihov mozak da nauči govoriti i čitati.
Carolyn Cates, profesorica na odjelu pedijatrije Medicinskog fakulteta Univerziteta u New Yorku smatra da nam ovo saznanje može biti od velike koristi u naporima da se smanji utjecaj socioekonomskog statusa na spremnost djece za polazak u školu, ali i u smislu dugoročnih akademskih rezultata. Pismenost moramo podsticati od rane dobi, a roditelji treba da čitaju djeci od njihovog rođenja, tokom dobi kada idu u vrtić, ali i poslije toga, kaže ona.
U prilog ovom mišljenu idu rezultati studija u kojima su predškolska djeca kojoj se redovno čita na nalazima magnetne rezonance pokazala veću aktivnost u određenim dijelovima mozga, što im je pomagalo da razumiju priču i vizualiziraju je.
Kad smo kod knjiga, da pomenemo i razultate jedne studije, prema kojoj djeca koja odrastu u domu u kojem ima bar 500 knjiga imaju 20 puta veće šanse da završe fakultet!
Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić