Ukoliko radite u prosvjeti, jasno je da će vas zanimati teme kojima se bave naučnici koji istražuju mozak ili one vezane za psihologiju, iz prostog razloga što memorija, motivacija, znatiželja, inteligencija ili odlučnost itekako imaju veze sa obrazovanjem. Međutim, ove discipline su kompleksne, nijansirane i postoji more nepoznanica, posebno ukoliko pokušavamo razumjeti šta je to što pomaže ili odmaže pri učenju. Guardian donosi tekst o četiri 'neuromita' prisutna u učionicama, ali i u domovima, nastala na osnovu pogrešnih interpretacija naučnih objašnjenja. Ukorijenjeni su jer nam je jednostavno razumjeti ih, u skladu su sa onim što viđamo svaki dan, često se o njima priča i jednostavno ih je primijeniti, ali zaista, postoji vrlo malo dokaza da oni imaju pozitivan efekat u procesu učenja, kaže Lia Commissar, menadžerica zdravstvene organizacije Wellcome Trust. Štetni su jer nam oduzimaju vrijeme i novac. Često se ponavljaju, čak i u okviru treninga i obrazovanja nastavnog kadra i zato je bitno da ih razotkrijemo:
- Ne postoje različiti stilovi učenja. Mit da neki đak bolje uči ukoliko mu se gradivo predstavi vizualno, auditivno ili kinestetski nije tačan. Mi vjerujemo da je svaki od naših đaka poseban – ima drugačiju ličnost, iskustvo, genetiku i, posljedično, vjerujemo da će imati i bolji uspjeh ukoliko predajemo na način za koji mislimo da baš njemu odgovara. Na Twitteru postoji kampanja #VAKOFF u svrhu razotkrivanja ovog mita, a čak se nudi nagrada od 5000 dolara za osobu koja dokaže kako teorija o različitim stilovima učenja pomaže đacima da postignu bolji uspjeh u školi. Nova istraživanja će nam možda pomoći da prestanemo vjerovati u ovaj mit, a za sada postoje indikacije da podučavanje novih informacija u kojem đaci koriste više čula za rezultat ima bolje ishode učenja.
- Koristimo samo 10 % mozga. Činjenica da niko od naučnika i naučnica nikada nije objavio ništa slično, a da smo u današnje vrijeme u stanju mozak posmatrati na vrlo naprednom nivou, znači da je ova tvrdnja potpuno netačna. Razlog? Ljudi vjeruju da ju je izrekao Einstein. Ali on, ne samo da nije rekao ništa slično, nije rekao većinu stvari koje mu se pripisuju danas.
- Desna i lijeva strana mozga: racionalnost i kreativnost. Šezdesetih je godina prošlog vijeka istraživanje sa osobama koje su patile od epilepsije pokazalo da, kada se prekine veza između lijeve i desne hemisfere, ove dvije strane mozga počinju funkcionirati samostalno i na različite načine. Poslije se sve to nadovezalo na našu želju da objasnimo i kategoriziramo ljude i ponašanje, pojednostavimo kompleksno i pojasnimo ono što nas zbunjuje. Istina je da jedna strana mozga nije odgovorna samo za jedan tip ponašanja. Ovaj nam mit može naškoditi jer nas, recimo, može odvratiti od toga da izučavamo određenu disciplinu ili predmet jer smatramo da naš mozak nije sposoban za to.
- Mozgalice nas čine pametnijima, treniraju naš mozak, poboljšavaju pamćenje, koncentraciju i inteligenciju. Ljudi koji upražnjavaju ovu aktivnost često postižu sve bolje rezultate što duže igraju. Problem je, međutim, što je ove vještine skoro nemoguće prenijeti u drugačije kontekste, kao što je, recimo, učionica. Iako postoje dokazi da ovakve aktivnosti mogu biti od koristi za ljude koji se bore protiv Alzheimerove bolesti, ostala istraživanja pokazuju da ne postoje dokazi o poboljšanju kognitivnih funkcija.
Tekst u originalu možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić
