U SAD-u je samo 2017. godine više od 58 hiljada djece bilo seksualno zlostavljano. Danas se u 20 država SAD-a zakonom predviđa edukacija o prevenciji seksualnog zlostavljanja. Država Vermont je 2009. godine među prvima uvela zakon prema kojem se u toku obaveznog obrazovanja (kako predškolskog i osnovnog, tako i srednjeg) svi đaci moraju obrazovati na temu prevencije seksualnog zlostavljanja. Roditelji moraju sve vrijeme biti informirani, a sve škole i vrtići moraju obezbijediti trening nastavnicama i svim odraslim zaposlenicima.
Odbor svake od škola ima slobodu da odabere plan i program koji će koristiti u ovom obrazovanju. Jedan od najpopularnijih je onaj zasnovan na činjenicama – osmišljen i u upotrebi još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj se program sastoji od niza dobno prilagođenih lekcija koje za cilj imaju zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja. Iako zvuči pomalo strašno, ovaj se program zasniva na pozitivnom pristupu i građenju zdravih veza sa ljudima. Djecu podučava kako da obrate pažnju na osjećaje, vlastito tijelo i granice, odnosno da, ukoliko imaju osjećaj da nešto nije u redu, mogu zatražiti pomoć. Roditelji su uglavnom zadovoljni ovim programom, posebice zato što nije eksplicitno zasnovan na razgovoru o seksu ili seksualnom nasilju. Ipak, naglašavaju predavačice, roditelje treba obrazovati da prepoznaju znakove i simptome nasilja, te da i sami obrazuju djecu s ciljem prevencije.
Preporučuju četiri strategije.
Pokažite djeci kako da obrate pažnju na svoje osjećaje
Oko 90% zlostavljača su osobe koje djeca poznaju, što znači da je njima još kompliciranije shvatiti da se tokom zlostavljanja ustvari događa nešto loše. Zbog toga se smatra da moramo prestati razmišljati o dobrom, odnosno lošem dodiru i fokusirati se na ovo što bi djeci moglo izgledati kao zbunjujuće ponašanje.
Ukoliko djeci pokažemo da postoje samo dobre ili loše vrste dodira, onda neće znati da je, ukoliko su zbunjena nečijim ponašanjem, sasvim uredu pitati odraslu osobu kojoj vjeruju, kaže jedna od edukatorica na ovom programu.
Pokažite im da uvijek mogu razgovarati sa odraslom osobom od povjerenja
To što ćemo djecu ohrabriti da razgovaraju sa odraslom osobom o onome što im se desilo znači da ćemo im skinuti veliki teret s leđa jer neće morati sama odlučiti da li je to što se desilo dobro ili loše. Isto tako, trebamo znati da postoji razlika između činjenice da mogu razgovarati i moraju razgovarati sa odraslim osobama. Treba imati na umu da djecu koja su žrtve zlostavljanja ne treba dodatno teretiti osjećajem krivnje ili odgovornosti.
Pokazati da ne znači ne
Osnova pristanka je jedna od glavnih tema ovog programa. Kad jedno dijete, naprimjer, ne želi da dijeli igračke sa drugim, roditelji često uskoče i primoraju djecu da dijele sa drugima. U ovom se programu drugačije pristupa ovom problemu jer edukatori smatraju da je za djecu bitno da shvate da će ne čuti mnogo puta u životu.
Ovo trebaju učiti kad imaju 2, zatim 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 godina, sve dok se ne nađu u situaciji da su s nekim na zadnjem sjedištu auta i jedno od njih dvoje želi, a drugo ne. Ta druga osoba mora biti u stanju prihvatiti to ne, pojašnjava Linda Johnson, edukatorica programa Prevent Child Abuse Vermont.
Razgovarati s djecom
Ove predavačice već od vrtića kroz knjige i priče sa djecom razgovaraju o granicama i pristanku i koriste anatomski korektne lutke kako bi djeca naučila imena dijelova tijela. Roditeljima preporučuju da sa djecom na isti način razgovaraju kod kuće.
Izvor: NPR: Beyond 'Good' Vs. 'Bad' Touch: 4 Lessons To Help Prevent Child Sexual Abuse
