Dobar dio zaposlenih u predškolskom i osnovnom obrazovanju nije najbolje upoznat sa značenjem i mogućnostima sindikata kao organizacije koja štiti radna prava radnika, i ne koristi sve što on nudi!
Do 31. augusta trebao bi biti ispregovaran novi kolektivni ugovor za zaposlene u predškolskom i osnovnom obrazovanju u Kantonu Sarajevo. U tom procesu prava obrazovnih radnica i radnika zastupaju dva sindikata koja ne sarađuju i imaju suprotstavljene stavove, a većina prosvjetara ne zna šta je sve predviđeno prijedlogom novog kolektivnog ugovora koji je definisao i Vladi Kantona Sarajevo ponudio jedan od ta dva sindikata. Ponukani ovom situacijom i tekstom o početku pregovora za potpisivanje kolektivnog ugovora, u redakciji Školegijuma kreirali smo anketu sa 15 pitanja.
Odgovori koje su davali članovi Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH (SSOOiOFBiH), Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo (SSOOiOKS), Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Zeničko-dobojskog kantona i Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona pokazuju da su prosvjetari postali članovi sindikata zbog zaštite prava radnika, ali da postoji veliko nepovjerenje u rukovodstvo i način poslovanja sindikata, pa jedna osoba navodi da nije članica zbog koruptivnih radnji u vezi s namještanjem podobnih direktora, te kadrovske politike sindikata koji zapošljava koga šef ili njegovi sljedbenici žele; druga pak zbog opstrukcija koje već trpim na poslu, a pojedini za SSOOiOFBiH navode čak da djeluje protiv prava radnika. Jedna osoba koja u anketi navodi da nije članica nijednog sindikata cijeni da je Sivrin sindikat (SSOOiOFBiH) nelegalan, a ovaj drugi (SSOOiOKS) bori se isključivo protiv Sivre i potpuno je nedefinisano šta nudi radnicima.
Sindikat kao organizaciju osnivaju zaposlenici kao zakonski reguliranu instituciju koja ih predstavlja u odnosima s vladom i poslodavcima, a njegov osnovni zadatak je da obezbijedi, štiti i povećava prava i interese svojih članova. Samo porijeklo riječi potiče iz grčkog syndikos (org. σύνδικος), što znači branilac, zastupnik, advokat. Potpisivanje kolektivnih ugovora kao pismenih sporazuma između radnica i radnika koje predstavlja sindikat i jednog ili više poslodavaca, kojim se regulišu različita pitanja iz područja radnih odnosa i koji ima pravnu snagu, odnosno predstavlja izvor prava jedan je od ciljeva sindikata.
Sindikatu su potrebne aktivne članice i članovi, upućene u svrhu i postojanje sindikata, no nerijetko se desi da se on svede na rukovodstvo i evidenciju članstva koje ostaje prilično pasivno jer ili nije zainteresovano ili rukovodstvo tako vodi organizaciju da ga čini pasivnim.
Jedna osoba navela je da sindikat nije osoba i ne može i ne smije se svesti na rukovodioca i na pružanje usluga članovima. S ovim u vezi, samo 20 osoba ili skoro jedna četvrtina anketiranih smatra da sindikat u njihovoj ustanovi poziva članice na aktivno učešće, 23 osobe su navele da sindikat djeluje samozatajno, a pojedini smatraju da je on samo produžena ruka direktorice škole, da djeluje po uputama direktora, da nema niti razgovora ni inicijative, ili pak da djeluje samo u interesu rukovodioca, a jedna anketirana osoba misli da je uloga sindikata i članova besmislena sve dok nas obavještavaju da će plata biti na vrijeme, a drugim problemima se ne bave ili, ako se i bave, podviju rep.
O izradi prijedloga novog kolektivnog ugovora više od polovice anketiranih reklo je da su bili upućeni u problematiku putem online kanala i povjerenica, a postojale su i ankete i javne rasprave na online sastancima. Međutim, samo 14 ih spominje da su se mogle dati sugestije i prijedlozi, ali da je rok za njihovo davanje bio prekratak.
Jedna osoba naglasila je odgovornost samih članica, napominjući da većina kolega ne čita, pa se kasnije žale. Uloga članica dakako jeste besmislena sve dok se ne uključe u djelovanje, odnosno dok im to ne bude dozvoljeno i omogućeno. Ni na sastancima ne učestvuju sve članice, odnosno članovi. Informacije do njih stižu uglavnom putem Viber grupa, Facebooka, odnosno interneta i preko povjerenika, ali članstvo sumnja u legitimitet, ne zna šta sindikat stvarno radi, informacije koje dolaze do njih su frizirane, pa u jednom odgovoru stoji: Sve bitne informacije nedostupne su članstvu i javnosti, od načina trošenja sredstava od članarine, inostranih sponzora, usvajanja akata, članstva u raznim komisijama...
Više učesnika u anketi nije znalo navesti nijedan dobar potez sindikata u posljednjih pet godina, dok polovica navodi povećanje plata, potpisivanje prošlog kolektivnog ugovora i borbu za prava i zaštitu radnica i radnika, od čega jedna osoba izdvaja plaćeno porodiljsko odsustvo (što je zakonsko pravo – op. aut.).
Učesnici u anketi ne sumnjaju samo u legitimitet informacija, nego i u legitimitet djelovanja. Među očekivanjima od sindikata, pojedinci navode i da se on ne bi trebao baviti stvarima koje nisu u njegovom polju zadataka – da se ne miješa u rad ministarstva ili da se previše miješa u stvari koje nemaju veze sa sindikatom. Četvrtina anketiranih nije nimalo zadovoljna sindikatom, dok su očekivanja skoro polovice potpuno ili uglavnom dobro ispunjena.
Na pitanje o dodjeli nagrada većina je odgovorila da u tom segmentu djelovanja vladaju neosviještenost i demotiviranost, a nedostatak povjerenja svodi se na uvjerenost da čelnici sindikata rade prvenstveno za svoju korist, a ne za radnike.
Pitanja postavljena u anketi, uz molbu da učesnice i učesnici navedu zanimanje, radno mjesto i da li i kom sindikatu pripadaju, bila su:
- Zašto jeste ili niste članica/član sindikata?
- Da li imate informacije o tome šta sindikat radi i kako dobivate te informacije?
- Šta su Vaša očekivanja od sindikata?
- U kojoj mjeri su ispunjena Vaša očekivanja od sindikata (ocijenite od 1 do 5)?
- Ukoliko ste članica/član sindikata, učestvujete li u sastancima (da ili ne)?
- Da li na neki drugi način utičete na rad sindikata? Kako?
- Ako informacije o vašim pravima dobivate od sindikata, ocijenite kakve su.
- Na koji način sindikat djeluje u Vašoj ustanovi?
- Šta mislite šta bi sindikat trebao da radi, a trenutno ne radi?
- Kako ocjenjujete djelovanje sindikata?
- Da li ste zadovoljni načinom na koji sindikat posreduje u dodjeli nagrada (da ili ne ili nisam čula/čuo za to)?
- Na koji način ste bili upućeni i/ili uključeni u izradu prijedloga novog kolektivnog ugovora?
- Navedite jedan dobar potez sindikata u posljednjih pet godina.
Za zainteresovane, u nastavku navodimo detaljne odgovore.
Učešće u anketi uzelo je 85 radnica i radnika u prosvjeti, od kojih je 68 članica, odnosno članova sindikata, a 17 nije. Prosječno vrijeme za popunu ankete bilo je 10 minuta. Ispunile su je 24 odgajateljice i odgajatelja, dvije radnice tehničkog osoblja, 40 nastavnica i nastavnika u osnovnim školama, šest profesorica i profesora u srednjim školama, dva sekretara škole, jedna pedagogica, jedan defektolog, te još nekoliko osoba koje nisu navele zanimanje, tako da se ne može zaključiti u kojoj vrsti ustanove rade. Pet osoba nije navelo ni zanimanje ni radno mjesto.
Trinaest osoba navelo je da su članice SSOOiOFBiH ili Sindikata Saudina Sivre, 18 da su članice SSOOiOKS sa Ibrahimom Dedićem na čelu, a 11 je navelo članstvo u sindikatu, ali nije jasno na koji se misli. Dvije osobe su članice Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Zeničko-dobojskog kantona, a jedna Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona.
Na pitanje zašto jesu ili nisu članice, odnosno članovi Sindikata polovina anketiranih odgovorila je: pravo glasa, poboljšanje socijalno-ekonomskog statusa, solidarnost među radnicama i njihovo zastupanje, sigurnost na radnom mjestu, bolje uslove, zaštitu i ostvarivanje radnih prava i interesa. U jednom odgovoru navodi se da su veće pogodnosti prilikom učestvovanja u izborima i donošenjima odluka koje se tiču odgajatelja. Odlučujući faktor je i potreba za pripadnošću grupi, pa dok jedna osoba ne zna zašto je učlanjena, druga ističe da je član sindikata zato što je kolektiv škole mali i svi su iz nekog meni neznanog razloga članovi, pa da ne bih bila crna ovca, i ja sam član. Jedna osoba spominje strah od odmazde ukoliko ne bi bila članica. Pojedinci kao razlog članstva ili nečlanstva navode povjerenje, a nekolicina njih uvjerena je da je jedini spas radnica i radnika i njihovih prava u jedinstvu, pa jedna osoba dodaje da je to već Klara Cetkin zagovarala.
Među onih 17 koji nisu članovi nijednog sindikata jer je, kako jedan učesnik ankete kaže, Sivrin sindikat nelegalan, a ovaj drugi se bori isključivo protiv Sivre, a potpuno je nedefinisano šta nudi radnicima, neki su razočarani jer su očekivanja iznevjerena. Neki su imali negativna iskustva i istupili: Izašla sam iz članstva zbog nezadovoljstva radom Sindikata. Kada sam ponovo aplicirala za članstvo, odbijena sam zbog navodnog kršenja Statuta, a na žalbu nisam nikada dobila odgovor. Ili: Nisam član zbog koruptivnih radnji u vezi s namještanjem podobnih direktora, te kadrovske politike sindikata koji zapošljava koga šef ili njegovi sljedbenici žele. Zatim: Jedan sindikat je nelegalan, a u drugom nisam zbog opstrukcija koje već trpim na poslu. Jednoj se osobi desilo da joj je direktorica uskratila to pravo, a deset osoba nije zadovoljno načinom rada sindikata, od kojih nekoliko njih navodi da sindikat radi protiv prava radnica i radnika, ili da ne želi biti član zbog rukovodstva: zato što je Sivrin sindikat društvo jednog lica i njegovih mentora; ili jer SSOOiOFBiH radi protiv prava radnika. Odgovori su i: nisam članica sindikata od aprila jer ne djeluje u interesu prosvjetnih radnika; ne slažem se sa načinom na koji kantonalna sindikalna organizacija radi; razloga mog istupanja iz Sindikata poslije 30 godina je mnogo, a najveći je samovolja rukovodstva; zato što ne podržavam rad Sivre, njegovo ponašanje i pravo koje je sam sebi dao!; bila sam, ali su me neki postupci predsjednika sindikata u školi u kojoj radim naveli da odstupim. Jedna osoba uvjerena je da su članice i članovi sindikata karikature: Iskreno mislim da je uloga sindikata i članova besmislena sve dok nas obavještavaju da će plata biti na vrijeme, a drugim problemima se ne bave ili, ako se i bave, podviju rep.
Odgovori na pitanje da li imaju informacije o tome šta sindikat radi i kako dobivaju te informacije pokazuju da više od polovine anketiranih, među kojima su i oni što nisu članovi sindikata, barem djelimično dobiva informacije šta sindikat radi. Najkorišteniji kanali su društvene mreže poput Facebooka, Viber grupe, a slijede ih povjerenici, odnosno predstavnice. Mali broj navodi i oglasne ploče u ustanovama, medije, sastanke, kolegice, te same predsjednike sindikata. Većina se slaže da su informacije, ako ne potpune i redovne, onda barem djelimične. Među desetak anketiranih koji navode da ne dobivaju informacije su oni koji sumnjaju u njihovu istinitost jer smatraju da su namještene i kanalisane: Šta sindikat stvarno radi? E, o tome nemamo informacije. / Ni govora. Imamo plasirane informacije sindikata. Šta sindikat stvarno radi? Hm... to ne znamo. / Nemam u sve uvid jer informacije dijeli predsjednik sindikata Sivro, preko podobnog sindikalnog povjerenika. / Nikakve informacije. Sve u ime nas radi samoproglašeni Vođa (SS) i njegov p(r)ovjerenik u školi. Samo lični interesi. / Sve bitne informacije su nedostupne članstvu i javnosti, od načina trošenja sredstava od članarine, inostranih sponzora, usvajanja akata, članstva u raznim komisijama... / Šta radi – sve važne odluke (kolektivni ugovor, izmjene i dopune, komisije...) donosi grupica ljudi, tj. predsjednik SSOOiOFBiH i njegovi podobni (nisu svi) sindikalni povjerenici. / Vijesti stižu sa zakašnjenjem i nisu detaljne. Sve je pro forme. / Sindikat se bavi dernecima i zimnicama, humanitarnom pomoći, umjesto vlastite edukacije o načinu na koji treba zaštititi prava radnika. Potiče se i štiti prosječnost i šutnja i trpnja, ističe se loš materijalni položaj nastavnika, umjesto da se naglasak stavi na kompleksnost posla i izgradnju kapaciteta. / Ne. Bez konsultacija nas zastupa. / Parcijalne informacije, gotovo nikakve.
Na pitanje šta su im očekivanja od sindikata anketirani u velikom broju odgovaraju ili općenito ili skromno. Zaštita i osiguranje radničkih prava najčešći je odgovor, kao i da su poboljšanje statusa i bolji radni uslovi u smislu napretka nešto što se ne treba očekivati, što tek nešto više od četvrtine navodi. Jednoj osobi dovoljno je čak da mi zna tumačiti zakon i prava, a drugoj opet da samo ostane takav kakav jeste, da ne poklekne. Pojedini se sjete i borbe protiv diskriminacije, isplate dugova, unapređenja kvaliteta rada u školama, pa čak i iniciranja promjena u pedagoškim standardima. Nekolicina smatra da sindikat treba očuvati dostojanstvo profesije. Vrlo mali broj ljudi spomenuo je transparentnost, poštenje i izgradnju povjerenja, a da je potrebno poraditi na tome potvrđuju odgovori pojedinaca koji očigledno nisu zadovoljni radom sindikata: Da se bavi svojim poslom – previše se miješa u stvari koje nemaju veze sa sindikatom. / Da se smijeni korumpirano rukovodstvo Sindikata kojim predsjedava jedan čovjek dugi niz godina, kao i njegov bliži rođak, gosp. Šatorović, koji vodi federalni sindikat. Znači, ukinuti rodbinsku liniju. / Novi sindikat, obavezno bez S. Sivre i Šatorovića u tom sindikatu. / Da se brine isključivo o radnopravnom i socijalnom statusu radnika, ne da bude sredstvo u rukama pojedinaca, političkih i drugih organizacija. / Očekujem da se SSOOiOFBiH konačno riješi lošeg vođe, u što sumnjam. Najvjerovatnije svoju budućnost u sindikatu vidim u SSOOiOKS. / Nemam očekivanja jer su prosvjetni radnici općenito nezainteresirani za se dok ih se nešto osobno ne dotakne. / Da se bori za prava zaposlenika, a ne za svoje lične interese. Jedna osoba detaljnije je iznijela mišljenje: Moramo podići svijest radnika i uposlenika, pa ćemo dobiti i jači sindikat. Nemam očekivanja, jer sindikat nije osoba. Koliko pojedinac uloži vjere, želje i truda, toliko će sindikalna borba dati bolji rezultat.
Anketirani su raznoliko ocijenili u kojoj mjeri su ispunjena očekivanja od sindikata: 14 osoba navodi da je to potpuno, 23 uglavnom dobro, 9 zadovoljavajuće, 16 malo, a čak 22 osobe nikako.
Na pitanje upućeno članicama i članovima sindikata da li učestvuju u sastancima 48 je izjavilo da učestvuje, a 25 da ne učestvuje.
Odgovori na pitanje da li na neki drugi način, osim učešća u sastancima, utiču na rad sindikata i kako pokazuju da manje od polovine anketiranih smatra da utiče – ispunjavanjem anketa, potpisivanjem peticija, razgovorima sa predstavnicima, iznošenjem prijedloga i sugestija, sudjelovanjem na organizovanim protestima, glasanjem, humanitarnim akcijama, neformalnim agitovanjem. Ubjedljivo veliki broj osoba, skoro polovina, ističe da nema uticaja na rad sindikata, a pojedini odgovori mogli bi se ocijeniti kao uznemirujući: Nikad nemamo sastanak, osim kad nešto treba Sivri (potpisati za štrajk...). / Pokušavam, ali to je u ovim uslovima nemoguće. Previše je to sve otišlo u pogrešnom smjeru. / Ne utičem jer sam jedina u školi koja nije članica nelegalnog sindikata, ostali su članovi iz straha. / Pokušavamo, ali ko god kaže nešto protiv Sindikata, prijeti mu se otkazom, jer je i direktor član Sindikata. / Više nikako, a dosad sam aktivno nastojala biti konstruktivna i čak kao predsjednica podružnice nastojala pokrenuti neke inicijative, ali je uglavnom izostala podrška ostalih članova. / Izgubila sam svaku nadu da mogu uticati na rad. / Za deset godina staža sastanak za kolektiv organizovan je dva puta./ Na rad Sivrinog sindikata nemoguće je uticati sve dok on sam sebe bira i sije strahovladu.
U devetom pitanju anketirani su trebali označiti sve ponuđene opcije sa kojima se slažu, te tako ocijeniti informacije o pravima koje dobivaju od sindikata. Da su te informacije pravovremene smatraju 34 osobe, 22 osobe da su precizne, 18 da su potpune, 34 da su razumljive, a 24: ništa od navedenog.
U desetom pitanju anketirani su na isti način ocjenjivali kako sindikat djeluje u njihovoj ustanovi. Da sindikat djeluje transparentno smatraju 34 osobe, 24 osobe: demokratski, 23 smatraju da uvažava njihov glas, 15 da djeluje pravično, 23 da radi samozatajno, 19 osoba odabralo je odgovor aktivno, 10 pasivno, 20 interaktivno (poziva članice, odnosno članove da se uključe), a 10 osoba je pod ostalo navelo sljedeće: Povjerenik poslušno djeluje po uputama Saudina Sivre. Nema razgovora. Nema inicijative. Povjerenik je izabran kao produžena ruka direktorice. / Po uputama direktora. / Štiti i zagovara interese direktorice škole. Samo to. I šalje dopise članovima od predsjednika Sivre. / Samo za interese S. Sivre, direktora i p(r)ovjerenika Sivrinog. / Odgovori se odnose na SSOOiOKS; pravično; aktivno. / Frustrirano potezima kantonalne organizacije. / Isključivo za svoj lični interes i da može da tužaka upravu. / Diktatura. / Gospodin Sivro je zaista profesionalac, nastoji što bolje analizirati sve ljude i sve situacije, ali sindikalna povjerenica iz moje škole je tu radi svojih interesa, ne zastupa interese članova sindikata, već je potpuno odana direktorici. / Kako direktor kaže, tako radi.
Kod pitanja Šta mislite da bi sindikat trebao da radi, a trenutno ne radi odgovori odaju ozlojeđenost velikog broja anketiranih. Samo desetak njih smatra da sindikat radi sve što treba, jedna osoba navodi da sindikat radi koliko može, ali ne može biti mnogo djelotvoran zbog situacije u državi, a više od polovine odgovora pokazuje da ljudi nisu zadovoljni radom sindikata i njegovim uticajem iz raznih razloga. Troje smatra da bi se sindikat trebao vratiti u korito svog djelovanja, da se bavi svojim poslom, previše se miješa u stvari koje nemaju veze sa sindikatom, npr. u rad ministarstva. Naglašavaju da sindikat treba dozvoliti Ministarstvu obrazovanja Kantona Sarajevo da radi svoj posao, te da se treba baviti isključivo pravima i položajem radnika u obrazovanju. Nažalost, bavi se svim ostalim. S druge strane, među mišljenjima je da bi sindikat trebao vršiti jači pritisak na Vladu koja se ponaša bahato i neodgovorno prema prosvjetnim radnicima. Neki su uvjereni da trenutno ne radi ništa, tj. sarađuje sa vlastima, da ne bi trebao biti pod uticajem i u dogovoru sa direktorima, nego spriječiti samovolju bahatih i nadobudnih direktora koji se kriju iza sindikata. Kolektivni ugovor spominju tek četiri, a regres dvije osobe, a među zahtjevima su i bolje zalaganje za prosvjetare u predškolskoj oblasti, unapređenje ugleda nastavnika tako što će isticati koliko puno i kompleksno radimo, umjesto što se ističe koliko smo malo plaćeni, te da štiti dostojanstvo prosvjetnog radnika, a ne da vrši segregaciju na članove i one koji to nisu. Spominje se da bi sindikat trebao raditi na sprečavanju izmjena Zakona o radu, organizirati štrajk, prodornije zahtijevati brza rješavanja, jačati sindikalne podružnice većim pritiskom na one koji sarađuju s poslodavcima, obavezivati članstvo da se aktivno uključi u borbu radnika, te poticati odličnost i edukaciju umjesto osrednjosti i pasivnosti, pa i da se uključi u reformu obrazovanja, iako to nije njegova primarna zadaća i da se pobrine da se ukinu pedagoški zavodi kao inspekcijske ustanove, te da ih natjeraju da konačno počnu nešto raditi na pomoći nastavnicima u radu. Dvije osobe nezadovoljne su istim koeficijentom plaće za različite stepene obrazovanja, a nekoliko anketiranih detaljnije odgovara: Trebalo bi da sindikalne podružnice imaju autonomiju, a ne da budu baza samo kad to Kantonalnom odboru treba. / Da smijene predsjednika. / Naš predstavnik, gospodin Sivro, trebao bi provjeravati i transparentnost rada sindikalnih povjerenika u školama, zato što mnogi od njih zapravo rade u interesu direktora škola, a ne u interesu radnika. / Sindikat bi trebao da stane uz radnike koji se bore za svoja prava, poštivanje Kolektivnog ugovora, a ne samo za sebe i promociju predsjednika Sivre. / Raditi na podizanju svijesti o važnosti samog sindikata i onog što se kroz njega može ostvariti, a ne isključivo se javljati tek kad se reže plaća. / Da bude istrajan u iznalaženju načina da nam se podijele pare od presuda po tužbama koje su davno postale izvršne, a nikada naplaćene. / Da se zalaže za naša prava, a ne sad, u ovim krucijalnim trenucima, da vrše razdor i svađaju se oko stolice. Imali su pola godine da se dogovore ko će biti predstavnik, tj. glavni predsjednik sindikata. / Nije uloga sindikata sakupljanje novih članova, oni će sami da se pridruže kad uoče rezultate rada sindikata... / Ovaj sindikat čiji sam ja član samom sebi je svrha. Sindikat koji plaća poslodavac (Vlada) ne može biti reprezentativan. Ljudi žele biti povjerenici samo da bi dobili više plaćenih sati. Dali su sebi ovlast da odobravaju spiskove za stimulacije radnicima. Ako povjerenik nije u dobrim odnosima sa radnikom, on neće potpisati odobrenje za njegovu nagradu. Katastrofalno!
U dvanaestom pitanju anketirani su putem ponuđenih odgovora trebali ocijeniti djelovanje sindikata. Da djeluje korektno smatraju 34 osobe, 19 osoba – učinkovito, 30 – informativno, 19 – transparentno, 14 – argumentovano, a 26 osoba navelo je da sindikat djeluje u interesu male grupe u užem kontaktu s rukovodstvom, odnosno direktoricom/direktorom. Jedanaest ispitanika pod ostalo je navelo: U interesu male grupe okupljene oko S. Sivre, a protiv rukovodstva škola koje nisu u talu sa dotičnim. / Životinjska farma. / Sindikat se pretvorio u političku stranku. / U interesu grupice i predsjednika. / Šizofreno. Mislim da se radi o ličnoj borbi nekog ko ni sam više ne zna za šta se bori. / Za osudu. / Tromo, neadekvatno. / Strahovlada, jer nastavnici koji nemaju zaposlenje gledaju u dotičnog kao u više biće koje će im obezbijediti posao svojim manipulacijama sa direktorima koji su, čuj apsurda, u tom istom sindikatu. Znači, većina njih se boji, odnosno jadni čuvaju direktorsku poziciju na taj način, a ne svojim radom i zalaganjem. / Loše. / Korektno i argumentovano, ali kada se radi o višim instancama, znači rukovodstvu na nivou Kantona i Federacije. / Opet naglašavam da je sporna transparentnost rada našeg povjerenika u školi, a ne sindikalnog povjereništva na kantonalnom nivou.
Na pitanje da li su zadovoljne načinom na koji sindikat posreduje u dodjeli nagrada, 17 osoba (20%) odgovorilo je da jeste, 36 (38%) da nije, a 32 osobe (42% anketirani) nisu čule ni za kakve nagrade.
Na pitanje na koji način su bili upućeni, odnosno uključeni u izradu prijedloga novog kolektivnog ugovora, tridesetak ili skoro trećina anketiranih navela je da nisu bili upućeni, odnosno uključeni. Više od polovine odgovorilo je da su bili, ako ne uključeni, onda barem upućeni, i to uglavnom posredstvom povjerenica i online putem, preko društvenih mreža, Viber grupe, web-stranice. Pojedini navode i online sastanak, javnu raspravu i anketu. Četrnaest osoba spominje da je postojala mogućnost davanja sugestija i prijedloga, a dvije navode da se prijedlozi nisu uvažili, da su rokovi za njihovo davanje bili previše kratki i da nisu željeli ili mogli učestvovati jer su imali previše posla. U jednom odgovoru napominje se da većina kolega ne čita, pa se kasnije žale, a u drugom da prosvjetne radnike koji nisu članovi Sindikata niko nikad ne pita za mišljenje. Ima i nekoliko pozitivnih stavova, od kojih se u jednom ističe da je svako mogao dati svoje prijedloge da bi (Kolektivni ugovor) bio što uspješniji i bolji za radnika ili da su prosvjetari imali priliku iščitati pripremljeni prijedlog i dati svoje prijedloge (izmjene). Nekoliko odgovora daje na uvid da se taj proces, kako informisanja tako i uključivanja, obavljao površno: Nismo bili upućeni, ni sada ni prije. Kada se potpiše Ugovor, onda nam ga objese u zbornicu da ga kofol prečešljamo. / Upućena sam preko drugog sindikata na čelu s Ibrahimom Dedićem, a ovaj drugi sindikat nikad nije ni pokazao taj famozni prijedlog. / Nikako, to ako je i rađeno, znaju samo direktor i Sivrin p(r)ovjerenik. / Nikako, sve važne dokumente, odluke, rad u raznim komisijama, donosi isključivo predsjednik, a njegovi poltrončići/klimoglavci samo aminuju. / Nikako. Sindikalna središnjica u potpunosti zanemaruje prijedloge iz podružnica, a kad se javi neki glas nezadovoljstva, obračunava se s članstvom. / Zbog online nastave nismo se ni sastajali, niti sam upoznata da je takvo nešto uopšte organizovano u mojoj školi. / Nije bio nijedan sastanak sindikata u posljednjih 20 mjeseci. / Upoznat sam o nekim aktivnostima, ali smatram da u izradu prijedloga mora prije svega biti uključena struka, tj. tim pravnika koje sindikat mora i može da angažuje, jer samo oni mogu da pomire želje i prijedloge članova sa realnim stanjem.
Na molbu da navedu jedan dobar potez sindikata u posljednjih pet godina, više od 20 anketiranih izdvojilo je borbu za i povećanje koeficijenta na plaću radnicama, a jedna osoba dodala je i tačne termine isplate. Petnaest osoba izdvaja istrajnost u pregovaranju i potpisivanje prošlog kolektivnog ugovora, a desetak borbu za prava i zaštitu radnika, borbu protiv diskriminacije, sigurnost radnog mjesta i nagrade: da radnici koji su godinama radili na određeno konačno imaju stalno zaposlenje i ugovor na neodređeno. / Mnogo – kao prvo, zaštita nastavnog osoblja od direktora i smanjivanje ovlasti direktora najbolji je potez sindikata. / Smanjivanje korupcije prilikom zapošljavanja, jer su prije direktori škola primali koga su oni htjeli, birali agencije za ekskurzije koje su njima lično plaćale nadoknadu, stimulisali povećanjima samo njima bliske osobe, ocjenjivali kako su oni htjeli nastavno osoblje, ne vodeći se nikakvim pravilnicima. Sindikat na čijem čelu je gospodin Sivro mnogo toga je uradio. / Kada sam ostala samohrana majka zbog smrti supruga, sindikat mi je prvi bio od pomoći, kao i u zdravstvenom stanju koje mi je narušeno zbog smrti supruga. / Slanje pismenog upozorenja direktorici zbog neutemeljenih prijetnji otkazom. Tri osobe navode organiziranje štrajka u korist radnika, a po jedna plaćeno porodiljno odsustvo, nove pedagoške standarde i ograničenje mandata direktorima. Sedam anketiranih navodi zbrinjavanje tehnološkog viška, a četiri osobe izjednačavanje plaća prosvjetnih radnika u osnovnim i srednjim školama. Međutim, jedna osoba dodaje da je i tu napravljen propust, jer nisu vodili računa o stepenu stručne spreme, već su svima pravolinijski povećali platu i time minimizirali trud i rad ljudi koji su završavali po 4-5 godina fakulteta. Osim toga, da bi udovoljili zahtjevu sindikata osnovnog obrazovanja, ministarstvo je napravilo uštede i oštetilo i srednje škole spajajući odjeljenja i praveći dvije ili tri kombinacije različitih programa u jednom odjeljenju. Puno je propusta u radu sindikata i upitno je za čija se prava oni ustvari zalažu. Dvadesetak osoba ne izdvaja nijedan dobar potez, zato što se ne mogu sjetiti, ne znaju ili se naprosto iz ozbiljnih razloga ne slažu s radom sindikata: Nema ga, čak su isključili ljude koji nisu u sindikatu u Kolektivnom ugovoru. / NIŠTA. Samo zaštita ličnih interesa, zapošljavanje preko štele (isključivo Sivre), i otimanje 1% od plate, jer ko neće, OTKAZ, ili terorisanje Uprave. / Ilegalni, a na vlasti. / Nema, uglavnom su spinovi i populističke manipulacije maniri. / Loši potezi prevladavaju. U kantonalnom odboru je čovjek koji je već pola godine u penziji. Saudin Sivro je član Školskog odbora škole u kojoj radi. Kako je to moguće? Ne može biti sindikalac i član odbora nikako. Cirkus je to. / Saudin Sivro je u ime svih (!?) članova sindikata istupio na skupu protiv prava LGBT osoba sa izjavom kako se sa njegovim stavom slažu svi članovi sindikata. Očaj! Mislim da su svi odgovori na pitanja o sindikatu suvišni kada ovu činjenicu imamo na umu. Izjavi to svijetla obraza, a za neku banalnu stvar traži potpis i matični broj svakog pojedinačnog člana sindikata. Jedna osoba smatra da bi reorganizacija samog Ministarstva dovela do kvalitetnog i direktnog kontakta i sa nastavnicima i sa učenicima i njihovim roditeljima. Bespotrebno je uključivanje bilo kojeg sindikata. Ako ne znaju kako sindikati funkcioniraju u svijetu, neka istraže. Vlada i Ministarstvo trebaju prestati gledati na sve nas kao na glasačko tijelo. Kada se to shvati, a može veoma brzo, sve će krenuti nabolje.
