Prva profesionalna iskustva stekla sam u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji. Nakon godinu i po rada sa učenicima, mogu reći da je profesorski poziv, pored svih neočekivanih teškoća i prepreka, pun i očekivanih stvaralačkih sloboda i užitaka. Prostor gdje su ovi trenuci uživanja naročito prisutni su časovi u odjeljenjima jezičkih izbornih grupa. Učenici koji su samim izborom usmjerenja pokazali da vole čitati, pisati i govoriti, otkrili su koliko je lijepo i glumiti ili režirati.
Kako je drama žanr koji je u lektiri prisutan od prvog razreda srednjoškolskog obrazovanja, a u teoriji se, pojednostavljeno, naučilo da je to književno djelo namijenjeno izvođenju na pozornici, tako nam se u posljednjem razredu učinilo da je krajnje vrijeme da makar namjenu jedne drame ostvarimo. Nastala predstava "Ćelava pjevačica".
Nakon prvog zajedničkog čitanja, jako puno smijeha i razgovora o tekstu, učenici su odlučili da je Joneskova antidrama ono što će oni pokazati publici. Sa jedne strane imali smo djelo koje je po svojim porukama itekako aktuelno, a sa druge strane broj prisutnih likova, uz sve neophodne segmente pozorišta, omogućio je učešće u radu svih učenika jedne izborne grupe. Alhemijsko pretvaranje djela u predstavu, kako je neko tačno nazvao ovaj postupak, trajalo je oko dva i po mjeseca. To je bio period u kojem su učenici imali redovnu nastavu i provjere znanja iz deset predmeta, pisali su svoje maturske radove i pored svega toga odlučili su učiti tekst i spremati predstavu kod kuće te dolaziti na po dva-tri dodatna časa kako bi naš mali projekat bio doveden do kraja. Na premijeri, 5. decembra 2012. godine, dokazali su da ne rade svi učenici samo ono što moraju i samo za ocjenu, nego da su spremni jako puno raditi i za ono što vole.
Iako su organizirani odlasci u pozorište bili prisutni i ranije, u periodu kada smo radili na vlastitoj predstavi i po njenom izvođenju, postajali su sve češćim. Magija igranja nije nam više bila zanimljiva samo iz perspektive analiziranja teksta i tumačenja njegovih poruka. Sada je to postalo polazištem, a broj ciljeva se povećao. Zagledali smo scenografije, kostime, pokrete, govor, ali i publiku. Pratili smo i analizirali koliko su u vezi svi elementi pozorišta sa temom drame koja se izvodi.
Koristi od ovakvog rada nisu imali samo učenici koji su radili na predstavi. Kao mentor ovog malog projekta i ja sam mnogo naučila, a kako su predstavu pogledala i druga četiri maturantska odjeljenja, mogla sam je koristiti prilikom interpretacije avangardnih drama na časovima lektire. Lakše je bilo pojmiti da sama drama nije apsurdna iako opisuje taj teški fenomen apsurda u svijetu i književnosti.
Da bismo dobili objektivnu predstavu o onome što smo mi napravili, odlučili smo se prijaviti na srednjoškolski festival. Selekcija "11. festivala srednjoškolskog dramskog stvaralaštva" izdvojila je našu "Pjevačicu" u uži krug i pozvala nas na nastup u Konjicu. Euforija oko priprema iznova je započela, a trema porasla. Sve je postalo jako ozbiljno. Trebalo je izaći na pravu scenu, pred publiku koja više nije sastavljena samo od roditelja, prijatelja i profesora. Dodatna nesigurnost pojavila se kada smo upoznali grupe iz drugih gradova. Iako je festival amaterskog stvaralaštva, u odnosu na naš rad, svi koji su tamo nastupali bili su profesionalci. Iza njih stoje godine dramskog rada, predstave, festivali itd. Ili, ako ništa drugo, makar godine rada u dramskim školskim klubovima. Uvidjeli smo da manje sredine puno više pažnje posvećuju ovakvom vidu učenja i zabave. I pored svih pozorišta i mogućnosti koje se nude u glavnom gradu, bili smo jedina prijavljena predstava iz Sarajeva. Ono što nas je moglo osloboditi treme bila je činjenica da smo mi samo jedno odjeljenje koje je odlučilo igrati se i učiti, bez ikakvih očekivanja u vidu nagrada.
Ovim učenicima nagrada je i to što su nakon silnog uloženog truda od Škole dobili jedan dan slobodan i plaćene sve troškove vezane uz odlazak na Festival. Bila je to još jedna ekskurzija maturantima, divno druženje i, opet, prilika za učenje kroz dramske radionice sa članovima žirija. "Nagrada za scenski govor" koja nam je dodijeljena na svečanosti zatvaranja "Festivala" zaokružila je ovaj pozorišni život "Ćelave pjevačice" do nekog novog proživljenja.
