Pored štrajka prosvjetnih radnika, zbog kojeg je početak nastave u Unsko-sanskom kantonu kasnio petnaest dana, još jedna novina prati početak nove školske godine u ovom kantonu. Naime, Vlada je na svojoj 53. sjednici, održanoj 10. 9. 2015. godine na prijedlog kantonalnog ministra Adisa Muharemovića u skupštinsku proceduru uputila Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o osnovnom i srednjem opštem odgoju i obrazovanju.
Povratak otpisanih
U ovaj rogobatni, birokratski naziv upakovana je namjera Kantonalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta da izvrši izmjene u načinu ocjenjivanja učenika u početnim razredima osnovne škole. Prema ovom prijedlogu, opisno ocjenjivanje ostaje samo u prvom razredu osnovne škole, dok se u drugom i trećem razredu prelazi na brojčano ocjenjivanje učenika, s tim da bi se dodatno razvio sistem opisnog praćenja napretka učenika u nastavi (ma šta to značilo). Inicijativa za ovu promjenu došla je od Aktiva nastavnika razredne nastave Unsko-sanskog kantona, a temeljem njihovog iskustva iz prakse.
Iako je Vlada tek uputila Prijedlog zakona u skupštinsku proceduru, nastavnici su već dobili instrukcije da rade po novom zakonu, kao da je on već usvojen. Dakle, do njegovog usvajanja, brojčano ocjenjivanje će biti protuzakonito. Međutim, kojom brzinom je prijedlog upućen, nesumnjivo je da će bez problema proći i skupštinsku proceduru dizanja ruku za njegovo usvajanje, bez širih diskusija.
Šta djeca znaju o ocjenjivanju?
Zanimljivo je da je izmjenu Zakona inicirao Aktiv nastavnika razredne nastave i da je Vlada ekspresno prihvatila njihovu inicijativu. Opisno ocjenjivanje, kao sastavni dio reforme školstva i prelaska na devetogodišnje obrazovanje, očito nije odgovaralo njihovoj dosadašnjoj praksi. 170 nastavnika razredne nastave stavilo je svoj potpis ispod izjave da brojke bolje motivišu učenike od slova. Čak je i mnogim roditeljima opisno ocjenjivanje bez veze. A da li je iko radio istraživanje o problematici ocjenjivanja sa samom djecom? Da li njima, u uzrastu u kojem jesu, više odgovara opisno ili brojčano ocjenjivanje? Da li je ono što mi nazivamo motivacija u njihovom uzrastu sinonim za pritisak, kompleks i traumu? Govorimo o djeci koja imaju šest, sedam, osam godina. Da li je naša pedagoška nauka otkrila nešto novo u odnosu na pedagoške nauke zemalja od kojih smo preuzeli devetogodišnji sistem osnovnog obrazovanja i s tim u paketu i opisno ocjenjivanje u prvoj trijadi?
Pedagogija prevrće očima
Iz Pedagoškog zavoda USK rečeno nam je da su njihovi predstavnici prisustvovali sastancima na kojima se raspravljalo o ovoj temi, ali da oni nisu aktivno učestvovali u kreiranju ovog rješenja. Iz ove ustanove smatraju da je cilj inicijative nastavnika razredne nastave da im se olakša posao, jer je brojčano ocjenjivanje lakše izvodivo i lakše za interpretaciju roditeljima. Inače, inicijativu nastavnika razredne nastave podržali su svojim potpisima i roditelji, ali u Pedagoškom zavodu smatraju da roditelji nikada nisu ni dobili prave opisne ocjene napretka u usvajanju gradiva za svoju djecu, već se opisno ocjenjivanje svelo na ponavljanje fraza i formulacije tipa zadovoljava, dobar ili odličan, pa je onda i razumljivo što je roditeljima svejedno da li je na kraju dijete vrlo dobro savladalo gradivo ili ima ocjenu 4.
Uske rubrike za šire vidike
Na ovaj način reformu obrazovanja mi prilagođavamo svojim standardima umjesto da svoju praksu prilagođavamo ciljevima reforme. U kantonima u kojima se nastava izvodi po hrvatskom nastavnom planu i programu, brojčano ocjenjivanje u drugom polugodištu drugog razreda i u trećem razredu osnovne škole primjenjuje se već neko vrijeme. Kao jedan od razloga za brojčano ocjenjivanje nastavnici u ovim kantonima naveli su i tehničke probleme: naime, u postojećim dnevnicima i đačkim knjižicama nije ostavljeno dovoljno prostora da se opisno detaljno obrazloži napredak djeteta u toku školovanja. Jedna brojka zamjenjuje hiljadu riječi. Dakle, lakše je vratiti stari sistem ocjenjivanja, nego promijeniti dnevnike i formulare.
Princip je isti
Šta ako Aktiv nastavnika razredne nastave dođe na ideju da im se odobri fizičko kažnjavanje djece u školama i za to dobiju potreban broj potpisa roditelja, koji još žive u ubjeđenju da je batina iz raja izišla, koji su i sami tako kažnjavani dok su išli u školu ili su tako vaspitavani u svojoj porodici, pa u tome i ne vide ništa loše? Da li bi i tad Ministarstvo mijenjalo zakone kako bi olakšalo nastavnicima rad i kako bi udovoljilo (tim) roditeljima?
Foto: E. Kurtović
