Drugi sprat shopping centra Alta u Sarajevu već odavno je poznata čitaonica, mali univerzitet, mjesto koje najradije posjećuju studenti različitih fakulteta. Uvijek je prometno, teško je naći slobodnu stolicu i cijelo odiše pozitivnom energijom kakvu rijetko viđamo u čitaonicama u sklopu fakulteta. Zašto je to tako i kako se čitav jedan sprat shopping centra pretvorio u najposjećenije studentsko mjesto za učenje, odlučili smo saznati iz prve ruke. Nedjelja je popodne.
Prvi sto, četiri djevojke. Malo smo ih prekinuli u međusobnom razgovoru i vježbanju zadataka. Melisa, brucoškinja Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, od početka svog studija dolazi u Altu da uči. Na njenom fakultetu nemaju čitaonicu. U blizini je samo univerzitetska, ali nju ne posjećuje jer joj se ne sviđa atmosfera.
A kakva je ovdje?
Puno opuštenija, kaže Melisa. Stolovi su širi, pa komotno mogu raširiti sve svoje sveske, knjige i pomagala za vježbu u grupi. Može nas doći puno više i dobijamo puno veću motivaciju kada se radi i vježba zajedno sa kolegama sa istog fakulteta.
Drugi sto, i tu grupa od četiri djevojke, plus muškarac. Pred njima zadaci. Studentice su prve godine Prirodno-matematičkog fakulteta. Kristijan nam u ime grupe objašnjava zašto uči u Alti:
Čitaonica na fakultetu je jedna vrlo mala prostorija u kojoj skoro da i nema mjesta. U takvom tipu čitaonica nije dozvoljeno pričati naglas, pa rijetko tu učim.
Kristijanova kolegica Dina dodaje da u ovoj čitaonici mogu piti kafu i pušiti cigarete, mogu jesti, pričati naglas, nasmijati se, što u običnim čitaonicama nije dozvoljeno. Atmosfera je super, naročito kada vidite i studente drugih fakulteta, pa dobijete još veću energiju za rad.
Za stolom pored sjede njihove starije kolegice, također u fazi spremanja ispita. Sumeja, studentica treće godine kaže da osjeća ogroman pritisak od fakulteta, pa svaka promjena ambijenta pomaže. I ona čitaonicu njihovog fakulteta doživljava kao jako malu i depresivnu. Ovdje je super jer se može pričati bez da te neko opominje.
Napuštamo PMF i prilazimo paru pred kojim nisu zadaci već neka teorija.
Adin, student treće godine kaže da njegov Ekonomski fakultet ima dva tipa čitaonica, tzv. tihi i glasni tip. Svejedno, atmosfera nije kao u Alti. Ovdje je moguće zapaliti cigaretu, naručiti kafu, nakon napornog učenja ustati i kupiti nešta za jelo. Ne osjećaš pritisak fakulteta i njegovih prostorija, moguće je sresti i kolege s drugih fakulteta i razmijeniti mišljenja. Ambijent jednostavno daje motivaciju za učenje.
Za sljedećim stolom očekuje nas kombinacija profesija. Emir, student prve godine Elektrotehnike sjedi s kolegicom Majrom; oboje na tabletu gledaju neki snimak. Pred njima su zadaci. Preko puta za istim stolom sjedi Alma, Pravo, s bilješkama punim teorije.
Zašto sjede i uče zajedno?
Majra objašnjava: U Alti svi zajedno razmjenjuju ideje. To ne moraju isključivo biti kolege sa istog ili srodnih fakulteta, već i onih koji su potpuno suprotni sa onim što ona studira. U Alti učimo i vježbamo zajedno bez da nas neko opominje na glasnu priču, pijemo kafu, odmaramo kada želimo, srećemo kolege i dobivamo potrebnu motivaciju kad vidimo punu čitaonicu.
Emir napominje da njihov fakultet nema čitaonice, pa je to možda još jedan razlog zašto su često u Alti, naročito pred ispite. Alma dodaje da se osjeća lijepo sa svojim kolegama iako ne studiraju istu struku. Zadovoljna je čitaonicama na Pravnom fakultetu, ali ovdje dolazi češće jer je ambijent drugačiji, to je ujedno sklop druženja i učenja uz kafu.
Tu su, naravno, i studentice Alti najbližeg Filozofskog fakulteta. Selma, peta godina, uglavnom ponavlja razloge koje smo već čuli. Njoj je i blizina važan faktor. Čitaonica na Filozofskom fakultetu ne pruža mogućnost rada u grupi, moguće je samo sjediti i učiti nešto sama u tišini, u protivnom dežurni zaposlenik odmah opominje da priča naglas nije dozvoljena.
U Altu dolaze i studenti čiji fakulteti nisu u blizini centra. Damir, student četvrte godine Građevinskog fakulteta ovdje je počeo dolaziti na pozive drugih, pa čak i kolega drugih fakulteta, a taj trend traje skoro otkako je centar otvoren. Toplije je, atmosfera je opuštenija, sve je na jednom mjestu: piće, hrana, prodavnica i slično. Čitaonica na fakultetu ne radi nedjeljom, pa je to još jedan u nizu razloga tolike posjećenosti Alta univerzitetu. Pored toga, Damir navodi da se tokom radnih dana toliko svi nagledaju prostorija i učionica fakulteta, da jedva čekaju da promijene ambijent.
Kolege za susjednim stolom raspoloženo naglas potvrđuju sve dosad rečeno. Oni dolaze čak sa Šumarskog fakulteta i rado razmjenjuju ideje sa kolegama, naročito onim sa PMF-a.
Zaključujemo da čitaonice Sarajevskog univerziteta, a vjerovatno i dalje, male su, zagušljive, tamne i depresivne. U Alti se može jesti, piti, pušiti, nema kartica za ulaz ni zaposlenika koji nadziru njihovo ponašanje, i sve to čak i nedjeljom. Možda bi bibliotekari mogli izvući neku pouku iz ove priče?
