Istraživanje koje su vodili, kaže Kass, počelo je pitanjima: koja je veza između rasta uma i rasta tijela kod djece; da li možemo očekivati da djeca uče ako unose puno šećera i malo hranjivih materija; šta djeca mogu učiti ako su gladna; da li hranom koju unosimo u škole pomažemo djeci da uspiju?
Kao primjer Kass navodi dva učenika. Allison ima 12 godina, pametna je i želi biti fizičarka. Ide u školu u kojoj učenici imaju besplatan doručak zdrave hrane. Zbog toga, objašnjava Kass, Alison je manje pretila u odnosu na prosječno dijete. To znači da će manje vremena provoditi kod doktora, da će imati niži nivo anksioznosti i depresije. Zato će se bolje ponašati i biti zadovoljnija. Ranije će dolaziti u školu jer je tamo čeka dobar, ukusan i zdrav obrok. Njeno zdravlje će biti mnogo bolje nego kod prosječnog djeteta.
S druge strane, tu je Tommy, koji također ima 12 godina, objašnjava Kass. Želi biti doktor. Ukoliko ne dobije zdrav doručak, Tommy će već u obdaništu imati niže rezultate iz matematike. Dok stigne do trećeg razreda imat će niže ocjene iz matematike i čitanja. U jedanaestoj godini vjerovatno će ponoviti razred. Tommyjeve predispozicije da ostvari svoj san do dvanaeste godine već su znatno manje. Istraživanja pokazuju da djeca koja nemaju redovan zdrav obrok, naročito doručak, imaju loše kognitivne funkcije, kaže Kass.
Veliki problem predstavlja i siromaštvo. Djeca čiji roditelji ne mogu priuštiti zdrav obrok jedu bilo šta jeftino i nezdravo u svojoj okolini. Kao dio programa Pokrenimo se, Kass je uveo da sve škole koje imaju više od 40% djece sa niskim prihodima mogu služiti doručak i ručak svim učenicima škole besplatno. Ovaj je program bio nevjerovatno uspješan jer nam je dozvolio da prevaziđemo veliku prepreku kada je riječ o tome da djeca dobiju hranjiv obrok, a ta barijera zove se stid. Škole su prije služile doručak za siromašnu djecu prije nastave. Na taj način svi su znali ko je siromašan. Sada sva djeca, bez obzira koliko malo njihovi roditelji zarađuju, imaju puno ponosa. Šta se desilo? Škole u kojima smo počeli sa programom zabilježile su porast u ocjenama iz matematike i čitanja za 17,5%. Naša istraživanja pokazuju da ako djeca imaju hranjiv i redovan doručak, šansa da maturiraju poveća se za 20%. Dakle, kada djeci damo potrebne uslove, ona će napredovati u učionici i izvan nje.
Donna Martin je direktorica ishrane u gradu Waynesboro u Burke Country. Oko 100% njenih učenika živi na rubu ili ispod ruba siromaštva. Da bi unaprijedila zdravlje svojih učenika, uvela je voće, povrće i integralne žitarice u njihovu ishranu. Doručak je služila u učionicama za svu djecu. Zbog toga što mnogo djece nije imalo šta jesti kada dođe kući, uvela je i večeru. Stvari su se odjednom promijenile. Eric Parker je bio trener fudbala za Medvjede (Burke Country Bears), školski fudbalski tim. Iako su bili jedan od najstrastvenijih timova, obično su završavali na sredini tabele. Te godine kada je Donna promijenila meni, objašnjava Kass, Medvjedi su osvojili šampionat i pobijedili tim Peach Country Trojans sa 28:14. Trener Parker je posvetio taj šampionat Donni.
Nahraniti djecu, to je samo početak, kaže Kass. Ako se počnemo bolje i zdravije hraniti, uskoro ćemo vidjeti stabilniji i sigurniji svijet. Poboljšali bismo ekonomsku produktivnost, transformisali zdravstvo i čak osigurali se da na Zemlji ima dovoljno hrane za generacije koje dolaze.
Dakle, kada zahtijevamo od učenika da budu redovni i da imaju dobre ocjene, zapitajmo se jesu li taj dan dobili hranjiv obrok. Ili bilo kakav obrok.
Govor u cijelosti možete pogledati na: TED talks
