Michael Fullan jedno je od najznačajnijih imena u današnjem svijetu obrazovanja. Poznat je po desetogodišnjem angažmanu savjetnika za obrazovanje u Kanadi, kao bivši dekan Instituta za edukacijske studije u Ontariju, ali i kao autor mnogih knjiga i eseja na temu reforme obrazovanja. Pomogao je promijeniti kanadski sistem obrazovanja, nakon čega je ova zemlja dospjela među deset najbolje rangiranih na PISA ljestvici, a radio je i kao savjetnik ministarstava obrazovanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Finskoj i Kaliforniji.
U nedavnoj posjeti Madridu dao je intervju španskom listu El Pais, u kojem je iznio stav o tome zašto trenutni obrazovni sistemi otuđuju đake. On se, naime, poziva na podatak da, kada krenu u školu, 99% djece izražava zainteresiranost za školu. Taj isti interes, kada djeca krenu u srednju školu, pada na tek 15%. Smatra da trebamo prestati kratkoročno krpiti probleme u obrazovanju i odlučiti se za drastične promjene sistema.
Najveći problemi današnjeg obrazovanja su loši rezultati na testovima pisanja, čitanja i matematike, ali i premali broj studenata koji se uspije upisati na fakultet. Osobito je zabrinjavajuća ogromna razlika koja postoji između đaka sa dobrim rezultatima i onih sa lošim. Moramo se pozabaviti i problemom nastavnika koji moraju raditi zajedno i surađivati, a da bismo postigli da se to desi moramo obrazovati direktorice škola koje će uspjeti ubijediti nastavnike da je suradnja dobra za usvajanje znanja, kako za njih tako i za đake. Ozbiljan propust je činjenica da nemamo ambiciozne programe obrazovanja za nastavnike. Mislim da svaka zemlja koja želi reformirati sistem obrazovanja mora početi od nastavničkog kadra, rekao je Michael Fullan.
U ovom intervjuu posebno je kritizirao američki sistem obrazovanja, odnosno praksu ocjenjivanja nastavnika preko rezultata đaka.
Ovakve mjere za cilj imaju stvoriti sistem u kojem će nastavnici raditi ono što im naređuje neko svana. Naša istraživanja pokazala su da se nastavnice aktivnije uključuju u rad svojih škola kada se ulaže u nastavničko obrazovanje. To što ćete na nespremno osoblje staviti dodatni pritisak može značiti samo neuspjeh. Situacija je slična u bilo kojem okruženju – ukoliko uposlenice plaćate na individualnoj osnovi s ciljem optimiziranja rezultata, može se desiti da u kratkom vremenskom roku i postignete bolje rezultate. Ali, vrlo brzo ćete uvidjeti da takav sistem ne funkcionira dugoročno. To je ono što nazivamo ekstrinzičkom motivacijom. S druge strane, ukoliko nekog plaćate dostojno – novac neće predstavljati brigu za tu osobu. Ključ je u intrinzičkoj motivaciji, globalnom tragu koji će ostaviti, dobrim odnosima među kolegama koje se neće brinuti samo za svoj dio posla kako bi više zaradile i koje će na posao dolaziti sa poletom, kazao je Fullan.
On se osvrnuo i na sve prisutniju anksioznost đaka. Smatra da takmičenje za bolje ocjene znači kraj učenja, a može značiti i ozbiljne probleme, kao što se dešava u Singapuru, Koreji i Kini, gdje je broj samoubistava među đacima u porastu. Smatra da je potrebno poseban značaj dati usvajanju sposobnosti koje će đake bolje pripremiti za stvarni život. Dodaje da obrazovanje na temu klimatskih promjena mora postati jako bitan dio školovanja, važniji od samih ocjena, jer nove generacije moraju biti društveno osvještenije.
Na temu zajedničkog rada nastavnika, kazao je kako je arhitektura učionice historijska greška.
Kada ste nastavnik – izolirani ste, sami ste sa svojim đacima i ne želite da vas neko ometa. To znači da će đaci naučiti tek ono što im vi ponudite i da će propustiti priliku učiti od vaših kolega i otkriti nove stvari koje im mogu biti od velike koristi. Problem ne bismo riješili ni kada bismo, recimo, uveli zakon o obrazovanju koji bi natjerao nastavnike da dijele učionice ili rade zajedno. Da bismo promijenili stvari treba nam sofisticiraniji pristup, a njega moraju promovirati direktorice i članovi timova, jer autoritativni pristup ne funkcionira. Nastavnici smatraju da svoj posao trebaju obavljati samostalno i žele da se pri donošenju odluka računa i na njih. Zbog toga direktori škola moraju shvatiti koja je njihova uloga, moraju tražiti inovativne formule van školskog okružja. Moraju biti u kontaktu sa zajednicom, sa posebnim stručnjakinjama i stručnjacima koji su na tragu novih otkrića, ali i sa drugim školama koje će s njima podijeliti nove pedagoške pristupe. Direktori koji se posvete kontroliranju svojih nastavnika neće pomoći đacima da postignu bolje rezultate, rekao je Michael Fullan i zaključio da će kvalitet obrazovanja biti poboljšan tek kada direktorice škola odvoje vrijeme za uspostavljanje kontakta sa širom zajednicom i potraže ideje za bolje obrazovanje van same škole.
Izvor: El pais: Michael Fullan “Pagar más a los profesores no mejora su motivación”
