Dio procesa izmjene Zakona o osnovnom i Zakona o srednjem obrazovanju u Kantonu Sarajevo je bio i sastanak Ekonomsko-socijalnog vijeća Kantona Sarajevo. O tome je 9. marta 2017. godine izvijestio portal Klix.ba u nepotpisanom tekstu naslova - Ekonomsko-socijalno vijeće KS o reformskim zakonima u obrazovanju. U uvodu se navodi: Pred članovima Ekonomsko-socijalnog vijeća za područje Kantona Sarajevo na današnjoj sjednici bili su Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju i Zakon o srednjem obrazovanju, odnosno radne verzije prijedloga ovih zakona koje je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, nakon okončanih javnih rasprava, pripremilo i o kojima će se uskoro izjašnjavati Vlada i Skupština Kantona Sarajevo. Ostatak teksta nudi presjek sjednice, ali ne i odgovor na pitanje šta je Ekonomsko-socijalno vijeće i koje su mu nadležnosti.
Ovo Vijeće je osnovano po Sporazumu sklopljenom između Vlade Kantona Sarajevo, Kantonalnog odbora Saveza samostalnih sindikata Sarajevskog kantona i Udruženja poslodavaca u Kantonu Sarajevo, u Sarajevu u februaru 2006. godine. U Sporazumu se kao jedan od principa djelovanja Vijeća navodi vođenje: ekonomsko-socijalnog dijaloga [...] u cilju postizanja ravnoteže između tržišne ekonomije i socijalne pravde. Kao nadležnosti Vijeća se navode: oblasti ekonomske, socijalne i razvojne politike, afirmacije i zaštite ekonomskih i socijalnih prava i interesa zaposlenika i poslodavaca, razvijanje sistema kolektivnog pregovaranja, koji se dalje u tekstu definišu tako da im je primarni fokus oblast rada i zapošljavanja.
U Sporazumu se oblast obrazovanja ne spominje kao direktna nadležnost Vijeća, te se praćenje, razmatranje i predlaganje izmjena zakona ograničava na položaje zaposlenika i poslodavaca. Obrazovanje može spadati unutar nadležnosti Vijeća za socijalnu sigurnost, međutim socijalna sigurnost nije definisana dalje u tekstu Sporazuma, te je nejasno koje oblasti obuhvata i da li je obrazovanje jedna od njih. Samim tim se nameće pitanje: Da li ESV ima nadležnost da razmatra zakone o osnovnom i srednjem obrazovanju i, ukoliko da, na koje aspekte tih zakona je nadležnost ograničena? Da li imaju nadležnost samo za osiguravanje pristupa obaveznom obrazovanju ili se nadležnost proteže tako da obuhvata i supstantivne (npr. kurikularne) intervencije?
Klixov članak ne nudi odgovor. Anonimni autor članka navodi koje izmjene Zakona o osnovnom obrazovanju su u interesu Ministarstva i javnosti, ali ne i kojim pitanjima se Vijeće bavilo na sjednici o kojoj u članku izvještava. Tako piše da su pitanja od interesa: uvođenje područnih škola, odnosno mreže škola, obaveza uvođenja u nastavu oglednog časa, korištenje ovlaštenih agencija za poslove knjigovodstva i računovodstva, no nije jasno da li su ovo bile i tačke rasprave na sjednici o kojoj se izvještava. Stranica Vijeća ne pruža više informacija, jer je zadnja sjednica za koju su online dostupni dokumenti održana 1. decembra 2016. godine i na njoj je razmatran prijedlog budžeta za Kanton Sarajevo za 2017. godinu. Ako obrazovanje spada u jednu od oblasti nad kojima Vijeće uistinu ima nadležnost, zašto onda među članovima Vijeća ispred Vlade KS nema niko iz Ministarstva za obrazovanje, mlade i nauku?
Vijeće je također razmatralo i Zakon o srednjem obrazovanju, čiji je fokus, kako piše, na usklađivanju tržišta rada i obrazovnog sistema, te je predloženo uvođenje trogodišnje kvote upisivanja (u dogovoru sa socijalnim partnerima), koja bi se bazirala na potrebama tržišta i bržeg zapošljavanja. Dalje se navodi da će o svemu ovome stav iznijeti sindikati, poslodavci i socijalni partneri. Tekst ne pojašnjava ko su socijalni partneri, tako da ostaje nejasno ko će sve biti uključen u raspravu o zakonima.
Članak se završava paragrafom o razmatranju izmjena Zakona o javno-privatnom partnerstvu i Zakona o javnim nabavkama, što nije u skladu sa uvodom članka u kojem stoji da su razmatrani samo zakoni o osnovnom i srednjem obrazovanju. Autor članka ne pojašnjava da li su druga dva zakona razmatrana u vezi sa zakonima o obrazovanju ili odvojeno od njih. U kakvoj vezi je zaključna rečenica članka da su poslodavci stava da mogućnosti ovakvog privrednog udruživanja nisu dovoljno iskorištene, pri čemu je navedeno da se raspoloživi resursi mogu bolje i više koristiti kroz model ovakvog udruživanja i privređivanja, sa naslovom teksta? Da li implicira da je budućnost obrazovanja u javno-privatnim partnerstvima? Zbog površnosti i nedostatka informacija otvara se prostor za ovu vrstu spekulacije i propitivanja.
Zašto VIjeće kojem je cilj pronalazak ravnoteže između socijalne pravde i tržišne ekonomije razmatra zakone o obrazovanju? U kakvom su odnosu interesi tržišne ekonomije sa interesima obrazovanja i učenika i učenica? Da li će učenici i učenice postati korisnici i korisnice? Da li će njihov (i društveni) interes da imaju kvalitetno obrazovanje biti vagan u odnosu na interes tržišne ekonomije? Koji su to interesi tržišne ekonomije? Po kojim principima će se odigravati vaganje? Zašto nadležnosti Vijeća nisu jasnije definisane? Zašto je njegova funkcija, više od 10 godina nakon formiranja, i dalje nejasna?
Problem nije što neprecizno i površno napisani članci izbjegavaju da odgovore na ova pitanja, već što jezičkom nepreciznošću prikrivaju činjenicu da pitanja uopšte postoje, da postoje činjenice koje su nerazjašnjene i neistražene, i da su informacije koje se nude u najboljem slučaju nepotpune, a u najgorem manipulativne. Sam cilj ESV-a – da balansira između interesa tržišne ekonomije i socijalne pravde je užasno problematičan, jer na istu ravan stavlja socio-ekonomska prava građana i interese tržišta, pretpostavljajući da su interesi tržišta ujedno i interesi građana, što je u praksi rijetko slučaj. U kontekstu obrazovanja to znači racionalizaciju koja može dovesti do zatvaranja područnih škola, do smanjenja broja osoblja, te do kurikularnih i programskih izmjena, pri čemu se interesi učenika neće jedino, a ako je suditi po sadržaju Sporazuma, vjerovatno ne ni primarno uzimati u razmatranje. Objavljeni tekst zamagljuje relevantnost reforme obrazovanja za budućnost djece mnogih čitatelja i čitateljki i tako onemogućuje da roditelji u datoj reformi učestvuju blagovremeno i informisano.
