Na brojnim internetskim stranicama, portalima, blogovima još od ranih dvije hiljaditih pa do danas jedna pjesma kruži kao otkrovenje. Pogodna je za upotrebu u raznim prilikama – kao životna poruka, mudra alegorija ili kao motivacija za početak nastavnog sata o bilo čemu – citirana je uzduž i poprijeko, i uglavnom naopačke.
Ona glasi ovako:
Ne ruši sve mostove
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kada nema mostova uzalud je čeznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene.
U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene…
Preuzeli su je kao opšte blago i urednici i blogeri i samopromovirani pisci presvlačeći je – u zavisnosti od govornog područja – iz ijekavice u ekavicu i obrnuto, izostavljajući ili dodajući tek poneki zarez ili tačku. U svim slučajevima na internetu se kao autor ove lirske inspiracije navodi, ni manje ni više nego Ivo Andrić, iako on to nije. No, to ne bi bilo naročito zanimljivo – internet je nepregledno skladište svega i svačega – da jedna nastavnica hrvatskog jezika i književnosti nije u uvodu svoje pripreme za radionicu o komparativnom čitanju navela kako će pročitati naglas Andrićevu pjesmu Ne ruši sve mostove. To je već zanimljivo. Jer nastavnici ne bi trebali da daju pogrešne informacije svojim učenicima, odnosno trebali bi da provjere informacije prije nego ih učenicima saopšte.
Uspio sam da pogledam preko dvadesetak internet-stranica gdje je objavljena ova pjesma, a ima ih znatno više, i sve je one pripisuju Andriću. I ne samo da je prenose nevažne i manje važne stranice, nego i one koje pretendiraju da budu društveno uticajne. Tako naprimjer portal BUKA 9. oktobra 2014. godine, na godišnjicu Andrićevog rođenja, objavljuje ovu pjesmu s prethodnom napomenom: Poklanjamo Vam djelić Andrićevog poetskog opusa. Uživajte! Telegraf.rs 13. marta 2017. godine, na godišnjicu piščeve smrti, donosi članak pod naslovom: Malo poznati stihovi srpskog nobelovca: Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Nepotpisani autor tog članka bilježi i kako je malo poznato da je slavni nobelovac bio član masona, što je i sam otkrio u izjavi koju je u martu 1942. dostavio Izvanrednom komesarijatu za personalne poslove Vlade Milana Nedića. Razglasivši tako ovo tobožnje piščevo važno priznanje i potom tobože citirajući njegove riječi iz te tobožnje izjave, ovaj neimenovani a vrli poznavalac Andrića nudi javnosti na razmatranje jednog, tako originalno predstavljenog, pisca-pjesnika: Ovim izborom pesama želimo čitaocima da približimo poeziju Ive Andrića, jedinog srpskog nobelovca, koji će ostati upamćen i kao diplomata koji je odbio nacističku ponudu da se skloni od rata u svojoj zemlji.
Slijedi približavanje Andrića publici s čitave tri pjesme: Žeđ, Ne ruši sve mostove i San o Mariji. Prvu i treću lako je pronaći u Andrićevoj lirici, naprimjer Ivo Andrić, Ex Ponto, Nemiri, Lirika, Sezam Book, Beograd, 2011; San o Mariji dio je svojevrsnog triptiha Ritmi bez sjaja, ali pjesmu Ne ruši sve mostove ni najuporniji tragalac neće pronaći nigdje u Andrićevom opusu ma koliko mu ovaj bio blizak. To jest može je pronaći na kojekakvim blogovima, da ne spominjem čitavu gomilu stranica quote by, mudre misli i slično koje je prenose, ili s nekom sladunjavo-gnjilom napomenom za čitaoce ili bez ikakvog popratnog teksta, kao Andrićevo majstorstvo. Među tim stranicama ima i onih na kojima su predočeni čak prevodi ove nepoznate Andrićeve pjesme na nekoliko jezika, što bi bilo smiješno da nije dirljivo u svojoj apsurdnosti, jer su prevodioci i prevoditeljice vjerovali da prevode jednog nobelovca, ali autor ovih stihova to nije.
Zato je važno obavijestiti one koji bezrezervno vjeruju internetu, ali i blogere, urednike i tragaoce za Andrićevim stihovima da je ova pjesma djelo jednog od najplodnijih bosanskohercegovačkih pisaca koji nije nobelovac – Vladimira Čerkeza (Sarajevo, 1923 – Sarajevo, 1990), a može se pronaći u njegovoj knjizi Stihovi (Veselin Masleša, Sarajevo, 1969) na 85. stranici. Doduše, mora se reći da je na jednom blogu, poslije kratkog nepotpisanog osvrta na Andrića uslijedila iznenađujuća rečenica: I nasuprot opštem ubjeđenju na internetu, slijedeće stihove nije napisao Ivo Andrić… Predočena je pjesma Ne ruši sve mostove, ispod koje je navedeno ime istinskog autora – Vladimir Čerkez! Ali, kao što smo na početku to naglasili, i tu je pjesma prenesena naopačke, odnosno onako kakve su i sve njene varijante na internetu.
Originalni Čerkezovi stihovi glase ovako:
Ne ruši sve mostove
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti
Ostavi jedan most između srca i mene
U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti
Mogle bi te nazad nagnati uspomene
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti
Nisi ptica, ni leptir što obalama leti
Kad mostova nema uzalud je shvatiti
Uzalud je čeznuti, uzalud je htjeti
Pjesma je u postmodernoj internetskoj redakciji, kao otvoreno djelo, dobijala različite interpunkcijske i izgovorne varijante i u odnosu na original pretrpjela izvjesne formalne preinake – druga strofa postala je prva, u posljednjim stihovima prve strofe izmijenjen je i red riječi.
Da je ovo Andrićeva pjesma pokušali su da uvjere i mene, a argumentom se smatrala silna brojnost internetskih stranica na kojima, uz pjesmu, uvijek ide i ime bosanskohercegovačkog nobelovca. Ali najzanimljiviji dio ove zgode uslijedio je kada sam u odbranu pojma autorstva predočio kao neoboriv dokaz Čerkezovu knjigu gdje je pjesma štampana – ni tada nisam djelovao dovoljno uvjerljivo.
Nisam siguran da je moje nastojanje uvjerilo sumnjičavce kako je internetsko zapravo svačije. Štaviše, pobudio sam sumnju da je Čerkez možda samo prepisao Andrićevu pjesmu i da to urednici Čerkezove knjige nisu shvatili, kao ni Andrić sam, iako je još bio u životu kad je pjesnikova zbirka štampana.
Stiče se dojam kako internetski ljubitelji književnosti vjeruju da je sve što je napisano o mostovima – Andrićevo djelo. Možda je tome doprinijela i toliko reproducirana njegova fotografija kraj višegradske ćuprije, ko zna? U svakom slučaju stoput ponovljena kao Andrićeva istina Čerkezova pjesma postala je laž. Glasovi bezimenih botova zaglušili su one koji su pokušali da ih nadglasaju uvjeravajući čitatelje da Čerkezova pjesma Ne ruši sve mostove nije Andrićeva i da on, ma koliko se to činilo nevjerovatnim, ipak nije autor tuđe pjesme.
