U Zeničko-dobojskom kantonu predstavljena je nova udžbenička politika: jedan predmet – jedan udžbenik, kojom je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport odredilo udžbenike koji će se koristiti u osnovnim školama za školsku 2020/21. godinu. U obrazloženju se navodi da je izvršeno anketiranje nastavnika i da su izabrani oni udžbenici za koje se opredijelilo 60% nastavnika.
Međutim, niko ili gotovo niko od nastavnika ne zna za tu anketu i pretpostavka je da su izabrani udžbenici koji su korišteni u najviše škola. U praksi je poznato da većina nastavnika bira udžbenike koje škole već imaju, kako bi pomogli roditeljima i đacima u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji. Izboru najčešće doprinose cijena, priznata izdavačka kuća ili poznati autori, a ti elementi nisu u neposrednoj vezi sa kvalitetom.
Ova inicijativa bila je dobra prilika da nastavnici i pedagoški savjetnici izaberu udžbenike po kriterijima i indikatorima kvaliteta, a ne kriterijima dosadašnje prakse. Kvalitet udžbenika određuje se detaljnom analizom koja daje odgovore na niz pitanja, i samo takvim pristupom u upotrebi ostaju najkvalitetniji. Analiza je izostala, ali kriteriji mogu pomoći nastavnicima koji još uvijek imaju mogućnost izbora ili biti podsjetnik za sve one koji učestvuju u odobravanju udžbenika.
Kako u BiH ne postoje kriteriji ili barem nigdje nisu objavljeni na način da budu dostupni širim krugovima prosvjetara, evo njihovog prikaza iz Vodiča za unapređenje rada nastavnika i škola, nastalog u projektu Razvoj obrazovanja horizontalnim učenjem u mreži inovativnih nastavnika i škola, koji su proveli Fond otvoreno društvo Srbije i Reformski obrazovni krugovi Srbije 2005. godine.
- Koliko je udžbenik u funkciji ovladavanja znanjima i vještinama predviđenim za razredni nivo?
Neophodna je usklađenost sa predviđenim sadržajima, obrazovnim ciljevima i ishodima, odnosno teme i nastavne jedinice se moraju poklapati u planu i udžbeniku.
- Koliko je udžbenik kvalitetan sa stanovišta osnovne naučne discipline?
On treba da nudi tačna i aktuelna znanja, da izabrani sadržaji i uzorci dobro reprezentuju disciplinu, posjeduje adekvatnu terminologiju i da dobro uvodi đake u prirodu oblasti/predmeta. U praksi posmatramo koliko sadržaji prezentuju tačne činjenice i najnovija tačna naučna objašnjenja, bez grubog pojednostavljivanja, i koliko se termini specifični za naučnu disciplinu koriste na adekvatan način, primjeren prirodi sadržaja i uzrastu. Bitna je i optimalnost izabranih sadržaja, postupnost i prilagođeno izlaganje.
- Koliko udžbenik omogućava povezivanje znanja?
Kvalitetan udžbenik omogućava horizontalno i vertikalno povezivanje znanja i sticanje primjenjivih znanja. Sadržaji su izloženi tako da omogućavaju povezivanje gradiva srodnih predmeta prethodnih i narednih razreda i da ukazuju na moguću upotrebu znanja bilo u svakodnevnom životu, bilo u ovladavanju novim, složenijim znanjima.
- U kojoj mjeri strukturiranost udžbenika podržava učenje?
Pregledom sadržaja uočavaju se osnovni principi organizacije gradiva, kao i teme koje čine okosnicu udžbenika. Naslovima, podnaslovima i na druge grafičke načine (bojom, vrstom i veličinom slova, ikoničkim simbolima) označene su osnovne cjeline. Jasno su označeni i dijelovi lekcija (uvodni dio rezimira ono što se već učilo, osnovni tekst, rezime na kraju i sl.). Signalizirano je šta je više, a šta manje bitno i udžbenik se može lako pregledati i u njemu lako naći željena informacija.
- Koliko je udžbenik prilagođen đaku?
On treba da je pisan jasnim, đacima razumljivim jezikom, tj. da podržava aktivni i pasivni rječnik djeteta određenog uzrasta. Dužina i struktura rečenica takva je da omogućava praćenje teksta, a za nove i nepoznate riječi i termine data su objašnjenja na marginama ili u posebnom dijelu.
U načinu izlaganja sadržaji polaze od onog što učenici znaju iz vanškolskog i školskog iskustva, pa se ta znanja usložnjavaju, produbljuju i sistematizuju. Postoji postupnost u načinu izlaganja gradiva, načinu obrade, i zahtjevi nisu prelaki (zadržavanje na iskustvu ne vuče razvoj naprijed), ali ni preteški (nerazumljivi zahtjevi da se nepoznati pojam objašnjava pojmom koji još nije obrađivan i sl.). Neophodna je i osjetljivost za emocionalno-socijalne potrebe uzrasta, tako da su sumorni tekstovi na maternjem jeziku neprimjereni u početnim razredima, a ilustracije obrađenog pojma trebaju biti bliske iskustvu i interesovanju uzrasta.
Kvalitetan udžbenik posjeduje i osjetljivost za učenike koji u učenju napreduju različitim tempom, pa nudi dodatne zadatke, sa nižim i višim nivoom zahtjeva, ili prijedloge za specifične diferencirane metode i tehnike rada.
- Koliko udžbenik aktivira učenika?
Pitanja, nalozi i zadaci jasno su formulisani i nedvosmisleni, jasno je šta se od učenika traži, i sa svim su potrebnim elementima da bi se došlo do rješenja. Pitanja podstiču učenicu da koristi raznovrsne tehnike – čitanje, pamćenje, konkretno izvođenje, samostalno prikupljanje i procjenjivanje informacija iz različitih izvora, planiranje i izvođenje malih projekata i ogleda.
Gradivo se, gdje god je to moguće, prevodi iz jedne forme u drugu tako što se predstavlja slikom, šemom, grafikonom... Postoji optimalan odnos između teksta i prostora za rad učenika.
Sam prostor za rad dovoljno je velik da učenica može odgovoriti na zahtjeve. Aktiviranje učenika ostvareno je pitanjima i zadacima koji podstiču izražavanje stava, pitanjima na koje ne postoji jednoznačni odgovor, zadacima koji nemaju jedno rješenje ili gdje se do rješenja može doći različitim putevima.
- Koliko udžbenik motiviše đaka?
Kvalitetan udžbenik različitim motivacionim sredstvima motiviše đaka. Može se koristiti i bez pomoći odraslog, a u pojedinim dijelovima daje povratnu informaciju o procesu napredovanja. U njemu postoje raznovrsni, zanimljivi i neobični zadaci, dobre ilustracije, grafički je organizovan i pregledan i potiče učenika da ga lista i kad za tim nema potrebe. Sadrži pitanja sa odgovorima, tačna rješenja sa komentarima o tipovima i značenju grešaka, skale za samoprocjenjivanje...
- Koliko kvalitet same knjige i dizajn podržavaju učenje i upotrebu?
Neophodno je da posjeduje odgovarajući format, kvalitet papira i poveza, odgovarajuću veličinu slova i gustinu teksta, jasne slike i funkcionalne ilustracije. Dobro bi bilo da dopušta pisanje i brisanje i podvlačenje bez oštećenja.
- Koliko udžbenik reprezentuje određeni sistem vrijednosti?
Tekstovi i slike nediskriminatorni su u pogledu pola, vjere ili bilo koje druge razlike koja može postojati među ljudima. Sadržaji (zavisno od prirode predmeta) i način njihovog izlaganja omogućavaju izgradnju vrijednosti kao što su iskrenost, poštenje, briga za druge, saosjećajnost, prijateljstvo, marljivost, te doprinose očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta svih naroda.
- Koliki je kvalitet i korisnost ostalih elemenata udžbeničkog kompleta?
Osnovni udžbenik može biti praćen radnim sveskama, zbirkama zadataka, posterima i drugim materijalima za učenike i učenice. Uz njega može biti i priručnik za nastavnike, različito koncipiran, sa pripremama za karakteristične nastavne jedinice, dodatne primjere i vježbe za rad na času, sa idejama kako da se pri obradi gradiva koriste moderne metode i slično.
Ovo su samo neki od kriterija i ne daju uvijek rezultate, najčešće zbog nezainteresovanosti onih kojima objašnjavate, ali uvijek vrijedi pokušati, pogotovo ako je u pitanju obrazovanje kao javni interes.
Pomoću ovih pitanja prošle godine sam upoređivala udžbenike Čitanka za 4. razred Hazeme i Ibre Ništovića, te autorice Zehre Hubijar. U ponudi je i onaj autora Šime Ešića, ali sam od njega odmah odustala zbog promjene likova u bajci Tumačenje snova, tako da to više nije originalni tekst. I, naravno, sve ovo je moje mišljenje, a naglašavam da nemam kvalifikacije stručnjakinje za procjenu kvaliteta udžbenika, samo iskustvo iz učionice i iskustvo korištenja udžbenika.
1. Oba udžbenika su u skladu s nastavnim planom i programom, ali je u prvom (Hazema i Ibro Ništović) predviđena monografska obrada pisanih slova ćirilice i on nema tekstove za samostalno, kritičko i stvaralačko čitanje koje imamo u planu. Drugi udžbenik (Z. Hubijar) predviđa grupnu obradu slova ćirilice, a ima manje sadržaja za njihovo uvježbavanje.
2. U prvom udžbeniku javljaju se termini i objašnjenja koja nisu povezana s prethodnim iskustvima i u praksi se moraju pojašnjavati (Prisvojne zamjenice su vrsta upućivačkih riječi kojima se označava kojem licu pripadaju), dok drugi ima terminologiju jasnu djeci od 9 i 10 godina.
3. Povezivanje sadržaja s drugim predmetima javlja se samo pri obradi rodoljubivih pjesama kod prvog udžbenika, dok se u drugom više sadržaja povezuje sa svakodnevnim životom i u funkciji je primjene znanja (Kako se drugarstvo gradi? Ako bi se neka djeca našla u istoj ili sličnoj situaciji, koji bi im savjet dao? Šta misliš koliko vrijedi komadić kruha i lijepa riječ?)
4. U prvom udžbeniku teško se snalazi i sam nastavnik jer nema jasno označenih cjelina i tema, te se isključivo oslanjamo na oznaku strane u sadržaju. Dijelovi lekcija označeni su velikim slovima i bojom (RAZGOVOR,UOČAVANJE OSJEĆANJA; OSOBINE LIKOVA; OPISI...), a svaki dio sastavljen je od niza pitanja. Nepoznate riječi su na kraju lekcije, što traži listanje stranica.
Drugi udžbenik ima jasno istaknute cjeline, teme i dijelove lekcija. Đaci ga mogu samostalno koristiti, bez pomoći odraslih.
5. Prema ovom kriteriju, mislim da drugi udžbenik ima sve što udžbenik treba imati da bi bio prilagođen djetetu.
Najveći problem prvog predstavlja struktura rečenica koja se u praksi pokazala nejasnom učenicama ovog uzrasta. Ovdje ću navesti primjere iz oba udžbenika.
U prvom za imenice piše: One imenice kojima označavamo više bića ili predmeta uzetih skupa u nekom neodređenom zbiru, nazivamo ZBIRNIM IMENICAMA. Imenice koje istim oblikom označavaju količinu materije, najmanju kao i najveću, nazivaju se GRADIVNE IMENICE.
U drugom udžbeniku piše: Imenice koje označavaju skup predmeta ili bića iste vrste, a koje se uzimaju kao jedna cjelina nazivaju se ZBIRNE IMENICE (Zbirne imenice označavaju veći broj predmeta ili bića u zbiru. Ima ih mnogo, ne možemo ni prebrojati.) Riječi koje označavaju ime materije, tvari koja nam je potrebna da nešto napravimo nazivaju se GRADIVNE IMENICE.
U drugom udžbeniku slikom i riječima, jednostavnim primjerima i adekvatnim tekstovima objašnjeni su gramatički sadržaji, a prvi nudi ilustracije koje vode đake u drugom smjeru.
6. Pitanja, nalozi i zadaci u prvom udžbeniku vezani su za najniži nivo mišljenja (Ko...? Šta...? Gdje...? Kada...? Kako...?), odnosno traže jednoznačne odgovore. Sva pitanja predviđena su za razgovor i nema ponuđenih drugih izvora znanja. Ako znamo da učenice i učenici uče iz različitih izvora, preporuka neke knjige, emisije ili web-stranice proširila bi njihovo znanje. Drugi udžbenik koncipiran je tako da obrada počinje uputstvom, pitanjima najnižeg nivoa, prelazi na ona koja motivišu učenika da poveže i zaključi (Koji je primjer za...? Kako možeš povezati...?), a najviše je pitanja i zadataka gdje odgovora nema u tekstu, već nam pročitano pomaže da dođemo do njih (Šta bi bilo...? Kako bismo mogli...? Zašto bismo trebali...? Šta misliš...?).
7. Nijedan udžbenik nema predviđene sadržaje za samoprocjenu učenika i povratnu informaciju o napredovanju. Zanimljivi zadaci u prvom nalaze se u sadržajima ćirilice, no ima previše ilustracija na svakoj strani, koje odvlače pažnju djeci ili im sugerišu odgovore. Može se naći i plasirano znanje i pretpostavke tipa: Lejli je udobno u njenoj sobi, tu je i njena mama, ali djevojčica nije sasvim sretna... ili Ona osjeća puno ljubavi i strepnje za drage životinje. Ove rečenice su u okviru razgovora o pjesmi, a učenice ovog uzrasta sposobne su i trebaju samostalno uočavati osjećanja.
Drugi udžbenik je dobro grafički organizovan i sadrži neobične zadatke koji pokreću dječije razmišljanje i vode ka znanju, kao što su: Nacrtaj svoju ruku i na svakom prstu napiši vrijednost koju smatraš važnom. Pogledaj reklamu i napiši tekst svoje reklame. Koje pisane poruke i upozorenja možemo pročitati na ...? Koje bi otkriće pomoglo ljudima da bolje žive? O kojim problemima bismo trebali pisati otvorena pisma?
8. Format prvog udžbenika je veći i djeca ga teško drže u rukama. Slab je kvalitet uveza, što dovodi do ispadanja stranica prije završetka školske godine. Ilustracija je previše i nisu u funkciji teksta, ni u skladu s uzrastom đaka. U drugom je posvećena veća pažnja izboru ilustracija i slika koje se mogu iskoristiti i kao motivacija za druga učenja. Tako prilikom učenja o pridjevima nailazimo na niz slika o načinu rješavanja sukoba. Format je odgovarajući, a kvalitet uveza i papira omogućava višegodišnje korištenje.
9. Nisam uočila diskriminatorne sadržaje u udžbenicima. U prvom je manje pažnje posvećeno izgradnji vrijednosti i očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta, dok drugi obiluje tim sadržajima, naročito kad je riječ o izgradnji vrijednosti. Možemo naći povezivanje stihova pisaca sa ovih prostora, preporuke knjiga, narodne poslovice, pitanja i zadatke vezane za iskrenost, poštenje, brigu za druge, saosjećanje, prijateljstvo, marljivost...
10. Radna sveska uz prvu čitanku nudi sadržaje koji ponavljaju već naučeno. U vježbanjima ćirilice možemo naći dodatne primjere za rad na času.
Uz drugu čitanku štampani su nastavni listovi kao nastavak učenja na času. U njima su gramatičke i pravopisne vježbe vezane za obrađene tekstove i pomažu postizanju ishoda učenja. Povremeno nailazimo na preporuke određenih modernih nastavnih metoda u vidu zadataka: Dvostruko vođeni dnevnik, Galerija radova, Venov dijagram...
Bez navedenih dodataka, prvi udžbenik daje više materijala za rad učenika, ali ga ne razvija. Drugi udžbenik traži veći angažman nastavnika, ali je mnogo bolji za učenika.
