Netom objavljen izvještaj o podacima dobijenim TIMSS istraživanjem u 2019. godini, obima 109 stranica u BHS verziji, biće u narednim danima osnova privatne i javne rasprave u rasponu od trezvenih analiza preko histeričnih kritika do moralne panike, iako on sam ne otkriva ništa što već nismo znali, ili što nije pokazalo PISA istraživanje.
Sam izvještaj je problematičan na više načina, i očito se Agencija (državna, za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje) još uvijek osjeća sigurnije kao filijala međunarodne institucije nego kao organ vlastite države. Iako se, naime, na samom početku kaže da su zadaci za učenike 4. razreda osnovne škole u bh. bili jednostavniji nego za učenike većine drugih zemalja, zbog specifičnosti naših planova i programa, izvještaj ne daje dovoljno informacija u čemu se ta olakšanja sastoje, odnosno na koji način je međunarodni okvir predstavljen u Izvještaju prilagođen lokalnim uslovima. Ne znamo šta je iz tog okvira ispalo, šta se promijenilo, kao što ne znamo ni ko je tačno i na osnovu koje metodologije o tome donio odluku. Svakako ostaje obaveza Agencije da u najskorije vrijeme o tome informiše javnost.
Iako zanimljivih korelacija u izvještaju ima više, jedna zaslužuje hitnu pažnju, jer je vjerovatno ključna.
TIMSS, naime, nije mjerio samo znanje učenika (u bh. okolnostima, nažalost, neznanje), nego je pokušao i da učenička postignuća poveže sa uslovima učenja. Tako je dio istraživanja i upitnik namijenjen nastavnicima matematike i prirodnih nauka. (SIC! Zašto se u cijelom Izvještaju govori o tim nastavnicima, a ne o učiteljicama i učiteljima, kako ih zovemo mi ovdje, ili barem nastavnicima razredne nastave?)
Njih se pitalo o stručnoj spremi i obrazovanju, motivaciji, zadovoljstvu svojim poslom, samopouzdanju u svoje nastavničke kompetencije, veličinom odjeljenja, obrazovnim resursima, stručnom usavršavanju, lokaciji škole, njenoj veličini i opremljenosti, naglašavanju značaja akademskog uspjeha učenika, školskoj klimi.
Na str. 79. Izvještaja čitamo da je 78 posto nastavnika veoma zadovoljno svojim poslom. Agencija bi sada morala produbiti istraživanje, i pokušati razjasniti: kako je to 4 od 5 nastavnika zadovoljno svojim poslom, ako je rezultat tog posla da njihovi učenici postižu ispodprosječne rezultate?
Agencija vjerovatno to neće uraditi, jer joj za takve konstruktivne korake nedostaje politička legitimnost. Iako državna, ona je suštinski ničija, jer donosioci političkih odluka na državnom nivou uglavnom sabotiraju njen rad. Ti su donosioci odluka pljačkaši ne samo svih dostupnih zajedničkih resursa, od vode, ruda, šuma i iz socijalizma nasljeđene infrastrukture, nego i kradljivci budućnosti za većinu školske populacije. Njihov nacionalizam, koji metastazira na obrazovne sadržaje, nastavna sredstva, resorne zakone, obrazovne institucije i njihove kadrove uistinu je samo pokriće za tu pljačku, ali se kroz školu predstavlja i nameće kao vrhunska vrijednost i preduslov svakog znanja. Njemu stoga nije vijest da su već i desetogodišnjaci pokradeni, zna on to i više nego dobro, i zato će i u vezi s TIMSS-om, kao i sa PISA-om, stoički otrpjeti nekoliko nedjelja medijske histerije, da bi onda ponovo nastavio po starom.
Neće se odgovorom na pitanje kako je to 4 od 5 nastavnika zadovoljno svojim poslom, ako je rezultat tog posla da njihovi učenici postižu ispodprosječne rezultate, baviti ni ministarstva, njih ukupno 12-13, jer su ona samo filijale iste pogubne politike. Dan nakon objave istraživanja, na njihovim web-stranicama čitamo posljednje novosti:
Čestitka za Dan škole - JU OŠ "Umihana Čuvidina", Javni natječaj za školske odbore, TERMINI POPRAVNIH ISPITA ZA STICANJE ZVANJA INSTRUKTORA VOŽNJE MOTORNIH VOZILA (XXIII generacija), Đaci u školskim klupama (od 8. septembra!), Јавни позив за Светосавску награду... Šta taj nepismeni jad da radi s preporukom TIMSS-a o potrebi dalje informatizacije obrazovanja, jer đaci u učionicama opremljenim računarima/tabletima i brzim konekcijama postižu bolje rezultate?
Neće to uraditi – odgovoriti na pitanje kako je to 4 od 5 nastavnika zadovoljno svojim poslom, ako je rezultat tog posla da njihovi učenici postižu ispodprosječne rezultate – ni univerzitet. Iako se njega ovi rezultati životno tiču, ne samo u vezi s kvalitetom znanja budućih studenata, nego i u vezi s vlastitom odgovornošću za trenutno stanje, on nojevski drži glavu zagnjurenu u pijesak rejtinga i indeksiranih baza, razjeden iznutra istom stranačkom kiselinom. Kako drugačije razumjeti, npr. da Senat Sarajevskog univerziteta nije imao ni tačku (a kamoli tematsku sjednicu) posvećenu rezultatima PISA testiranja, ili da su sve njegove jedinice (nekadašnji fakulteti) ostali manje-više jednako mutavi.
Pitanje – kako je to 4 od 5 nastavnika zadovoljno svojim poslom, ako je rezultat tog posla da njihovi učenici postižu ispodprosječne rezultate – međutim, neće nestati, a na njega, i bez agencije i bez ministarstava i bez univerziteta mogu odgovoriti sami nastavnici/učitelji. Kako je to biti zadovoljan svojim poslom dok ti je poslodavac nepismeni lopov?
