Početkom šezdesetih godina zemljište je kupila Opština Zenica kako bi na tom mjestu izgradila odmaralište za zeničku djecu i omladinu zbog velikog industrijskog zagađenja kojem su bili izloženi u Zenici.
Kao i na većinu državnih dobara van granica BiH, i na to je zaboravljeno do prijedloga o prodaji; a predložena je bez plana utroška sredstava koja bi se prodajom dobila i bez riješenih pravnih pitanja vezanih za raspolaganje tom imovinom. Jedna od onih koja je protiv toga digla svoj glas je Sanja Renić, predsjednica Gradskog vijeća Grada Zenice:
Na sjednici gradskog vijeća sam rekla da, u slučaju da se odlučimo za prodaju odmarališta u EU, što je jako bitno naglasiti, do provođenja prodaje mora se pripremiti plan utroška sredstava koje ćemo dobiti prodajom. Još uvijek nije poznato koliko novca bi Grad Zenica dobio i teško je praviti ozbiljnu analizu o utrošku tih sredstava. Ako bismo se odlučili za prodaju smatram da se od dobijenog novca treba napraviti nešto za djecu, kao što je to bilo u prethodnom sistemu. Podržavam ideju gradonačelnika da taj novac ne smije ići u budžet, odnosno javnu potrošnju.
S obzirom da je odmaralište bilo namijenjeno djeci, Sanja smatra da od prodaje najviše trebaju profitirati djeca: Moje mišljenje je da bi bilo mnogo važnije da se oživi nešto što bi bilo pristupačno svoj djeci grada, naprimjer, odmaralište Smetovi koje nam je u neposrednoj blizini, da se riješi problem grijanja da nam djeca ne sjede u hladnim učionicama i obdaništima, ili da uradimo rekonstrukcije bazena da imamo što manje djece neplivača. Novcem od prodaje svakako mogu da se riješe i neki drugi važni problemi s kojima se djeca i roditelji danas suočavaju. Medijski je dosta bio propraćen projekt izviđača Eko-dom na Smetovima, ali i za to nedostaju sredstva. Smatram da bi takvo nešto zaista bilo pristupačno svoj djeci, mogli bi da budu na čistom zraku, da se druže, uče, upoznaju drugare iz drugih država... Pored Smetova, imamo Lisac i još nekoliko destinacija u neposrednoj blizini grada – ili naprimjer, zemlju na Boračkom jezeru koja je u vlasništvu Grada – koje su također fenomenalne i još uvijek nesadržajne i zapuštene.
No, u konačnici, o tome trebaju odlučivati građani: Mislim da trebamo biti realni, da trebamo definisati prioritete i kroz različite projekte stvarati bolje uslove za život našoj djeci. Smatram da se građanima sve ovo oko odmarališta Duće treba predstaviti u formi potpuno razrađenih projekata, da imaju predstavu šta sve može da se uradi sa odmaralištem, ili novcem od odmarališta. Poslije toga može da se donese odluka tako da se organizuje javna rasprava, ili da se raspiše referendum kako bi građani imali priliku da se izjasne šta žele i trebaju. Stručni timovi sve to trebaju da pripreme i prezentuju.
Problem zagađenosti zraka u Zenici i danas je prisutan, samim tim i zdravstveni problemi koje zagađenost uzrokuje. No, obnova odmarališta koje bi moglo pomoći djeci u prevenciji ili liječenju tih problema teško da je realna opcija. Sve i da grad ponovo izgradi i osposobi Duće sigurno ta djeca ne bi tamo išla besplatno, moralo bi se na neki način participirati. Ako bi se grad zadužio da pravi objekat u EU postoji prepreka skupoće i drugačijih zakona, a poznajući dobro naš način rada to odmaralište bi opet više koristili svi drugi od onih kojima je ono namijenjeno i kojima je potrebno. Vjerujem da se i na drugačiji način može organizovati odlazak djece na more, onima kojima je to zdravstveno neophodno, to bi sigurno bilo mnogo jeftinije za grad od održavanja odmarališta koje je u EU – kaže Renić.
Sve su prilike su da će, ako prodaje uopšte bude, novci završiti u Zenici. Uz političku volju, usmjereni ka djeci. Mnogo bliže od Omiša, u zeničkoj opštini, nalazi se već spomenuto izletište Smetovi. Također idealno mjesto za bijeg od zagađenog zraka. No, sve ove godine, gotovo kao i Duće, zaboravljeno od nadležnih. U Zenici je 14. decembra održan skup u vezi s njim, koji je organizovao Forum građana Zenice u saradnji sa oko 15 različitih udruženja, klubova i društava, kao i predstavnicima svih važnih službi grada. Maštanja ovog skupa prostor Smetova zamišljaju kao park prirode ili zaštićeno područje, sa godišnjim planiranim aktivnostima – sportske, planinarske, naučne i sl., kapijom, hotelom, skijalištem, ski-liftom, biciklističkim stazama, vozićima, naplatnim parkingom, jeftino organizovanim javnim prijevozom, eko-kućom izviđača, sportsko-rekreacionim centrom gorske službe spašavanja sa smještajnim kapacitetima, rendžerima – uzorima mladih koji brinu o turizmu i očuvanju prirode... Teorijski je zamišljeno da se prvobitno planirani prostor od 190 hektara, predviđen za sportsko-rekreacioni centar, uveća za još 100 hektara. Realnost je da za Smetove postoji regulacioni plan iz 1984. godine, za koji predstavnica Službe za prostorno uređenje Semira Karić kaže da misli da je usvojen. Realnost je i to da taj regulacioni plan zahtijeva brojne izmjene i dopune, naprimjer razmotriti vraćanje ski-lifta na zemlju koja pripada državi, gdje je prvobitno i postojao, umjesto predviđene gradnje, po regulacionom planu, na privatnoj. Ni imovinsko-pravni odnosi, vezani za privatno i državno vlasništvo, još uvijek nisu razgraničeni.
Zijad Softić – predstavnik službe za društvene djelatnosti i socijalnu zaštitu je objasnio da su upućivali inicijative prema školama da određene praznične dane provode na Smetovima, što su ranije generacije i radile, ali zainteresovanosti uglavnom nema.
Senaid Šabanović – direktor Turističke zajednice Zeničko-dobojskog kantona je napomenuo da kategorizacija puta prema Smetovima, zbog dvije kritične krivine, ne dozvoljava da se putnici prevoze velikim autobusima, da se prijevoz može organizovati samo mini autobusima, te da je ranija organizacija prijevoza djece prahistorijskim dugačkim Zenicatrans-ovim autobusima bila na vlastitu odgovornost.
Edin Durmo – osnivač kluba SCORPIO nije maštao, jer je na skup došao direktno sa Smetova:
Dok mi ovdje pametujemo na Smetovima radi 30 motornih pila, ali vi o tome pojma nemate. Ista priča se ponavlja svaki dan, 365 dana u godini puta 30 motornih pila dobro organizovane šumske mafije – koja je mnogo bolje organizovana od nas ovdje. Ovo nije prvi sastanak ove vrste, prije 15 godina okupio sam isto ovoliko ljudi na Smetovima, na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Pašalićem, ali se ništa nije uradilo. Molio sam gradonačelnika, jer on ima tu moć, za samo jedan papir, da na bilo koji način zaštiti područje Smetova, da to uopšte ne mora da bude park prirode. Sve što ste danas naveli su megalomanski planovi, realno je da sam ja za samo jedan mali komad zemlje ganjao papirologiju 17 godina. Ako budemo pravili planove za te hektare zemlje koji se navode, sve će se otegnuti do besvijesti, i tada više nećemo imati šta zaštiti na Smetovima. Dakle, prvi korak je jedan komad papira od Opštine, a ne da policija tu mafiju dočeka, dobije na kafu i pusti. Moramo stvari da nazivamo pravim imenima.
Primijećeno je da pozvani predstavnik preduzeća koje gospodari šumom nije došao na skup.
Zaključak sastanka je da je najvažnije da svi prisutni zajedno sa jednim zaključkom izađu prema Gvijeću, odnosno da se organizuje tijelo zajedničkog djelovanja koje će koordinirati u pripremi projektnog zadatka i insistirati na tome da se u budžet za 2017. godinu uvrsti izrada projekta za Smetove, da se Smetovi nekome povjere na upravljanje, ili da se koordinira rad po službama, jer od 2008. godine, do kada je tim prostorom upravljala Turistička zajednica, upravitelj nije definisan.
Nakon ovog sastanka problematika rješavanja pitanja odmarališta Duće izgleda mnogo dalja od onoga što je medijski izmaštano. Sanja Renić je to još jednostavnije objasnila: U svoj ovoj priči oko odmarališta Duće postoji jedan veliki apsurd. Svima nam je poznato da smo upropastili održivost jednog malog zatvorenog bazenčića, a sada se kao svi nešto sekiramo oko Dućea.
