Juli je očekivano slabije hranio portale koje pratimo (Nezavisne novine, Klix, Večernji list, Radio Sarajevo, stranice ministarstava i pedagoških zavoda) vijestima iz obrazovanja. Lupanju zapaljive slame na društvenim mrežama najviše je pogodovala vijest o dvije studentice koje su uinat zakonu veličale ratne zločine i za nagradu dobile ponudu da studij nastave u Beogradu. Nakon što je skupština RS-a usvojila zakon protiv klevete, uskoro će i citiranje pravosnažnih presuda za ratne zločine biti predmet krivičnog gonjenja. Možda novopečene beogradske studentice nisu samo glupe, nego i vidovite?
U sjeni ovog zamalo pa međunarodnog akademskog incidenta ostale su prizemnije kriminalne priče: ona o potvrđivanju optužnica Denisu Prciću zbog zloupotrebe položaja i ovlašćenja radi prevare u privrednom poslovanju, što će reći da je njegov Američki univerzitet šićario na povećanju školarina, i ona o potvrđivanju optužnice protiv Admira Hadžipašića i Gorana Lalovića, kao organizatora kriminalne grupe koja je Visoku međunarodnu školu u Cazinu koristila za izdavanje lažnih diploma. Ako se budu morale ispisati i sa beogradske adrese, one dvije studentice uvijek mogu bez prisustvovanja nastavi, bez polaganja ispita, kroz retroaktivno i fiktivno prikazivanje studija steći diplome različitih akademskih zvanja.
Za razliku od srednje policijske škole u Banjaluci, koja upisuje doslovno 120 mladića i 30 djevojaka, američko-cazinske škole barem rodno ne diskriminiraju.
Pucnjava u lukavačkoj školi motivirala je obrazovne vlasti Tuzlanskog kantona da smisle i ozakone čak 54 mjere preventive. Ništa inovativno, u talasu političke histerije kojom se prikriva odgovornost za raspad sistema: prijeti se oštrim kaznama roditeljima, traže se sigurnosne agencije... Učitelje se i dalje smatra nebitnim faktorom u procesu obrazovanja, na šta je skrenula pažnju, svojim riječima, zastupnica Mirela Memić.
U Tuzlanskom kantonu praksa je otkrila rupu u zakonu. (Tako to biva, kad se zakoni niču iz rupa u glavama.) Naime, zbog načina bodovanja kod prijema na fakultete, gdje se boduje i eksterna matura, učenici iz Podrinja, ali i iz drugih mjesta gdje matura ne postoji, nisu se uspjeli upisati kao redovni nego kao tzv. samofinansirajući brucoši. Možda nakon ovoga mudrice koje donose glupave zakone poslušaju sarajevski sindikat i njegove razloge zašto eksternu maturu treba ukinuti.
Kakve razloge je Federalno ministarstvo imalo da trećinu od 1,5 miliona podrške realizaciji programa i projekata u oblasti znanosti od značaja za FBiH dodijeli Sarajevskom univerzitetu, teško da ćemo ikad saznati. Taj dispečerski centar za krčmljenje budžeta ima na prvi pogled razrađene i transparentne procedure, ali na kakvom kantaru mjeri značaj znanosti, to ostaje naučna zagonetka.
U ovakvom sumračnom ambijentu opet svijetli nekoliko imena đaka uspješnih na međunarodnim takmičenjima. Na olimpijadi iz fizike Dženan Midžić (Gimnazija Bihać, 4. razred) i Muhamed Numanović (Richmond Park International School Tuzla, 2. razred) osvojili su bronzane medalje, dok su iz matematike u Tokiju sakupili pet: Andrej Krčmar srebrnu, a Vuk Janković, Ervin Macić, Mirnes Fehrić i Benjamin Mujkić bronzane. Pres-služba Republičkog prosvetnog zavoda Republike Srpske posljednju trojicu ne pominje. Ako nisu u Cazinu, gdje li su to novinari došli do svojih diploma? U Beogradu.
Pa ipak, zlatni brabonjak na šlagu ovih torovskih prepucavanja na račun pametne i vrijedne djece za mjesec juli odlazi u Opštinu Novo Sarajevo, zahvaljujući bilbordu u dijelu naselja Dolac Malta, ulici Zmaja od Bosne koja pripada Općini Novo Sarajevo na kojem je postavljena fotografija na kojoj se nalaze najbolji učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola. Svako slovo O u natpisu OPĆINA NOVO SARAJEVO veće je od glave svakog od učenika koji poziraju ispred opštinske zgrade. Općinska uprava na ovaj način željela je nagraditi učenike koji su u svom dosadašnjem obrazovanju ostvarili zapažene rezultate i istaknuli se zahvaljujući svom znanju i uspjehu, stoji u vijesti, iako se čini da bilbord učenike ne nagrađuje nego ih koristi za promociju općinske uprave. Nagrada je ipak nešto drugo: kad, na primjer, dopustiš vlasniku kafića da zauzme javnu zelenu površinu, prekuca preko nje palete laminata i potkreše rastinje da ne smeta uživaocima šiše.
Za kraj, malo statistike. Večernji list nas obavještava da je tokom protekle školske 2022./2023. godine na području Bosne i Hercegovine 260.337 učenika pohađalo 16.861 (sic!) redovitu osnovnu školu (matične i samostalne s područnim školama) i 52 posebne, što je 4465 učenika manje nego prošle godine. Bilo je 469 ponavljača. Prvi razred upisalo je 28.253 učenika, od toga 13.624 učenice (48,7 %). Njih čak 184, od čega 73 djevojčice, prekinulo je školovanje. U školama je radilo 24.080 nastavnika (17.767 žena – 73,8%) od kojih na neodređeno vrijeme s punom normom 14.995. Dakle, skoro 10.000 na kratkom povocu. Nema para za nastavnike, ali ima za zaštitare. Logično, kad škola ionako služi kao pričuvalište djece, a ne kao mjesto sticanja korisnog znanja i opšteljudskih vrlina.
Ista praznoglava politika zaključila je i da vrtićima ne treba više odgajatelj(ic)a, iako su grupe prevelike, bolovanja česta i zbog toga spajanja grupa gotovo pa pravilo. Djeca su naša budućnost i djeca su nam najvažnija, ali općinski prioritet je ipak akcija nijedna kladionica bez tri kafića.
