Fotografije: Emina Isić
Oko velikih boksova napunjenih pijeskom u polukrugu sjedili su mali arheolozi istraživači i arheologinje istraživačice. Adrijana Pravidur, kustosica arheološkog odjeljenja, radionicu je otvorila pitanjem Znate li šta je arheologija? Iako je radionica Arheolog i ja bila namijenjena djeci od sedam do dvanaest godina, pored djece tog uzrasta zatekla sam veliki broj starijih osoba, roditelja i srednjoškolaca koji su sa svojim name tagovima, mistrijama i četkicama nestrpljivo čekali svoju priliku da preuzmu ulogu arheologa. U prvom dijelu interaktivne radionice Arheolog i ja djeca su saznala šta je arheologija i čime se ona bavi odgovarajući na kreativna pitanja: Šta rade arheolozi? Šta se sve može naći zakopano ispod zemlje? Na osnovu njihovih kreativnih odgovora zaposlenice arheološkog odjeljenja uspjele su odgonetnuti koliko su znanja djeca stekla u školi o ovoj temi. Dječak Amir Begić dobio je pohvalu na svoj, djelimično tačan, odgovor: Arheologija se bavi kopanjem, a zatim i pojednostavljeno dopunsko objašnjenje. To je primjer jedne od savremenih kreativnih strategija muzejske edukacije, gdje se kroz pitanje–odgovor unutar diskusije djeci nastoji proširiti znanje stečeno u školi. Utvrđivanjem osnovnih elemenata i zadataka arheologije, kustosica Adrijana je zatim prešla na drugi dio interaktivne radionice, Potraga za blagom u pijesku. Djeca su boksove napunjene pijeskom zamislila kao arheološki teren u kojem su prema instrukcijama o načinu kopanja i potrage tražila dijelove posuda i ostalih predmeta, a zatim ih slikala i redala na policu predviđenu za pronađene predmete. Na taj način je Arheološki odjel Zemaljskog muzeja u Sarajevu nastojao djeci pružiti direktan fizički kontakt sa muzejskom građom iz arheološke zbirke, i kroz lično iskustvo stvoriti ugodnu i prijatnu sliku o muzeju.
O programu
Sve se dešavalo posljednjeg petka 2016. u septembru. Na uglu ulice Zmaja od Bosne 5, na mjestu gdje je nekada na betonskom stubu visila kartonska tabla Pazi muzej, skulptorice Nardine Zubanović, stajali su, sjedili i šetali mališani, roditelji, srednjoškolci, nastavnici i turisti zaokupljeni programima Zemaljskog i Historijskog muzeja u Sarajevu u sklopu Noći istraživača. Ovogodišnji slogan manifestacije glasio je: Otkrijte nepoznato. Kroz program se nastojalo djeci ponuditi što bogatije iskustvo muzeja. Manifestacija ovog karaktera, još od 2005. godine, održava se u gotovo svim evropskim gradovima i to svakog posljednjeg petka u septembru. Osnovni zadatak ove manifestacije jeste približiti naučnike i naučne discipline građanstvu, a posebno djeci i omladini. Međutim, vrlo bitno je istaći ulogu i značaj muzeja, kako u Noći istraživača tako i u obrazovno-odgojnom sistemu uopće. Prema najnovijoj definiciji ICOM-a, usvojenoj na 21. generalnoj konferenciji u Beču 2007. godine, muzej je: nekomercijalna, svaka javna ustanova u službi društva i njegova razvoja, koja je otvorena javnosti, i koja u svrhu proučavanja, obrazovanja i zadovoljstva, nabavlja, čuva, istražuje, komunicira s publikom i izlaže materijalna svjedočanstva o ljudima i njihovoj okolini.[1]
Muzej je jednakopravno obrazovna institucija, kao i svaka druga, te za razliku od školskih institucija publici nudi neposredan fizički doticaj s građom i predmetima. Kroz praksu objašnjava i podučava.
Zemaljski i Historijski muzej su u Noći istraživača ponudili ukupno 29 interaktivnih radionica i kvizova: Historijski muzej devetnaest, a Zemaljski muzej deset. Vrlo bitno je istaći da su sve radionice bez obzira na ciljne grupe (djeca i tinejdžeri) naišle na veliki odaziv posjetilaca svih starosnih dobi. Zemaljski muzej je u noći tridesetog septembra 2016. godine iz svakog od tri odjela (arheologija, etnologija, prirodne nauke) nastojao posjetioce upoznati sa svojim radom i sadržajem.
Upoznajmo svijet vodozemaca i gmizavaca
Ostavivši male arheologe kopače u njihovoj potrazi za ostacima posuda i drugih čudnovatih predmeta ispod pijeska, zaputila sam se u Botaničku baštu gdje se u međuvremenu odvijala interaktivna radionica Upoznajmo svijet vodozemaca i gmizavaca. Iz staklenih kutija su me začuđeno gledale oči zmija, kornjača, guštera i žaba. Ovaj dio potrage u muzeju osmišljen je tako da se posjetioci i djeca sami snalaze, da po vlastitom nahođenju istražuju svaki segment botaničke bašte. To je jedna od najboljih varijanti posjete, s tim da nudi nepotpuno iskustvo budući da su posjetioci često dezorijentisani u muzejskom prostoru. Mali istraživači flore i faune nisu se dali sputavati takvim rasporedom. Čitali su kartice s legendi ispod svake biljke i ispod svakog gmizavca koji se šepurio u svom staklenom domu. Jedna od glavnih atrakcija koja je privukla najveći broj djece, pa čak i roditelja, bila je izložena replika kože – presvlaka zmijske kože koju je svaki posjetilac mogao dotaći. Male kartice sa natpisom i objašnjenjem koje su stajale pored svake vrste vodozemca i gmizavca, pored toga što su imale informativnu i edukacijsku funkciju, služile su istovremeno kao poticaj roditeljima da se uključe u muzejsko obrazovanje svoje djece. Što je jedan od primjera uspješne edukacijske strategije u muzeju, kada su porodične posjete u pitanju.
Naveži svoju torbicu, maramicu ili jastučić i Maketarstvo i ja
Provlačeći se između usidrenih kamenih spavača, odlučno i veselo sam zakoračila u zgradu za Odjeljenje etnologije. Ispred mene je projurila svita mališana koji su žurili da što prije nastave svoje vezove. Marica Filipović, odgovorna za radionicu Naveži svoju torbicu, maramicu ili jastučić, objasnila je da kroz ovu radionicu veza djecu nastoji naučiti korištenju konca i igle, približiti im ovu posebnu umjetničku tehniku veza na đerđefu te možda u nekome od djece probuditi ljubav prema vezu. Posmatrala sam dugački sto za kojim su sa obje strane podjednako vezli i dječaci i djevojčice. Značaj i uloga veza, kao i poznavanje korištenja same igle i konca danas se čine staromodnim; i ne samo to, već u nekim kantonima djeca nemaju Kulturu življenja te smo na osnovu ličnog dječijeg iskustva veza nastojali približiti čar ovog zadatka. Poslije ove radionice provešćemo djecu kroz našu stalnu postavku Gradski život iz 19. stoljeća.
U prostorijama pored marljivih mrava koji su vezli na svojim đerđefima, zatekla sam mlade konzervatore koji su od kartona, ljepila i papira pravili makete svojih kuća, pa čak i dvoraca. Lejla Bajramović, restauratorica, bila je voditeljica radionice Maketarstvo i ja. Svaki odjel je nastojao djecu i posjetioce svih starosnih doba upoznati sa svojom muzejskom zbirkom, i kroz neposredan kontakt sa građom uz zabavu, i podučiti. Mi smo na osnovu svoje zbirke maketa napravili ovu radionicu, gdje su postojeće makete služile djeci kao uzor za izradu vlastitih maketa. Radionica je također namijenjena da upozna djecu sa ulogom makete, njenom funkcijom i, što je vrlo bitno, konzervacijom, dodala je Lejla.
Povratak ptice DODO
U zgradi prirodnih nauka dočekala me prava jurnjava djece i roditelja. Ornitološko društvo je djecu, ali i ostale posjetioce muzeja nastojalo upoznati sa ogromnom zbirkom ptica u Odjelu za prirodne nauke, tako što su koncipirali kviz u kojem je svaki učesnik dobijao po jednu karticu sa detaljnim fizičkim opisom ptice te, snalazeći se sam po zbirkama, nastojao da pronađe pticu koja odgovara opisu sa kartice. Amila Hodžić, majka dvoje djece, stojeći u redu iza mene na info pultu dobacila mi je: ovo je najzanimljivija igrica u muzeju. Evo ja sa djecom već treći put tražim ptice. Ovakav kreativan pristup i strategija podučavanja u muzejima poznata je pod nazivom Lov na blago (Scavanger hunt) i koristi se za djecu kao ciljnu grupu muzejskih posjetilaca. Lov na blago je kreativan način podučavanja djece, u kojem se najpouzdanije realizira prenošenje željenih informacija kroz igru. Za svaki muzejski artefakt se stvara priča o njegovom porijeklu, prirodi ili eventualno načinu kako je dospio u muzej. Takav pristup zagarantovano čuva interesovanje i pažnju djeteta, jer priče su najstarija strategija obrazovanja djece. Za pronalazak pet ptica koje se podudaraju sa opisima sa kartica djeca su nagrađena bedžovima, ilustriranim knjigama o pticama, bojankama, katalozima i slatkišima. Tako su se djeca samostalnim lovom i pronalaskom sama, ili sa roditeljima, upoznala sa muzejskom građom, a stigla su se kroz svoje potrage upoznati i sa svim ostalim manje atraktivnim kabinetima zoologije. Inovativnim i kreativnim muzeološkim strategijama podučavanja igre i zabave Zemaljski muzej je dosljedno opravdao slogan: Pronađi nepoznato, ili bolje reći, istraži sam nepoznato.
Profesor Baltazar u Historijskom muzeju
Historijski muzej je svojim raznovrsnim interaktivnim radionicama iz oblasti robotike, elektronike, slikarstva i astronomije nastojao u srednjoškolcima i djeci potaći potragu za vlastitim otkrivanjem talenata i afiniteta prema ovim disciplinama.
U vratolomnoj potrazi za Astronomskim društvom Orion upala sam u interaktivnu radionicu Upoznajmo zvijezde – zaviri u teleskop. Zapanjujuće je posmatrati crnilo neba i planete koje kroz teleskop izgledaju kao okačene u mraku. Djeca oko mene na platou posmatrala su isti događaj otvorenih usta sa ushićenjem pokazujući prstima na ono što vide. Nakon uvida u nebo svi ljubitelji astronomije sakupili su se u crvenoj prostoriji u Historijskom muzeju, gdje je Adela Subašić-Kopić ispred Astronomskog društva Orion djecu upoznala sa sazviježđima i planetama u svemiru. Djeca su zanesena čudima potom iscrtavala svoje imaginarne galaksije i bojama ispunjavala svoj komad neba na papiru. Lično iskustvo, nebo kroz posebno dizajnirane naočale, poslužilo nam je da djeci dočaramo svemir, a potom smo kroz kratku diskusiju o planetama i svemiru nastojali da proširimo ono što su vidjeli na platou, dodala je Adela. Na taj način su roditelji i djeca uspjeli istovremeno steći isto iskustvo, a opet stvoriti vlastito mišljenje o onome što su vidjeli, objasnila nam je Adela dodajući bojice i papire djeci.
Kreativna radionica za djecu i omladinu galerije ELF
Pored astronomije, prostorije Historijskog muzeja su u Noći istraživača ponudile i kreativnu radionicu crtanja i slikanja Upoznaj čudesne boje koju je obezbijedila Galerija ELF. Djeca su za stolovima pastelom crtala životinje koje su posmatrali na fotografijama ispred sebe. Predstavnici Galerije Elf su po završetku radionice okačili na policu sve dječije radove načinivši time malu izložbu prisutnih umjetnika i umjetnica. Time su djeca u programu Noći istraživača imala priliku okušati se u likovnom izričaju, a potom naučiti šta je izložba i na koji način se ona postavlja.
Profesor Baltazar u Legolendu
U velikoj sali Historijskog muzeja, mladi naučnici istraživači su duboko i predano radili na sastavljanju svojih lego robota, sklapajući dijelove i prateći tutorijale na tabletima ispred sebe. Svijet lego robotike bio je najposjećeniji događaj. Armin, koordinator ispred radionice u Lego kompaniji, objasnio je njihov pristup djeci: Djeca kroz spajanje lampica koje svijetle u bojama na manjim platformama kao što je slučaj na radionici Arduino za djecu imala su mogućnost kroz samostalno sklapanje upoznati se sa svijetom senzora i robotike. Sa druge strane, Legov projekat koji mi nazivamo WE DO podijeljen je u dvije grupe – za mlađe uzraste i srednjoškolce. Djeca prolaze kroz dvije edukacijske faze: prva se sastoji u tome da se na osnovu uputstava na tabletima djeca sama upuste u sastavljanje lego robota koji u sebi nose senzore. Druga je da na osnovu sastavljanja i uputstva sama dođu do načina funkcionisanja robota. Recimo, kamion za smeće koji su sastavili u sebi ima pametnu kocku i čim na njega djeca stave bilo koju vrstu tereta njegova funkcija dizanja i spuštanja viljuškara se automatski pokreće. Na taj način djeca putem logike otkrivaju namjenu predmeta koji naprave bez ičije pomoći.
Genijalni diletanti Historijskog muzeja
Historijski muzej je na drugom spratu posjetiocima ponudio i nešto od svoje muzejske građe, a to je stalna tematska postavka te putujuća izložba Genijalni diletanti (Geniale Diletanten): skulptura u Njemačkoj u 1980-im godinama koja je u suradnji sa Goethe institutom u Sarajevu pristigla iz Njemačke. Iščitavajući informativni materijal nalijepljen na ulaznom zidu izložbe nastojala sam se koncentrirati na tekst napisan na njemačkom jeziku. Prostorne instalacije su okupirale najveći dio interesovanja omladine iako su zbog nedostatka objašnjenja i znanja o savremenoj umjetnosti nastojali svojim vlastitim zapažanjem doznati nešto više o ovom nepoznatom svijetu. Budući da je savremena likovna umjetnost još uvijek publici strana, u ovakvim prigodama je trebalo prilagoditi postavku djeci, omladini, pa i roditeljima. Informativni tekst o izložbi je prema standardima muzeologije trebao biti dvojezičan. U drugoj sali pored Genijalnih diletanata koji su nepoznavaocima njemačkog jezika zauvijek ostali nepoznati, usamljeno i zaboravljeno stajala je stalna tematska postavka izložbe BiH kroz stoljeća. Kako privući publiku u savremene umjetničke galerije nije samo problemsko pitanje Bosne i Hercegovine, već i mnogih drugih zemalja. Muzeologija kao nauka o muzejima putem stalnih istraživanja, edukacijskih kurseva, teorijskih tekstova i muzejske kritike nastoji uspostaviti strategije kojima će savremene umjetničke galerije i izložbe savremene umjetnosti svoju publiku educirati i obrazovati u ovom polju. Nažalost, muzejska i galerijska publika zbog nepoznavanja većinom ima otklon prema savremenoj umjetnosti. Upravo kako bi razumjeli prirodu savremene umjetnosti, ali i stekli potrebno znanje i neposredni kontakt sa građom, djelom i vodičem, potrebno je uvesti određene edukativne strategije u muzejima i galerijama ovog tipa. Muzejska građa Historijskog muzeja je tako ostala nejasna posjetiocima, ali je zato muzej svjestan svojih nedostataka nastojao publici pružiti druge kreativne i interaktivne radionice na kojima su djeca kroz zabavu i igru imala priliku steći različita znanja iz različitih nauka i muzej više ne posmatrati kao nešto strašno i strano.
Time je muzej kao kulturna institucija u okviru Noći istraživača preuzeo jednu od svojih primarnih funkcija, onu obrazovnu.
[1] Dostupno na: http://www.icombih.org/site/definicija-muzeja,19.html
