U staroj sam školi bila totalno isključena i svaki sam dan morala sama sjediti za ručkom. Kad sam ulazila u kafeteriju, gledala sam sve te stolove za kojima su ostali sjedili i znala sam da će mi, ako im priđem, reći da nije slobodno. Osjećala sam se usamljeno i izolirano, često nisam mogla ni jesti. S druge strane, kada sam sjedila sama, osjećala sam se loše jer sam znala da će, ko god me vidi, znati da sam ja ona djevojčica koja nema prijatelje.
Kada je prešla u drugu školu, situacija se totalno promijenila i osjećala je potrebu da učini nešto za djecu koja prolaze kroz isto ono kroz šta je ona prošla, nešto što bi promijenilo situaciju onih koje svakodnevno maltretiraju u školi.
Aplikacija radi tako da vam omogućava da u vašoj školi, na pauzi za ručak, pronađete stol i društvo sa kojim ćete sjediti ukoliko nemate nikoga. Također se možete angažirati kao ambasador/ica i postaviti informacije o tome gdje su ostali/e dobrodošli/e i na taj način im pomoći, i postati njihovim prijateljima i prijateljicama.
Mnogi će se zapitati zašto nam treba aplikacija za ovo. Ona tvrdi da se djeci koja su maltretirana i ignorirana teško odlučiti na taj korak da nekome priđu i pitaju da se pridruže, posebice ako ne poznaju tu osobu. Strah od odbijanja je jednostavno prevelik. Ova aplikacija je privatna, niko ne mora znati da ste sami i tražite društvo. Osim toga, ukoliko koristite ovu aplikaciju, znate da vas osoba koja je postavila informaciju neće odbiti niti osuđivati.
Aplikacija je izašla početkom septembra i njena autorica kaže da su rezultati već jako pozitivni – u njenoj školi joj se pridružilo već nekoliko đaka koji pozivaju ostale da ručaju s njima.
Tekst na engleskom pročitajte ovdje.
Prevela: Merima Dervišić
