Mnogo puta sam se zapitala vrijedi li ovo što radim. I uvijek sam nalazila opravdanje za svaki sat i dan proveden u učionici. Sav besmisao svijeta koji živimo raspline se kada stanem pred njih i kažem Dobar dan, kako ste mi danas?
Bliži se Nova godina i razmišljam šta bih poželjela svojim učenicima. Pa krenimo redom.
Prije svega, dobro zdravlje i ličnu sreću, koliko god vam to sada izgledalo kao fraza. Jer, kada dođete u zrelije godine, znaćete da je to u suštini i najbitnije.
Želim vam da se u školi ne bojite nikoga, da u učionicu ulazite s osmijehom, a ne s grčem u stomaku.
Svaki dan slušamo kako naša država teži da uđe u Evropsku uniju i kako malo ispunjavamo uslove, a više ne, ali i kako će se to svjetlo nekada upaliti i za nas. Zašto ovo kažem? Zato što učite jezike, a ne naučite ništa. Tome sam često svjedočila na putovanjima s vama širom Evrope. Govorim prvenstveno o njemačkom jeziku: gradivo se tokom sve četiri godine školovanja svelo na učenje napamet rečenica samo za taj test, a kada odete u evropske metropole ne znate da upitate gdje je restoran ili toalet jer te obične gramatički lagane rečenice nisu na spisku onih kojima do besvijesti ispravljate jedinice ili dvojke. Na kraju znanje njemačkog jezika traje koliko i zaključivanje ocjena.
Nismo se odmakli daleko ni u učenju geografije. Još uvijek nam je bitno koliko kilograma vune daju ovce u Australiji, ali moram priznati da daleko više znate od svojih vršnjaka u nekim zemljama zapadne Evrope ili Amerike. U komunikaciji sa učenicima iz Amerike iznenadilo nas je njihovo nepoznavanje svega što je izvan granica Amerike, bilo da se tiče historije ili geografije. Jedan od odgovora je bio da su čuli za državu Evropu, ali ne znaju gdje se nalazi, u Aziji ili Africi.
Matematika je svuda u svijetu ista i tu nema greške. Možete samo pogrešno izračunati, ali to je samo račun. Uostalom, i naši političari računaju pogrešno, osim kada zbrajaju u svoju korist.
Znam da sa časova filozofije izlazite zbunjeni, ali to je dokaz da su časovi uspjeli. Cilj ovog predmeta jeste da naučite razmišljati i da ne vjerujete baš u sve što vam se kaže; da istražujete, propitujete i sami zaključujete.
Dobro, možda ta zbunjenost dođe zbog časova vjeronauke koje imate u istom danu kada i filozofiju, s tom razlikom da filozofiju imate samo jednu godinu, a vjeronauku tokom cijelog školovanja. Naravno da ćete biti zbunjeni ako vam na času vjeronauke kažu da ni na šta ne možete utjecati i da je sve dato od Njega, a na času filozofije upitaju kako to čovjek nije postao ništa bolji, moralniji ili humaniji poslije čitavog srednjeg vijeka tokom apsolutne dominacije religije kojoj je sve bilo podređeno, od morala do politike. Ništa nismo iz tog perioda naučili izuzev da se za svoje dobro ne smijemo suprotstaviti moćnima i onima koji postavljaju pravila.
Na časovima sociologije vam kažem da se ovaj predmet ne uči, nego živi svaki dan. Sve ono što prolazite u svom životu je sociologija, od porodice, preko škole, kulture, umjetnosti, morala do politike. Mogu dalje nabrajati, ali svaki dan se dotaknete nečega što biste mogli istražiti i analizirati sa stanovišta društva i sociologije. Možda sam subjektivna, ali želim da se na mojim časovima osjećate relaksirano kao i do sada i da usvajate nova znanja i vrline dok niste ni svjesni da učite.
Čitajte puno, ali ne s tableta i računara. Kada vam profesor bosanskog jezika kaže parkiravat ili slikavati ili da se nečega pripo – ispravite ga slobodno. Nemojte dozvoliti da vas nauče pogrešno oni koji su kroz fakultet, kao zgradu, samo prošli, a da fakultet, kao znanje i nauka, kroz njih nije. U našem gradu, zamislite, postoje i biblioteke. U njima je na hiljade knjiga koje čekaju da ih uzmete u ruke i da s mirisom papira uplovite u more novih avantura. Istražujte oblasti koje vas najviše interesuju. Otkrivajte nove vidike, ali i izazove da se pokažete bolji i uspješniji od onih prije vas. Nije grijeh biti bolji, grijeh je poniziti druge da biste istakli svoj uspjeh.
Kada želite da vas drugi uoče i pohvale, nemojte sami sebe isticati jer to ljudi ne vole. Možete biti vrsni stručnjaci, ali pustite da to drugi kažu i istaknu. Ne hvalite se da ste najbolji jer onda sigurno to niste. Ne upuštajte se u analize onoga za šta niste stručni – to rade samo političari jer oni jedini misle da sve znaju. Samo misle, a daleko su od stvarnog znanja i kvaliteta. Ali ono što znate branite svim argumentima i ne posustajte pred trenutno moćnijim samo u pozicijama, a ne u znanju.
U idućoj godini ćete birati svoje životne pozive odabirom fakulteta koje ćete upisati. Razmislite dobro gdje ste sada i gdje ćete biti narednih 35-40 godina. Jako je bitno da za buduće zanimanje odaberete ono koje volite. Nezamislivo je raditi posao koji vas iscrpljuje i fizički i emotivno.
U okolini svakodnevno susrećem takve ljude. Za njih je posao nastavnika percepcija moći i straha, a to nikako ne smije da bude. Dobar nastavnik mora prvo neizmjerno voljeti ovo što radi, potom sebe vidjeti kao vodiča za generacije koje podučava, pa ako ih nauči da treba da ih se boje, a ne poštuju – onda su pogriješili u odabiru profesije. Mi nastavnici moramo ostaviti dobro utabane staze kojima ćete vi nastaviti i bilo koji propust ili rupa u toj stazi će ostaviti nesagledive posljedice. Zato birajte ono što volite i u čemu ćete pronaći sreću i zadovoljstvo.
Immanuel Kant kaže Sapere aude ili Usudi se znati i poziva pojedinca da se oslobodi autoriteta i usudi razmišljati samostalno. Tako i ja vas pozivam da se usudite reći i istaći svoje mišljenje, da se ne bojite nikoga jer imate znanje, da istaknete i kritiku kada je ona potrebna. Nemojte svoj život stavljati u ruke nekih koji to nisu zaslužili i koji su svoje ruke i obraz prodali za sitan ćar.
